Nakon istrage u aferi Brodosplit koju je Županijski sud u Splitu vodio pune tri godine, tamošnje Državno odvjetništvo napokon je došlo u priliku da protiv glavnih aktera te afere, koji su brodogradilište oštetili za 4,7 milijuna dolara, podigne optužnicu. Prvi na optužnici je zagrebački broker Drago Maček koji je u aferi zastupao naručitelja četiriju tankera, njemački Wessels, potom direktor Brodosplita Goran Vukasović te komercijalist u brodogradilištu Ante Luetić.
Odustali od pokajništva
Afera je, međutim, trebala imati daleko veće razmjere jer je, barem u početku, ukazivala na to da je novac koji se izvlačio iz splitskog škvera preko ciparskih i austrijskih računa nalazio put do džepova visokih hrvatskih dužnosnika i osoba koje su s njima bile usko interesno povezane. Ključno je bilo hoće li Drago Maček pristati na suradnju s Državnim odvjetništvom i prokazati osobe s kojima je dijelio dolare isisane iz splitskog škvera. Mačekov odvjetnik, Anto Nobilo odlazio je na pregovore s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i pokajništvo je, kako tvrde osobe upućene u tijek afere, praktično bila gotova stvar kada je sve ipak puklo.
Riječ je bila o tome da Maček nipošto nije želio u pritvor i bio je spreman sve prokazati samo da ne završi iza brave. No, kada je glas o tome došao do vrha HDZ-a, učinjeno je sve da glavnim akterima ove afere sloboda ne bude ni na trenutak ugrožena. Pritvor se nije odredio nikome, a istraga se razvukla na tri godine. Na kraju optužnica Vukasovića i Luetića tereti za zloporabu položaja i ovlasti, a Mačeka da ih je poticao na to djelo, dok se svu trojicu, s Mateom Tramontanom, Ivicom Donkom, Ivanom Cesarcem, Danijelom Nikolićem i Hrvojem Matovinovićem, optužuje za pranje novca.
Sumnjiva provizija od 4,7 milijuna kuna
Afera je bila otkrivena 2006. godine kada je iz Austrije stiglo upozorenje na pranje novca čije je podrijetlo u splitskom škveru. Riječ je bila o tome da je uprava Brodosplita s Wesselsom koji je naručio četiri tankera dogovorila posao po cijeni od 51,5 milijuna dolara po tankeru, no Vukasović je sklopio pobočna pisma kojima se naručitelju vraća 1,9 posto od ugovorene cijene na ime provizije. Tako, kada je Wessels uplatio 5 milijuna USD predujma, Brodosplit je od toga 4,7 milijuna vratio na ciparske račune naručitelja.
Novac je potom bio prebačen na račun tvrtke McArtur u Austriji na kojoj je jedini ovlaštenik bio Drago Maček. On je podizao novac i dalje ga prebacivao na račune ostalih optuženika za pranje novca. Tijekom istrage tužitelji su utvrdili trag novca, a ukazali su se navodno i tragovi o tome kako su u tome značajnu ulogu imala i braća Žužul čijoj je tvrtki Skladgradnja gotovo unaprijed bilo zajamčeno poslovanje sa škverom. No, potrebno je bilo i Mačekovo svjedočenje.
Sukob policije i tužitelja
Ključni dio istrage se izjalovio, a dobrim dijelom je to bilo i zbog sukoba između policije i tužitelja. Splitski su policajci, naime, tvrdili da tu nema nikakvog kriminala, dok je tadašnji ravnatelj policije Marijan Benko zajedno s kriminalistima u Zagrebu bio na stajalištu koje se poklapalo s tužiteljskim da je posrijedi veliko kriminalno klupko. Na kraju je splitska policija napravila po svome i odbila suradnju na slučaju, pa je afera Brodosplit postala prvi slučaj da je Državno odvjetništvo zatražilo od suda istragu a da nikada nije bila podnesena kaznena prijava.
Za slučaj je specifično i to što su od istrage u startu bili izuzeti ministar Branko Vukelić i prijatelj bivšeg premijera Siniša Poljak iako su kao predsjednik i zamjenik Nadzornog odbora Brodosplita bili na sjednici i odobrili pobočna pisma, temeljem kojih je isisavan novac iz škvera.
Stvarno nema šefa nadzornog odbora, pa zar on nebi trebo provjeravat zakonitost rada. baš je to, pa i nije čudno!