Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 25
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
NOVOM KNJIGOM DIGAO PRAŠINU

Philip Ball smatra da klasične poglede na evoluciju treba dobrano preispitati

storyeditor/2024-02-07/PXL_DPA_060821_34094262.jpg
Daniel Karmann/dpa /DPA/PIXSELL
13.02.2024.
u 22:17

Britanski znanstveni pisac smatra da organizmi sami po sebi imaju mnogo veći utjecaj na vlastitu evoluciju negoli se to do sada smatralo.

Je li DNK doista nacrt života? Trebamo li i dalje najvažnija istraživanja u biologiji koncentrirati na tu molekulu koja sadrži genetske upute za izgradnju svakog živog bića? Ili je istina potpuno drugačija i cijelu biologiju treba redefinirati? Ovo drugo tvrdi Philip Ball, britanski znanstveni pisac koji je 20 godina bio urednik Naturea, jednog od najvažnijih znanstvenih časopisa. Pobornik je na organizam usmjerene evolucije, odnosno teorije prema kojoj organizmi sami po sebi imaju mnogo veći utjecaj na vlastitu evoluciju negoli se to do sada smatralo jer, po važećoj znanosti, nasljedne osobine određene su genima koji se od predaka prenose na potomstvo tijekom razmnožavanja.

Sada je Ball, čije su knjige prevođene i u nas, napisao novo djelo – "Kako život funkcionira: Vodič kroz novu biologiju", u originalu "How Life Works: A User's Guide to the New Biology". U toj novoj knjizi dolazi do nove vizije biologije koja će revidirati ono što danas poznajemo kao sam život, ali i kako ga poboljšati te koje mogućnosti nudi a da ih dosad možda nismo uočavali. To da biologija prolazi kroz tihu, ali duboku transformaciju nije nimalo netočno, odnosno sigurno je osnovano barem od kompletiranja sekvence cijelog ljudskog genoma. Praktično sa svakim novim otkrićem vezanim za gene i DNK dolazi do promjene u temeljnoj opće prihvaćenoj teoriji evolucije. Ball još jednom razmatra ideju o genomu kao nacrtu života, odnosno ljudskog organizma gdje su geni osnovni nositelji uputa za izgradnju organizma, zatim o proteinima kao precizno skrojenim molekularnim strojevima ili o stanicama koje su entiteti s fiksnim identitetom, odnosno osobinama.

 

No, raspravlja kako su sve te teze tek postavljene, a nisu do kraja i pravilno razrađene da bismo do kraja razumjeli život i njegovu evoluciju. Jer za Balla je život mnogo bogatija i domišljatija stvar nego što smo ikada pretpostavljali. Po njegovu mišljenju, nema jedinstvenog mjesta gdje bi se dobio konačan odgovor na pitanje o životu nego je život sustav koji ima više razina, od gena, preko proteina i stanica, pa do tkiva i modula tijela, što je imunološki ili živčani sustav. Svaki od tih elemenata ima svoja pravila i principe. Tako i evolucija na način kao što smo je shvaćali do sada mora doživjeti ponovno promišljanje pa i kompletnu preobrazbu, uz znanost biologije. Jer, tajna je života u shvaćanju toga kako sve te razine međusobno funkcioniraju i rade zajedno, barem je to tako u svim normalnim okolnostima.

Kako otkrivamo i sve bolje razumijemo uvjete koji određuju oblike u koje se stanice organiziraju, tako je naša sposobnost usmjeravanja ishoda tog organiziranja pa i njegova odabira sve bolja. To su stvari zbog kojih znanstvenici vjeruju da ćemo jednom, možda i u ne tako dalekoj budućnosti, moći regenerirati udove i organe pa čak i stvarati nove oblike života koji su u početnom shvaćanju evolucije bili nezamislivi. Prilično je očito kako Ball ovdje misli na klonove. Za njega, dakle, živi sustavi ne funkcioniraju jednostavno poput strojeva, već je stvar mnogo kompliciranija, ali je isto tako i iznimno važna jer ta shvaćanja utječu i na politiku, zdravstvo, na kraju i na povjerenje u znanost, koja je posljednjih nekoliko godina pod velikim pritiskom.

VEZANI ČLANCI:

Sve dok ustrajemo na tome da su stanice računala s genima kao kodom, isto tako možemo podrazumijevati da se u životu događaju nekakve čarobne stvari, piše on, no tvrdi da je sve to u stvarnosti mnogo zanimljivije i divnije. Upravo u činjenici da je sekvenciran ljudski genom Ball pronalazi potporu tvrdnji da se ipak ne radi o nacrtu života. Mislilo se kako će ljudski genom sekvenciran 2001. biti čak i priručnik s uputama za cijeli život, no ispostavilo se kako većina gena nema unaprijed postavljenu funkciju koja se može odrediti iz njihove sekvence DNK. Smatra da je previše pojednostavljeno reći da geni uzrokuju ovu osobinu ili onu bolest. U stvarnosti su organizmi iznimno robusni te dopuštaju da se određena funkcija često može obavljati čak i kada se uklone ključni geni. Na primjer, iako gen HCN4 kodira protein koji djeluje kao primarni pacemaker, srce zadržava svoj ritam čak i ako je gen mutiran.

Philip Ball smatra da i klasične poglede na evoluciju također treba preispitati. Evolucija se često smatra "sporim procesom dopuštanja promjena jedne aminokiseline drugom nasumičnim mutacijama i gledanja kakav učinak to proizvodi". No, proteini se zapravo obično sastoje od nekoliko dijelova koji se nazivaju moduli. Njihovo preslagivanje, umnožavanje i "petljanje" s njima uobičajen su način za proizvodnju korisnoga novog proteina. Možda je i najvažnije pitanje koje postavlja u ovoj svojoj knjizi ono što zapravo organizam čini živim. Nešto što se inače pripisuje genima, a to je promijeniti sebe ili svoju okolinu kako bi se postigao neki cilj, prema Ballu je itekako primjenjivo na organizme kao takve.

Ovaj cijenjeni znanstvenik nije, dakako, prvi ni jedini koji je došao do zaključka da je važnost gena precijenjena. Sve se češće pojavljuju djela i rasprave u tom smislu u kojima se spominju i fiziološki procesi kojima organizmi kontroliraju svoje genome, a mahom se tvrdi kako je svrha konkretna karakteristika života koju se zanemarilo na koristi konvencionalnog, genocentričnog gledanja na biologiju. Naprosto, kaže Ball, samo genetika ne može pomoći u liječenju cijelog niza bolesti poput kardiovaskularnih, ili tumora, ili shizofrenije jer su ta stanja u srži fiziološka. Imaju genetskih elemenata, ali su uzrokovana pogrešno provedenim staničnim procesima. Da bi se pronašli lijekovi za te bolesti kojih sada nemamo, mora se gledati cjelokupno. Redefinirajući klasični pogled na evoluciju, Ball tvrdi kako preslagivanje i modifikacija proteinskih modula igraju ključnu ulogu u stvaranju novih proteina. Ovakvo gledanje sugerira da je evolucija puno više od sporog procesa potaknutog nasumičnim mutacijama. Nekadašnji Natureov urednik nastoji potaknuti znanstvenu zajednicu da prigrli nesigurnost i otvorenost prema novim otkrićima jer biologija mora ući u razdoblje preispitivanja. Denis Noble, emeritus profesor fiziologije i biologije na Sveučilištu Oxford, ponavlja Ballov poziv za novim pristupom biologiji, upozoravajući na zamjenu starih dogmi novima. Koliko čitamo u stranim medijima o ovoj knjizi, ona je barem uspjela podignuti prašinu. No, koliko je Philip Ball uspio pokrenuti razmišljanja i usmjeriti znanost biologije u nekom drugom pravcu, u ovom je trenutku teško reći.

VIDEO Nebo iznad Zagreba prošarano bijelim tragovima, znanost ih je davno objasnila

Ključne riječi

Komentara 1

NG
nenad.gross
13:14 18.02.2024.

Ukratko, ništa ne razumijemo, još uvijek smo na početku. Sve je nastalo samo od sebe, bez upliva ikakve inteligencije, no shvatiti kak funkcionira potrebno je uložiti jako puno resursa novca inteligencije, skupe opreme, i još uvijek osnovna pitanja ostaju bez odgovora. Uz puno nagađanja. Ukratko, sve je jednostavno, no I u isto vrijeme jako složeno i komplicirano - kak su složeni sustavi nastali sami od sebe, bez upliva visoke inteligencije, koju mi moramo koristiti da bi skužili kak ti isti sustavi funkcioniraju

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije