Mimohodom pripadnika Specijalne policije RH i polaganjem vijenaca danas je u Borovu selu obilježeno 19 godina od ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika čija je smrt bila prva kolektivna žrtva u Domovinskom ratu.
- Svi znamo kako su ovi policajci ovdje skončali. Zna se i tko je kriv jer su provedene sve istrage, ali žrtve i dalje vape za pravdom i istinom. Svih ovih godina pozivamo na pravdu i procesuiranje počinitelja a oni i dalje slobodno hodaju Hrvatskom. Čeka se samo znak ministarstva pravosuđa, rekao je Stevo Culej, dopredsjednik Udruge Specijalne policije Domovinskoga rata čiji je brat Josip jedan od stradalih policajaca u Borovu selu.
Ministar unutarnjih poslova, Tomislav Karamarko, najavio je da će se već ovaj tjedan početi tražiti načini kako počinitelje ovoga ratnog zločina privesti licu pravde.
- Slučaj u Borovu selu je paradoks suvremene Hrvatske. Ovdje je na bestijalan način ubijeno 12 ljudi pri čemu se veći dio počinitelja zna od kojih su i neki osuđeni. Međutim, Zakonom o oprostu oni su amnestirani, a paradoksalna je situacija da se ovaj zločin ne kvalificira kao ratni zločin jer su ga počinili civili, rekao je Karamarko koji je već za ponedjeljak najavio razgovore kako bi se i ovaj slučaj pokrenuo sa mrtve točke.
Obljetnici tragične smrti hrvatskih redarstvenika u Borovu selu po prvi put zajedno je nazočio kompletan državni vrh, predvođen predsjednikom RH Ivom Josipovićem, predsjednikom Sabora Lukom Bebićem i premijerkom Jadrankom Kosor. I oni su pozvali hrvatske državne institucije da se konačno riješi ovaj problem jer, kako je istakao Josipović, bez kažnjavanja krivaca i počinitelja ratnih zločina nema niti prave pomirbe.
– Sa povjerenjem gledam u hrvatsko pravosuđe da će riješiti i ovaj slučaj. Jeste kasno ali i nikad nije prekasno da se počinitelji pronađu i kazne, poručio je Josipović. I premijerka Jadranka Kosor pozvala je MUP i pravosuđe da ustraju u poslu pronalaženja i procesuiranja počinitelja zločina u Borovu selu ističući da se ovdje 1991. godine dogodio masakr i neviđeno zlo. - Domovinski rat je bio pravedan, obrambeni i osloboditeljski u kojem smo imali pravo braniti svoju zemlju, prijatelje, domovinu kao i svoj dom i budućnost svoje i naše djece. To nitko nema pravo zaboraviti i moramo se odupirati svim pokušajima da se novija hrvatska povijest revidira, rekla je Kosor.
Teške povrede humanitarnog i ratnog prava, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga pocinili su (i još cine) prilikom tzv. akcija cišcenja terena po srpskim mestima, neposredno po završavanju vojnih operacija. Pljackanje, paljenje, rušenje kuca i ubijanje preostalih civila (uglavnom staracaaraca koji nisu hteli ili nisu mogli da izbegnu) sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Neutvrdeni broj lica hrvatski vojnici ili policajci odveli su u logore u Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Kutini, Gospicu, Ivanic Gradu i drugim mestima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima medunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija. Oko hiljadu civila Srba, medu kojima najveci broj staraca, žena i dece, sklonili su se u bazu UNPROFORA u Kninu, tražeci da im se omoguci odlazak u RS, SRJ ili u druge države. Na traženje hrvatske strane, predstavnici snaga UN u Kninu isporucili su hrvatskoj strani, 40 lica pod izgovorom da su izvršili ratne zlocine. Preostali Srbi koji su potražili utocište u bazi snaga OUN u Kninu, posle saznanja šta se desilo njihovoj rodbini i komšijama kao i objektima, materijalnim dobrima i dr, nisu hteli da ostanu u Krajini , vec su i oni došli u SRJ. Akcija invazije Krajine predstavlja kontinuitet hrvatske politike i akcije na planu etnickog cišcenja \"medunarodno\" priznate Hrvatske - od Srba. Posle vojnih i policijskih akcija, pocev od 1991. godine - Medacki džep, Miljevacki plato, Maslenica, Zapadna Slavonija, Kninska Krajina, a uz predhodno plansko i dugotrajno zastrašivanje i razlicite oblike pritisaka na Srbe, ukljucujuci i ubistva, iz Hrvatske je proterano preko 500.000 Srba. Posle nasilne secesije, u ukupnom broju stanovništva, Srbi u Hrvatskoj cine oko 2-3%, što je smanjenje za oko 9% od 12%, koliko je Srba živelo u Hrvatskoj pre gradanskog rata. U meduvremenu, Hrvatska postepeno prilagodava svoje zakonodavstvo u oblasti ljudskih prava novonastaloj unutrašnjoj medunacionalnoj strukturi, cime vrši \"legalizaciju\" etnickog cišcenja bez primera u savremenom svetu.