Počinje potraga i kažnjavanje krivih za ratni zločin u Borovu selu 1991.

Stradanje srpskog pravoslavnog sveštenstva u Nezavisnoj državi Hrvatskoj 91. jerej Milorad Lukić, paroh u Pazariću, Eparhija dobro-bosanska 92. protojerej Bogdan Lalić, katiheta u Sarajevu, Eparhija dabro-bosanska 93. jerej Pantelija Landup, paroh u Striježevici kod Pakraca, Eparhija pakračka 94. protojerej Radovanan Lapčević, paroh u Blatuši kod Vrgin Mosta, Eparhija gornjokarlovačka 95. protojerej Petar Majstorović, paroh u Ličkim Doljanima kod Donjeg Lapca, Eparhija gornjokarlovačka 96. protojerej Jovan D. Magarašević, arhijerejski namesnik u Tuzli, Eparhija zvorničko-tuzlanska 97. jerej Miladin Milić, paroh u Bilješevu kod Zenice, Eparhija dobro-bosanska 98. protojerej Dušan Malobabić, paroh u Kolariću kod Vojnića, Eparhija gornjokarlovačka 99. jerej Stavro (ili Stanko) Manastirlić, paroh u Pocrnju, Eparhija zahumsko-hercegovačka 100. iguman Rafailo (Momčilović), nastojatelj manastira Šišatovca, Eparhija sremska 101. protojerej Miloš Mandić, arhijerejski namesnik iz Gračaca, Eparhija gornjokarlovačka 102. jerej Adam Marin, veroučitelj i paroh u Koprivnici, Eparhija zagrebačka 103. protojerej Georgije Marjan, paroh iz Senja, Eparhija gornjokarlovačka 104. jerej Vukosav Milanović, penzionisani paroh u Kulen Vakufu, Eparhija dalmatinska 105. jerej Simeon Matić, paroh u Tržiću kod Plaškog, Eparhija gornjokarlovačka 106. jerej Đorđe Milojević, paroh u Novim Pavjanima kod Bjelovara, Eparhija zagrebačka 107. jerej Vojislav Medan, paroh u Dabru, Eparhija zahumsko-hercegovačka 108. jerej Dragomir J. Maskijević, paroh u Derventi kod Vlasenice, Eparhija zvorničko-tuzlanska 109. jeromonah Sevastijan (Milovanović), paroh u Duvnu, Eparhija zahumsko-hercegovačka 110. jerej Risto J. Marković, paroh u Zagonima kod Bjeljine, Eparhija zvorničko-tuzlanska 111. jeromonah Emilijan (Nedić), sabrat manastira Tavne, Eparhija zvorničko-tuzlanska 112. jerej Petar N. Ninković, paroh u Vojniću, Eparhija gornjokarlovačka 113. jerej Vasilije Nakarada, paroh u Mašvini kod Slunja, Eparhija

Stradanje srpskog pravoslavnog sveštenstva u Nezavisnoj državi Hrvatskoj 114. jerej Tihomir Nešković, paroh iz Janje kod Bijeljine, Eparhija zvorničko-tuzlanska 115. Stojan Medić, bogoslov 116. protojerej-stavrofor Manojlo A. Oklobdžija, paroh u Vrelu kod Korenice, Eparhija gornjokarlovačka 117. jerej Bogdan Opačić, parohparoh i arhijerejski namesnik u Glini, Eparhija gornjokarlovačka 118. protojerej Pavle T. Obradović, paroh u Nebljusima kod Donjeg Lapca, Eparhija gornjokarlovačka 119. jerođakon Dositej (Obradović), Plaško, Eparhija gornjokarlovačka 120. Novak Okiljević, iskušenik manastira Žitomislića, Eparhija zahumsko-hercegovačka 121. jeromonah Roman (Pašćan), sabrat manastira Beočina, Eparhija Sremska 122. protojerej Rodoljub Pajić, paroh u penziji iz Petrinje, Eparhija gornjokarlovačka 123. jerej Vujadin Panjković, paroh iz Debelog Brda kod Korenice, Eparhija gornjokarlovačka 124. jerej Vukašin Petković, paroh u Mostaru, Eparhija zahumsko-hercegovačka 125. jerej Ilija Pavlica, paroh u Munjavi kod Ogulina, Eparhija gornjokarlovačka 126. jerej Miloš Petrović, paroh u Bosanskim Lužinama kod Dervente, Eparhija zvorničko-tuzlanska 127. jerej Milorad L. Pekić, paroh u Sibašnici kod Brčkog, Eparhija zvorničko-tuzlanska 128. jerej Mile C. Peurača, paroh u Gornjem Budačkom kod Vojnića, Eparhija gornjokarlovačka 129. jerej Petar Pejanović, paroh u Mostaru, Eparhija zahumsko-hercegovačka 130. jerej Dimitrije Pantelić, paroh u Čađevici kod Bijeljine, Eparhija zvorničko-tuzlanska 131. protojerej Nikola Prokopić, paroh u Bistrici, Eparhija banjalučka 132. protojerej Marko Popović, paroh u Blagaju kod Bugojna, Eparhija dabro-bosanska 133. protojerej Stefan Đ. Popović, paroh iz Međaša kod Bijeljine, Eparhija zvorničko-tuzlanska 134. jerej Milan Popović, paroh iz Martin Broda, Eparhija dalmatinska 135. đakon Milenko Popović, veroučitelj u Bijeljini, Eparhija zvorničko-tuzlanska 136. jerej Mihailo O. Popović, paroh u Polači kod Knina, Eparhija dalmatinska 137. jerej Savo A. Popović, paroh u Brezovu Polju kod Brčkog, Eparhija

Za vreme samog napada na Krajinu bilo je masovnog ubijanja civila bez ikakvog vojnog opravdanja, posebno kada se zna da ni sama srpska vojska nije pružala znacajniji otpor. Takode, granatirane su i kolone izbeglica cije su posledice bile vidne done do kraja avgusta, posebno na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i na drugim delovima kretanja izbeglica kroz Hrvatsku i RS. Hrvatska policija je duže vreme uklanjala razbacane stvari postradalih (ubijenih i ranjenih) srpskih izbeglica. O posledicama napada na kolonu izbeglica postoje i informacije o masovnim grobnicama u slunjskoj Opštini, o pogibiji najmanje 80 lica iz kolone i drugih civila Srba na podrucju Gline i dr. Ljudi su ubijani prilikom povlacenja, granatiranjem kolone od strane HV, pešadijskim napadima iz zasede i sadejstvom u tim akcijama sa 5. korpusom muslimanske vojske. Registrovana su sledeca krivicna dela ratnih zlocina ubistva civila: 05.08.1995. godine, grupa od dvadeset srpskih civila kamionom se prevozila prema selu Kovacici i dalje, prema kompleksu UNCRO. Kod sela Kovacici, grupa vojnika HV je otvorila vatru na kamion i ubila tri lica: Dragicevic Nikolu, Andic Jovu i Bilbija Peru, iz sela Polace. Dragicevic Mari, supruza ubijenog Nikole, na levoj šaci, metak ispaljen iz puške hrvatskog vojnika, istom prilikom, razneo je nekoliko prstiju. Hrvatski vojnici su još tri lica ranili i ostavili ih da leže na putu. Hrvatski vojnici su uhapsili preživela lica iz kamiona. 05.08. Hrvatski vojnici su oko 10.00 casova zaustavili traktor sa prikolicom, kojom se prevozilo 13 srpskih civila prema mestu Vrbniku, i naredili Stojakov Živku i njegovoj devojci da sidu sa prikolice. Stojkov je bio nenaoružan i nije uopšte bio u vojnoj službi u Krajini. Cim su sišli sa prikolice, jedan hrvatski vojnik je ispalio u telo Stokova ceo šaržer iz automatskog oružja i usmrtio ga na licu mesta. Devojci ubijenog su pretili da ce da je siluju. Posle nekoliko casova, ostavili su je kod UNCRO u Kninu. Sudbina ostalih 11 civila iz traktorske prikolice nije poznata. Nisu videni u kompleksu UNCRO.

Neutvrdenog dana, avgusta meseca, u selu Otonu kod Knina, hrvatski vojnici su tražili od Srbina, koga su zatekli, da im zakolje tele. Dok je on izvršavao tu naredbu, zacuo je rafal iz automatskog oružja. Vojnici su mu upravo ubili majkuajku koja je bila rodena 1906. godine. 08.08. U Dvoru na Uni je ubijeno 5 starih iznemoglih lica. 09.08. Na putu od Gline prema Dvoru na Uni, kod mesta zvanog Trgovi, izvršen je pešadijski napad iz zasede na kolonu izbeglica. Jedno lice je ubijeno, a svedok ranjen u ruku. 09.08. ili 10.08. u Jašovici kod Petrinje, ubijen je Stupar Slavko, star oko 60 godina. Ubijen je klanjem i dotucen sekirom, a zatim spaljen. U istom mestu, pored njega je ubijeno još 10 Srba. 09.08. ili 10.08. u mestu Donji Hrastovac kod Siska, ubijen je Božic Stevo, star 70 godina. 10.08. Jedan starac je ubijen nedaleko od Knina, sat vremena pošto su ga policajci UN, pre toga, videli živog. Konstatovano je da je ubijen mecima u potiljak. 11.08. Ekipa Evropske posmatracke misije u selu Golubic pronašla je telo starijeg coveka kome je pucano u glavu i desnu stranu tela. 12.08. ili 21.08. u selu Komicu kod Udbine, u svojoj kuci, spaljena je, nepokretna, Ugarkovic Mara, rodena 1921. godine, Lavrnic Petar, roden 1933, godine i njegova majka Sava, rodena 1903. godine. Takode, u istom selu, u svojoj kuci, kod škole, ubijena je, a potom spaljena Pavlica Mika, rodena 1904. godine. U zaseoku Poljice, ubijena je Mirkovic Boja. Svedoci su videli i leš Curcic Stake, stare oko 80 godina, u blizini njene kuce. Svedok je kasnije cuo da su u zaseoku Poljice ubijeni i starci Sunajko Rade (1909.) i Sunajko Mika(1912.). 16.08. U Žagrovicu, kod Knina, ekipa UN za ljudska prava otkrila je tela cetiri lica, od kojih su tri bila sa rupom od metka na glavi, a cetvrto u stanju raspadanja, pa nije mogao da se utvrdi ni pol ni uzrok smrti. Ubijeni su bili stari oko 50 godina. Jednom od tih lica bila su razneta tri prsta na jednoj ruci. Pradstavnicima UN, hrvatski general Cermak, na pitanje u vezi sa pronadenim leševima, odgovorio je da u okolnim brdima verovatno postoji 200-300 tela sa rupama od metka u glavi. 16.08. u selu Zvijerinac pronadena su tri leša ubijenih srpskih civila. 16.08. u selu Svinjica nadena su dva tela neidentifikovanih civila, a cetiri lica (Malbaša Jove Dejan, Vukelic Milana Bogdan, Grba Dušan i Milakovic Nikola) vode se kao nestala. Svi su prethodno bili uhapšeni.

Što se tiče Suzaninog govora i Karamarkovog obećanja,bojim se da je to samo dimna bomba da se prikriju nagomilani problemi u državi. Naravno da podržavam iscrpljivanje svih pravnih mogućnosti da se ubojice kazne,ali zašto to dosada nije učinjeno? Isto tako,volio bih da se objavi kompletna priča o slučaju \'Borovo selo\' jer je još dosta magle oko njega. Tko je spomenuo armbrust?

BIZNIS U KRVI : NAJVEĆA TAJNA VRHOVNOG HRVATSKOG VODSTVA U DOMOVINSKOM RATU Tenkovi za Vukovar, u dogovoru s JNA, usred borbi prodani Kuvajtu UGOVOR Petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 povučeno je s vukovarskog bojišta u jeku najžešćih bitaka 1991. i prekoreko Rijeke otpremljeno za Bar kako bi bilo prodano Kuvajtu, po ugovoru koji je Jugoslavija s tom zemljom sklopila prije rata Iz blata slavonskog bojišta tenkovi su poslani u vrelu arapsku pustinju U vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, tadašnji hrvatski državni vrh donio je odluku o prodaji zarobljenih najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu. U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe u presudnom ratu, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta povučeno je 15 tenkova. Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i po do dva milijuna dolara po komadu, ovisno o opremljenosti vozila. Mračna strana Vladimir Ivanović tenkove je kao stručnjak dočekao u Jeddi..To nam je potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali. Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica \"Đuro Đaković\" bila je nositelj posla proizvodnje tenkova. Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati. Kamioni preko Bosne — Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu \"Đuro Đaković\". Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar - priča nam Ivanović i nastavlja: — Znam da je tada iz \"Đure Đakovića\" došlo i nekoliko kamiona s različitom opremom koji su došli preko Bosne. U svibnju 1992. brod s tenkovima je uplovio u luku Jeddah i ja sam ih dočekao u funkciji glavnog kontrolora. Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj Proizvodnja oklopnjaka u tvornici ’Đuro Đaković’zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu - detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima. Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme. Ivanović, koji je proputovao zemlje cijelog Bliskog istoka, od Kuvajta do Irana, u koje je bivša Jugoslavija izvozila vojnu opremu, kaže kako ga nije strah govoriti o toj operaciji koja se odvijala u strogoj tajnosti, iza kulisa krvavog rata. A u vrijeme dok su branitelji i građani Vukovara već bili u obruču armije.

Dobri odnosi — Zašto bi me bilo strah? Pa u Baru su tehničari iz \"Đure Đakovića\" znali da sam upravo pristigao s vukovarskog ratišta i sasvim smo se dobro družili. Pa i dandanas kontaktiram s nekim hrvatskim vojnicima. U cijelojeloj toj priči ja sam bio tek tehnička osoba odgovorna za ispravnost dopremljenih vozila i ništa više od toga - spremno odgovara Ivanović. Spomenimo kako je Ivanović sudjelovao i na razvoju prototipa tenka vihor, koji zbog raspada jugoslavenske federacije nikad nije ugledao serijsku proizvodnju. Mladi Jastreb: Sve je moglo biti drukčije... Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, u razgovoru nam je kazao kako je došlo vrijeme da se taj slučaj istraži. Prodaja tenkova, kaže Borković, bio je zajednički posao Srbije, Hrvatske i Slovenije. — Ne znam o koliko se tenkova radilo, ali znam da su u rujnu 1991. godine naglo povučeni tenkovi koji su samo jedan dan bili angažirani na proboju opsade Vukovara. Poznato mi je da neki potpuno novi tenkovi iz ’Đure Đakovića’ nikad nisu ni došli na bojište. To je bila žalosna odluka tadašnjeg državnog vrha. Da su ti tenkovi bili angažirani na ratištu, mogli su biti prekretnica u borbi za Vukovar. Da smo ih imali, mnogo toga bi se drukčije odigralo. Taj je slučaj poznat, ali se nikad nije istražio - kazao nam je Borković. Antun Milović: \"Đaković\" dobio 6 milijuna dolara Antun Milović, direktor \"Đure Đakovića\", u vrijeme prodaje tenkova kazao nam je kako su tenkovi povučeni s područja Stare Gradiške. — Za taj posao naša je tvrtka dobila šest milijuna dolara, kolika je bila ukupna provizija za svih 15 tenkova. Ne znam zašto su povučeni u vrijeme borbi, to biste trebali pitati vojsku, no cjelokupna dokumentacija o tim tenkovima postoji danas u \"Đuri Đakoviću\". Sjećam se da za te tenkove na bojištu nije bilo municije, ni dijelova. Radilo se o ugovoru isporuke tenkova potpisanog još za vrijeme Jugoslavije i donesena je odluka da se taj ugovor ispoštuje - kratko je kazao Milović. VISOKI ČASNIK IZ GLAVNOG STOŽERA I RATNI ZAPOVJEDNIK POTVRĐUJE: Oklopnjake odvukli s bojišta i obojili u pustinjsku boju Cijelu priču o prodaji kontingenta tenkova potvrdio nam je i jedan od zapovjednika HV-a i nekada jedan od visoko pozicioniranih časnika u Glavnom stožeru HV-a koji je apelirao na anonimnost jer, poručio nam je, \"ako se klupko krene odmotavati, mogle bi i glave padati\". — Cijeli taj posao obavljen je u velikoj konspirativnosti. No, to je, moram priznati, u visokim vojno-političkim krugovima tada bila javna tajna. Znam da su neki od tenkova još u listopadu 1991. povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV-a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. U tvornici \"Đuro Đaković\" je bilo i nekoliko novih tek sklopljenih tenkova koji, iz sasvim očitih razloga, nikada nisu ugledali vukovarsko ratište. Znam da su obojeni u specijalnu žutu, pustinjsku boju - kaže više puta odlikovani zapovjednik. Vrlo je čudno da su se u borbi za goli opstanak prodavali tenkovi koji su mogli biti prekretnica na ratištu, kazao je naš sugovornik. — Nema sumnje da je tadašnji državni vrh, pri čemu mislim na predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška, dao zeleno svjetlo za realizaciju tog posla. Naravno, tu su bili i neki koji su imali izravni financijski interes. Došlo je vrijeme da se taj slučaj istraži. Nažalost, zbog tadašnjih okolnosti, ja nisam mogao istražiti cijeli slučaj - ustvrdio je na kraju ratni zapovjednik.

Samo istina...a da pocnemo sa ubijanjima pocinjenim od srpske paravojske,vojske i civila. Vukovar, Skabrnja, Saborsko, Srebrenica i jos mnoge neznane istine........ sve sami goloruki narod pocinio samoubojstvo. Razmislimo malo sto sve spada pod istinu. Istina ima mnogo pa nije lijepo da spominjemo samo onu koja nam odgovara. Nekako mi sve smrdi na Savu Strbca.

Sećam se jednog sastanka s predsjednicima republika održanom u Hagu u oktobru ili novembru 1991., u vrijeme kada su granatirani Vukovar i Dubrovnik. Miloševića sam direktno pitao o granatiranju Dubrovnika i zahtijevao od njega da ga zaustavi, a on jeje na to odgovorio: \"Tko bi bio toliko lud da to uradi.\" Tada sam isto pitanje postavio Miloševiću pred Tuđmanom, a on je ponovio svoj odgovor i dodao: \"Da je to tako, ja bih znao za to i zaustavio bih ga.\" Iznenadio sam se Tuđmanovim odgovorom: \"Čuo si što je Milošević rekao.\" Iz toga sam zaključio da je Tuđman pristao na granatiranje Vukovara i Dubrovnika budući da je to odgovaralo hrvatskoj težnji za nezavisnost, a Milošević je zapravo priznao da ima kontrolu nad vojskom. Razgovoru je prisustvovao i Hrvoje Šarinić, -------------------------načelnik Tuđmanovog kabineta.. ----------------------------------------------------------------------------------------------------- 02.05.2010. u 21:28h Bukovnik je napisao/la: Samo istina...a da pocnemo sa ubijanjima pocinjenim od srpske paravojske,vojske i civila. Vukovar, Skabrnja, Saborsko, Srebrenica i jos mnoge neznane istine...

...AHA.....PRIZNANJE..???..na to sam cekao...!!!! znaci ipak je bilo mojih navoda...!!!...HVALA....prijatelju iz Hrvatske...!!! ------------------------------------------------------------------------------------------------------- 02.05.2010. u 21:33h Pretorian43 je napisao/la: 2SAMOISTINA Baš mi je žao što nismo još više tih tvojih chetnika (koje navodiš u tim spiskovima dolje) pobili u BLJESKUESKU i OLUJI i još više njihovih kuća popalili. A POSEBNO MI JE ŽAO i uvijek če mi ostati, što nismo istom metodom oslobodili i istočnu Slavoniju, i protjerali gamad preko Dunava, a Borovo selo spalili do temelja!

02.05.2010. u 21:33h Pretorian43 je napisao/la: Baš mi je žao što nismo još više tih tvojih chetnika (koje navodiš u tim spiskovima dolje) pobili u BLJESKU i OLUJI i još više njihovih kuća popalili. A POSEBNO MI JE ŽAO ii uvijek če mi ostati, što nismo istom metodom oslobodili i istočnu Slavoniju, i protjerali gamad preko Dunava, a Borovo selo spalili do temelja! ------------------------------------------------------------------------------------------------- 27.08. u selu Gošicu kod Ðevrske, ubijena su osmorica srpskih civila, svi oko 70 godina stari, od kojih sedam sa prezimenom Borak. Ubijeni su : 1. Savo Borak, 2. Vasilj Borak, 3. Grozdana Borak, 4. Marija Borak, 5. Kosa Borak, 6. Milka Borak, 7. Dušan Borak i 8. Joko Mažibrada. Svi ubijeni tajno su sahranjeni na kninskom groblju pod rednim brojem od 550 do 554, bez imena i prezimena. MUP Hrvatske odbio je da preda rodbini tela ubijenih da bi prikrio ratne zlocine. Krajem meseca avgusta, u selu Golubicu su pronadeni ostaci pet ubijenih lica; Krajem meseca avgusta, u Radasnici su pronadena tela dvojice ubijenih muškarca. Glava jedne žrtve bila je bacena 50 metara dalje od tela. 11.09. Ekipa Posmatracke misije EZ našla je u Kninu tela dve starije žene, kojima je pucano u glavu; 12.09. u Kninu je nadeno telo Srbina, koga su hrvatski vojnici prethodno maltretirali; 18. 09. na podrucju Mokrog Polja hrvatski vojnici su provalili u kucu Srpkinje stare 82 godine. Jedan od njih je pucao starici u usta i istovremeno joj zario nož u prsa i na taj nacin je usmrtio. 24. 09. sin je prijavio hrvatskoj policiji u Kistanju nestanak, iz sela Kakanj, gde je živeo, svog 85-godišnjeg oca. Telo oca pronašao je kasnije u bunaru. Radi se o Šaric Dušanu, kome su aktivisti Medunarodnog Crvenog krsta 18.09. donosili humanitarnu pomoc U Specijalnom izveštaju Posmatracke misije Evropske Zajednice od 29.09.1995. godine, koji ima oznaku \"poverljivo\", pored ostalog se navodi i sledece: \"postoje mnogobrojni izveštaji o ubijanju Srba, narocito na podrucju Knina, gde je u jednom trenutku nalaženo po po šest leševa dnevno. Najcešci nacin ubijanja je prerezano grlo ili metak u potiljak ... postoje mnogobrojni znaci da se vrše ubijanja. Medutim, cesto je teško doci do samih podrucja da bi se utvrdilo šta se stvarno dogodilo. Ekipa PMEZ iz Knina pokušala je 10.08. da istraži i utvrdi cinjenice u vezi sa upornim glasinama da Hrvatska vojska spaljuje leševe u jednoj crkvi u Kninu. Pristup nije dozvoljen ... 29.08. ekipa PMEZ posetila je masovne grobnice u Gracacu i izbrojala 71 grob ... Još ima mnogo Srba o kojima se ništa ne zna i PMEZ prikuplja imena nestalih lica... \"

Samoizmišljotina, Dvijestogodišnja srpska pretenzija prema tuđim teritorijima kriva je za smrt i stradanje naših i tvojih.

Počinje potraga i kažnjavanje krivih za ratni zločin u Borovu selu 1991. Zar VEĆ??? Čemu žurba?

Mate Boban (...) utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatske zajednice, a poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne. (...) Zbog gospodarskog kriminala uhićen je i osuđen na višegodišnju kaznu zatvora (...) pristao služiti UDB-i kao doušnik. Početkom 1990-ih postaje član Hrvatske demokratske zajednice. .... ... U Grudama, 18. studenog 1991. godine, Mate Boban proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, autonomnu teritorijalnu jedinicu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i postavlja se za njenog prvog predsjednika... ... Zapovjednik HOS-a u BiH Blaž Kraljević 9. kolovoza 1992. je pozvan na sastanak s Matom Bobanom u Mostar, tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vlasti Herceg-Bosne i da razoruža Bošnjake u HOS-u. Blaž Kraljević je to odbio i na povratku u svoj stožer ubijen je zajedno sa osam svojih podređenih časnika u zasjedi \'Kažnjeničke bojne\' HVO-a kojom je zapovijedao Mladen Naletilić zvani Tuta, desna ruka Mate Bobana.

02.05.2010. u 21:33h Pretorian43 je napisao/la: Baš mi je žao što nismo još više tih tvojih chetnika (koje navodiš u tim spiskovima dolje) pobili u BLJESKU i OLUJI i još više njihovih kuća popalili. A POSEBNO MI JE ŽAO ii uvijek če mi ostati, što nismo istom metodom oslobodili i istočnu Slavoniju, i protjerali gamad preko Dunava, a Borovo selo spalili do temelja! ..www..registar branitelja.com ..........radi......EVO KANDIDATA.....!!!!.... Pretorian43 --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 28.09. u selu Varivode kod Kistanja, na pragu svojih kuca, ubijeno je, a tela im unakažena - 9 srpskih civila, starosti od 60 do 85 godina. Ubice su bile u uniformama Hrvatske vojske. 29.08. u Kistanju, u svojoj opljackanoj kuci, nadena je mrtva osamdesetogodišnja starica. Ubili su je hrvatski vojnici. 29.09. u selu Zrmanja Vrelo ubijen je 50-togodišnji Srbin na sledeci nacin: u njegovu kucu, gde mu je bila majka, prethodno su upala cetvorica naoružanih hrvatskih vojnika probudila ga, prislonila mu cev od puške na vrat, odvela ga u obližnju šumu i ubila ga sa cetiri hica ispaljena u grudi. Krajem meseca septembra 1995. godine, u zaseocima pored Zrmanje, izvršena su sledeca ubistva: u zaseoku Gudura, ubijen je Marcetic Milan, star 47 godina; u zaseoku Milanovici, ubijen je Šujica Dušan, star 72 godine; (Marcetic Milana i Šujicu Dušana ubili su pripadnici Hrvatske vojske, njih desetak, koji su na sebi nosili pancir prsluke); Takode, u Milanovici su ubijeni i Milanovic Vlado, star 50 godina, Marcetic Boro i Komazec Gojko, star 57 godina (na dan ubistva viden u policijskoj stanici u Gracacu, inace, pronaden je sa tri metka ispucana u predelu želuca); U zaseoku Canci, ubijen je Canak Ðuro, star 80 godina (sin mu je poginuo kao hrvatski gardista), starica Vujanovic Marta (89 godina); u Oton Polju ubijena je Vujanovic Marta, stara 87 godina; u Palanci je ubijen Brkic Dušan. Krajem meseca septembra, u selu Brdo kod Vojnica, hrvatski vojnici su ubili Grudic Rajic Stanku; a u Plocama kod Gradacca, Banjeglav Milku, koja je najpre skalpirana pa onda ubijena; Krajem meseca septembra, Mandic Ðura iz Tominog Gaja kod Gracaca, ubijen je posle mucenja (odsecanje ruku i glave). Posle identifikacije, MUP nije dozvolio rodbini da sahrani pokojnika. Pripadnici UN u Krajini, posle hrvatske vojne operacije u Krajini, do pocetka novembra o.g. u bivšem sektoru \"Jug\", pronašli su oko 1000 grobova. Ne precizira se da li se radi o civilima ili o vojnicima, niti se identifikuju imenom i prezimenom lica pokopana u njima. Navodi se da se u pojedinim grobovima nalazi i po 7 sahranjenih Srba. Hrvatski helsinški komitet saopštio je javnosti (pocetkom novembra 1995. godine), da je do pocetka novembra 1995. godine utvrdio postojanje 715 grobnih humki sa krstovima: u Korenici - 21, Vrliki - 6, Mandicima - 6, Vodotecu - 8, Dvoru - 77, Petrinji - 142, u Malom Sasu - 14, Glini - 38, Gornjoj Oraovici - 7, Krbavici - 2, u Miklunanušicu - 15, u Karamarkovicima - 5, Poljani - 2, Ostojicima - 5 i u Vranjicima - 4. Ne zna se koliko je lica u kojoj grobnici sahranjeno, jer hrvatske vlasti ne dozvoljavaju pregled grobnica za koje i sami tvrde da su u njima sahranjeni Srbi; u Gracacu postoje masovne grobnice. U saopštenju HKK navodi se da je avgusta meseca na groblju u Gracacu sahranjeno 59 Srba, pogubljenih pocetkom meseca, a potom još 81 Srbin, pogubljen na kraju meseca. Pocetkom oktobra, na istom groblju, sahranjena su još 124 Srbina, a krajem oktobra još 156. Prvog novembra pojavilo se još 247 grobnih humki sa krstovima.

Zaradu od švercanja oružja i droge dijelili smo s hrvatskim političarima Kriminalac pokajnik Čume policiji je otkrio kako su on i Legija, uz Arkanovo znanje, s Matom Bobanom i Tutom u ratu organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara Ljubiša Buha Čume, vodeći beogradski kriminalac koji se nedavno pojavio na konjičkoj utrci u Sinju, dulje od petnaest godina prisutan je u hrvatskom elitnom društvu. Prema zabilješci njegova svjedočenja pred srbijanskom policijom 2003., upoznao je u Hrvatskoj mnoge poznate osobe, među ostalima Mladena Naletilića Tutu, Matu Bobana, Hrvoja Petrača, Vladimira Zagorca, Željka Bagića, nekoliko hrvatskih sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, dvojicu bivših HDZ-ovih ministara i glasovitog franjevca iz Međugorja. Izostala istraga No, prve \"poslovne\" odnose, prema vlastitu priznanju, Buha je izgradio s bivšim carinikom iz Samobora, danas privatnim odvjetnikom. \"Švercao sam automobile i raznu robu, tako da sam 1990., kada je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju više od dvjesto automobila i raznih strojeva\", govorio je Buha pred beogradskom policijom dok se još istraživalo ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Na osnovi istog iskaza, Buha je regrutiran u \"pokajnika\" koji tereti mafijašku konkurenciju iz tzv. zemunskoga klana. Premda su dijelovi Buhine ispovijesti već donekle bili poznati u medijima, Slobodna Dalmacija tek je ovih dana došla u posjed cjelovitog originala. Riječ je zapravo o fragmentu iz Buhina opsežnog svjedočenja protiv Milana Lukovića (Milorada Ulemeka) Legije. Ta jedna stranica odnosi se isključivo na zajedničke operacije hrvatske i srbijanske mafije tijekom proteklog rata i poraća. U okviru protumafijaške suradnje, srbijanski je MUP još prije četiri godine zabilješku dostavio hrvatskim kolegama. Ocjenjujući da tvrdnje jednog prevaranta i kriminalca treba svestrano provjeriti, istražiteljski posao oko Buhina iskaza u Hrvatskoj do dana današnjeg nije počeo. Ljubiša Buha Čume u iskazu iz 2003. izlaže genezu svojih veza u Hrvatskoj, pokazujući da je prilično upućen u ovdašnju poslovno-kriminalnu, političku, čak i pravosudnu scenu. Tako pripovijeda kako su on i Legija, tada još saveznici, uz znanje Željka Ražnatovića Arkana, s Bobanom i Tutom organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara. \"A kasnije se umiješao Petrač\", kaže Buha, \"pa smo i njemu, odnosno njegovu čovjeku iz Samobora, plaćali tal, a da Tuta i njegova ekipa ne smiju ništa znati. Istim smo kanalima prebacivali drogu i oružje.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------- Silovane muslimanke Za Tutu i njegove ljude morali smo raditi i dodatne usluge. Dovodili smo mlade zarobljene muslimanke, na kojima su se mnogi političari iz Hrvatske i Herceg-Bosne iživljavali... Od njih smo dobili uniforme i značke HVO-a i nesmetanoesmetano smo se šetali po cijeloj Hrvatskoj, jer su oni u to vrijeme kontrolirali sve u Herceg-Bosni i Hrvatskoj.\" Ljubiša Buha posvjedočio je također da je 1995., nakon završetka rata, uspostavljen novi hrvatsko-srbijanski kanal za šverc oružja i droge: preko Viteza i Knina, pa Šibenika i Rogoznice. \"Normalno sam dolazio na ljetovanje u Hrvatsku, odsjedao sam u Splitu, Zagrebu i mnogim drugim mjestima u već pripremljenim stanovima za mene i moje prijatelje. Najviše smo ljetovali u Rogoznici i Bolu\", kazao je Buha srbijanskoj policiji, priznavši da je tu galeriju hrvatskih uglednika upoznao posredstvom svoga kuma Vlade Brkića. \'Beogradski poduzetnik\' Uzgred rečeno, Brkić je prije nekoliko mjeseci uhićen u Nizozemskoj zbog sumnji u šverc droge i građevinskih strojeva. Podrijetlom iz Klobuka, tijekom devedesetih u Beogradu je stekao nadimak Vlada Hercegovac, a u Zagrebu je funkcionirao kao vlasnik butika \"Sisters\". Najnovija sinjska epizoda Ljubiše Buhe Čume otkrila je da kriminalac u Hrvatskoj ima domaćine čija imena nije spominjao u svome pokajničkom priznanju: tzv. biznismene okupljene oko tvrtke \"M-Power\", koja je zbog šverca automobila bila u središtu nikada raščišćenog skandala. Sam Buha nije se ogriješio o hrvatske zakone, objašnjavaju pravosudni dužnosnici, pa se u Sinju predstavlja kao \"beogradski poduzetnik\" i vlasnik konja koji pobjeđuju na utrkama. Tako proizlazi da je, uza sva njegova zločinačka priznanja, bušenje guma na luksuznim vozilima ipak najgora kazna koja Buhu u Hrvatskoj može snaći. A gume, čini se, čak nisu izbušene zato što u Sinju ne trpe dokazanoga kriminalca, nego zbog netrpeljivosti prema Buhinim pobjedničkim konjima. Srbijanski kriminalac s osobnom iz Tomislav Grada U Hrvatskoj ne postoji institut \"nepoželjne osobe\", koji je, primjerice, Europska unija primijenila na Željka Bagića, službenika Ureda predsjednika. Zato je Buha, kao kriminalac bez prekršajne i kaznene prijave u Hrvatskoj, tek jedan od udomaćenih inozemnih kriminalaca. Dok je za njim bila raspisana talijanska tjeralica, u Istri je posljednjih godina vrlo često boravio Andrija Drašković, švercer cigareta po cijelom Balkanu. U Hrvatskoj je dokoličario koristeći se svojim starim hercegbosanskim vezama iz vremena rata. Nakon njegova uhićenja u Njemačkoj, u ožujku ove godine, u srbijanskim se novinama pojavila vijest da se Drašković, prelazeći hrvatsku granicu kod Vinjana Donjih, koristio osobnom iskaznicom koju su mu priskrbili u Hercegovini. Izdana je, naime, u Tomislav Gradu.

TAJNA ZAPOVIJED Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši. REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA Hrvatska zajednica Herceg Bosne Hrvatsko vijeće obrane GLAVNI STOŽER Br. 02 2/1 01 1138/93 Mostar, 20. 06. 1993 . g. OBRANA. 06. 1993 . g. OBRANA VOJNA TAJNA STROGO POV. Izvlačenja snaga 108. i 115. br. HVO OZ POSAVINA N/R gosp. ĐURE MATUZOVIĆA (preko 108. uputiti 115) Poradi napadaja muslimanskih snaga na Hrvate i HVO Srednje Bosne, ubijanja, palenja i protjerivanja Hrvata, krajnji je čas da pripadnici 108. i 115. organiziraju izvlačenje vojske i naroda na najpovoljnije lokacije koristeći srpski teritorij. poslije Srednje Bosne vi ste na redu, ne dozvolite da vas se zadržava lažnim obećanjima o suživotu. Snagama 108. i 115. br. HVO izdajem slijedeću: Z A P O V I J E D 1. Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši. 2. Ugovorite prolaz preko teritorija pod srpskom kontrolom. 3. Radite u najvećoj tajnosti, planski i brzo. 4. Vojskom zaštitite izvlačenje naroda. 5. Novu zapovijed očekujte na našim prostorima. Dostaviti: OZ Posavina Načelnik OS HVO General-bojnik Milivoj Petković

samoistina moram ti odgovoriti iako sam se slatko nasmijala na tvoje komentare.bit cu kratka da mozes zapamtiti.ovo sto si napisao najvjerojatno ti je ispricao neki drogirani kriminalac ,a ti kao naprimjer skolovano djete povlacis i pises na netu.da si jedna nepismena i izmanipulirana osoba to se ocito vidi iz tvog pisanja.koliko god ti mrzio sve sto je hrvatsko i samu hrvatsku drzavu,nece ti puno pomoci.zbog takvih kao sto si ti hrvatska je krvlju oslobodila svoju zemlju.nepisi gluposti jer je nisi branio ,a sve sto navodis pricaj medu svojim kriminalcima po kaficima.oni ce te razumijeti.znali smo se odbraniti i znat cemo se odbraniti i ubuduce od takvih kao sto si ti.

Ljudi pusite mu kninska kraljice od Thompsona , to je to sto on zeli cuti, samo nezna da se izjasni!!!!!!!!