Premijer Andrej Plenković iracionalno se, čak i panično boji desnice. Njegova nelagoda, koja dijelom proizlazi iz one Milanovićeve uvrede da je bruxelleski Plenković “sin vojne lekarke” i poslije otkrivene činjenice da zbog dijagnoze anemije nije završio vojni rok niti poslije sudjelovao u Domovinskom ratu, nesrazmjerno je veća od stvarne snage koju Plenković uživa u HDZ-u. Ta snaga ne proizlazi iz činjenice da je Plenković obožavana figura koja savršeno kontrolira HDZ-ovu bazu, nego iz toga da HDZ, a posebno ta famozna HDZ-ova desnica, nemaju osobu koja bi konkurirala Plenkoviću. Nemaju ni potencijalnog pretendenta na tu funkciju. Logika bi bila ako se na Plenkovića sprema udar iz desnog krila da postoji osoba koju bi urotnici željeli vidjeti na njegovu mjestu. No takva osoba nije na vidiku. Naravno da se situacija mogla vrlo lako okrenuti protiv Plenkovića da nakon smjene Mostovih ministara nije uspio sastaviti Vladu s HNS-om.
Long play iz Jasenovca
Ulaskom raskoljenih narodnjaka u Banske dvore, Plenković je zatvorio bokove. Jedna razina priče jest ta što Plenković unutar HDZ-a, barem do neke dramatične krize, ima sigurnu poziciju, a druga razina jest ta da Plenković u izvanstranačkoj desnici sigurno ne kotira dobro (i vjerojatno je HOS-ova ploča u Jasenovcu dijelom i posljedica te situacije) i da će onaj desniji i konzervativniji dio društva svoje političke miljenike tražiti u nekim drugim osobama. No Plenković se s time treba pomiriti jer on tom dijelu birača nikada neće biti prvi izbor. Upravo je Plenkovićev iracionalni strah od desnice kumovao da premijer HOS-ovu ploču s natpisom “za dom spremni” nije riješio odmah kada je postavljena u Jasenovcu u studenom 2016. godine. Najbizarnije od svega jest to što je HOS-ova ploča izazvala pravi potres u Vladi, štoviše izazvala je mini krizu među partnerima. I to samo zato što je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković u intervjuu Večernjem listu rekao da će HOS-ova ploča vrlo vjerojatno ostati u Jasenovcu sve dok Vijeće za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima ne izradi preporuke za novi zakonski okvir u sklopu kojeg će se na zakonski način riješiti pitanje ploče sa spornim natpisom ZDS. Upravo je to, naime, bio Plenkovićev stav kad je ploča osvanula u Jasenovcu. Koliko god bilo apsurdno da se zbog jednog intervjua i jedne ploče zatrese vlast, to samo govori koliko je ideologija moćno oružje u hrvatskom društvu. Pod pritiskom partnera iz HNS-a i SDSS-a Plenković je morao obećati da će ploču riješiti do 15. rujna. Tvrdi da je političku odluku o ploči Vlada donijela – i ona glasi da je ZDS na ploči nespojiv s Jasenovcem – no nada se da Vlada neće morati nasilno micati ploču nego u dogovoru s pripadnicima HOS-a. U Plenkovićevu najužem krugu strahovali su od reakcija desnice i kada je za ministricu kulture postavio Ninu Obuljen Koržinek umjesto desnici omiljenog Zlatka Hasanbegovića. Osim prigovora na Predsjedništvu HDZ-a i to od HDZ-ovih veterana iz Kluba utemeljitelja, Plenković nije imao većih problema. Kako će se sada točno rasplesti priča s pločom, teško je predviđati, ali jasno je da Plenković s pozicije premijera braniteljima, dakle i HOS-ovcima, ima što ponuditi. Premda je Plenkovićev stranački zamjenik Milijan Brkić u izjavi za Večernji list bio prilično oštar te je kazao da ploču žele maknuti oni koji nisu željeli Hrvatsku i, štoviše, koji su radili protiv neovisnosti RH, u toj poruci ne treba tražiti naznake Brkićeva plana detronizacije šefa HDZ-a. Tema HOS-ove ploče, odnosno Domovinskog rata, Brkićev je teren jer on sigurno neće poentirati na problemu Agrokora ili poreza na nekretnine. Brkić se morao obratiti svojim biračima, ali i poslati poruku upozorenja Plenkoviću jer su se isti dan pojavile priče u nekim novinama o tome kako Brkić i Glogoški ruše Plenkovića. Već se uvelike u HDZ-u nagađa da Plenković ili njegovi ljudi kad se “zakuha frka” sami plasiraju priče o udarima desnice i pokušajima puča. I iz te činjenice iščitava se strah od desnice koji vlada u Plenkovićevu krugu. No on i ne čudi kada se zna da se Plenković okružio ljudima koji su desnici crvene krpe – Davor Božinović, pa i Gordan Jandroković i Vladimir Šeks, zatim Martina Dalić..., pa vjerojatno i oni podgrijavaju tu atmosferu nervoze. I oni najdesnije usmjereni u HDZ-u, među njima i Brkić, zagovaraju pregovore s HOS-om, iz čega proizlazi da su za dogovorno rješenje, odnosno nisu ukopani u svojim pozicijama da ploča mora ostati u Jasenovcu.
Iako još nije nastupila kalendarski, jesen je Vladi započela pakleno. Uz međunarodne izazove, poput sukoba sa Slovenijom i novog otvorenog fronta s BiH, domaći prioriteti su jasno iskristalizirani. I ako se riješi problem s HOS-ovom pločom, HDZ-u i HNS-u predstoji još političkih mina koje bi mogle zatresti tanku vladajuću većinu. Plenkoviću je olakotna okolnost to što HNS nema druge nego ostati u zagrljaju HDZ-a jer na novim izborima oni nemaju što tražiti. Međutim, koalicija će i dalje biti na kušnji, krenimo redom. HOS-ova ploča, dakle, pitanje je broj jedan koje Plenković mora riješiti u idućih 15 dana. Iako je spomen-ploča, zapravo, benigan problem spram Agrokora koji bi raspadom sustava mogao ostaviti tisuće nezaposlenih, i daleko manje važan od kurikularne reforme koja je ulaganje u budućnost novih naraštaja djece, ona je politički osjetljivo pitanje jer premijer pod pritiskom Milorada Pupovca i HNS-a mora razriješiti gordijski ideološki čvor s kojim se nisu obračunavale ni lijeve ni desne Vlade prije njega. Plenkoviću treba priznati da su njegovu Vladu dočekali problemi koji su se gomilali godinama prije njega (Agrokor, Ina) i da kao premijer nema nimalo lak zadatak. No jednako tako, Plenković je sklon kalkulacijama i odgađanjima rješenja, pa si i sam, kao u slučaju ploče, zagorčava mandat.
Idući kliski teren, kada je riječ o odnosima HDZ-a i HNS-a, jest kurikularna reforma. U HNS-u u neslužbenim razgovorima tvrde da su spremni izaći iz Vlade ako se ne ukloni ploča iz Jasenovca i ako se ne provede kurikularna reforma. Međutim, premijer je i HNS i SDSS već smirio kada je rekao da traži zakonsko rješenje za zamjenu ploče u Jasenovcu (očito onom na kojoj ne bi bilo ZDS), a iako je jasno poručio da Dijana Vican, koja je na čelu Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja, ima njegovu potporu, dok je HNS-ova nestranačka ministrica obrazovanja želi smijeniti i instalirati sebe na tu poziciju, ne čini se da u HNS-u to predramatično doživljavaju. Opravdavaju se da reforma obrazovanja ne može ovisiti samo o ljudima i da to ne može biti točka loma u partnerskim odnosima. No dok se vode kadrovske bitke, od reforme obrazovanja neće biti ništa, a HNS-u je to bio glavni politički alibi za ulazak u vlast s HDZ-om. Ni premijer Plenković, kao šef HDZ-a, odnosno starije stranke u partnerstvu s HNS-om ne može sva tijela koja su vezana za reformu školstva prepustiti HNS-u jer se i tu primarno radi o ideološkim predznacima, odnosno o ideološkim profilima ljudi koji sjede u tijelima zaduženima za reformu. Plenković očito smatra da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta sasvim dovoljna nagrada HNS-u u području školstva, a imao bi i problema u HDZ-u kada bi kompletnu reformu stavio u ruke HNS-ove nestranačke ministrice. No uvijek je zanimljivije ono što se događa iza zavjesa. Tako se u pozadini vidljivih problema – ploče i kurikularne reforme – odvijaju borbe za pozicije u državnim tvrtkama i javnim poduzećima. HDZ je velikih problema imao i u političkom braku s Mostom jer se nikako nisu mogli dogovoriti oko kadroviranja u državnim poduzećima, a jednake se borbe vode i s HNS-om. Pretpostavka je da što HNS-ovci budu zadovoljniji direktorskim pozicijama, to će manje “pilati” u drugim situacijama.
Krupan problem za vratom
Agrokor je realno najveći Vladin problem. I dalje je upitno može li Agrokor izbjeći stečaj ili će se koncern rasprsnuti u milijarde dugova i za sobom povući stečajeve i nekih drugih velikih kompanija. Puno je još enigma u slučaju Agrokor, a posebno su intrigantne one koje se odnose na financijske malverzacije, što će odrediti sudbinu bivšeg menadžmenta te kompanije, na čelu s vlasnikom Ivicom Todorićem. Izvanredna uprava ima rok od 15 mjeseci da pokuša spasiti Agrokor, dakle do srpnja 2018. godine, a nakon toga sve je moguće. Raspadne li se Agrokor, to će imati velike reperkusije i na aktualnu Vladu.
Premijer Plenković za vratom ima još jedan krupan financijski problem, a to je otkup Ine. Iako s arbitražom u slučaju Ine nema veze, a postoji vjerojatnost da bi Hrvatska mogla izgubiti i drugu arbitražu koja bi nas mogla koštati nekoliko milijardi kuna, njegova je bila odluka da Vlada na Badnjak prošle godine objavi da ide u renacionalizaciju te naftne kompanije. No odmah je bilo jasno da država ne može namaknuti novac za Inu, pa više nije opcija Vladin otkup te tvrtke, nego pronalazak strateškog partnera, što znači da bi se MOL-ov udio prodao nekoj drugoj kompaniji. Upravo na Ini pukla je bivša HDZ-ova Vlada s Mostom, a Ina je s političke pozornice uklonila i bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Operacija pronalaska novog strateškog partnera neće biti jednostavna, posebice u svjetlu političko-korporativne povezanosti, pa će se u svakom novom partneru tražiti poveznica s politikom, što će za Vladu biti delikatan posao. Iako Vladu očekuje i odluka ide li se s porezom na nekretnine, to ne bi trebalo izazvati veće potrese jer je premijer već voljan odgoditi taj porez. Teško da će ministar financija Zdravko Marić ići preko odluke premijera Plenkovića i raditi drame zbog neuvođenja poreza.
Plenkovićeva Vlada nema lagan mandat, no nije ni nastala u lakim uvjetima. Plenković je u smjeni Mostovih ministara i vrbovanju HNS-ovaca na svoju stranu odigrao vrlo riskantnu igru. Pomazila ga je i sreća, jer je oporba potpuno pogubljena i nespremna za izbore, pa su narodnjaci, makar raskoljeni, potrčali u zagrljaj HDZ-a. Ipak, na stranu sve, Plenkoviću je uspjelo ono što nije Karamarku prije godinu. No još je zanimljivije da aktualni šef HDZ-a nije u javnosti doživio velike kritike zato što mu je većinu, prije HNS-a, spasio bivši Milanovićev intimus i SDP-ovac Tomislav Saucha, a HDZ-ovo biračko tijelo nije posebno reagiralo ni na koaliciju s HNS-om. Plenković je, s obzirom na stanje oporbe, ali i dobre makroekonomske pokazatelje, zapravo u situaciji da upravo sada rješava najteže probleme.
U mandatu ove Vlade nestabilniji partner mogao bi se pokazati SDSS (koji je u krizi s HOS-ovom pločom odigrao veću ulogu od HNS-a) nego HNS jer će zastupnici srpske nacionalne manjine svoje mandate na svakim izborima dobiti. HNS se boji izbora i može lajati, ali ne i ugristi. Budući da HDZ u Saboru i dalje ima samo 78 mandata, dakle iznimno tijesnu većinu, svaki zastupnik im je bitan. Milorad Pupovac, šef SDSS-a, kontrolira tri svoja zastupnika i kada bi se oni odmetnuli iz većine, HDZ bi izgubio vlast. No Pupovac se uglavnom “pali” na ideološke teme, pa ako Plenković uspije riješiti HOS-ovu ploču u Jasenovcu, moguće da s Pupovčevim manjincima više neće imati kriznih situacija. Premijer bi svakako trebao pokušati podebljati parlamentarnu većinu, premda nije ostalo puno prostora za HDZ-ove intervencije. Da mu većina ne bi ovisila o tome je li koji zastupnik kihnuo, ona bi morala biti veća, premda se zasad pokazalo da funkcionira i sa 78 zastupnika. No bilo je situacija u Saboru u kojima je Tomislav Saucha u zadnji tren utrčavao u sabornicu kako se neki zakoni ili odluke ne bi izglasavali s tijesnom većinom, odnosno da bi u HDZ-u bili sigurni da im neće nedostajati ruka za većinu. Ali dok se SDP ne postavi na noge, Plenković i njegov HDZ moći će raditi što hoće....
A mislim nije lako udovoljiti Pupovcu i HNSu, što god im da nije dosta,a desnica u HDZu više i ne postoji. SDPu bi bilo najbolje da uzme Plenkovića za šefa i vladat će do vijeka