U parku se igrala malena djevojčica koju nisam ni poznavao. Gledao sam
je. Bila je u haljinici. Dok je trčkarala, spotakla se i pala. Prišao
sam joj, uzeo je u naručje, da je očistim od prašine. Samo sam joj htio
pomoći.
Sve su krivo shvatili - branio se muškarac iz okolice Rijeke.
Međutim, svjedoka koji su ga vidjeli, a kasnije i prepoznali, bilo je
previše. I svi su govorili isto: pedofil je prišao petogodišnjakinji u
parku, podignuo njezinu haljinu, dirao je po nogama i spolovilu. Kad je
skupina mladića krenula prema njemu, pobjegao je glavom bez obzira.
Uhićen je nekoliko dana kasnije, prepoznat po naušnici.
Naizgled sretan brak
Njegovim privođenjem mnogi su bili iznenađeni. Pa nikada ranije nije
učinio ništa slično! Ili barem za to nisu znali. Imao je, mislili su,
dobar i sretan brak, dvoje djece i ženu, nastavnicu u školi koja ga je,
kad je saznala što se dogodilo, odmah ostavila. Pa što se onda dogodilo?
- Iako je njegov brak izvana izgledao normalan, on je u toj vezi bio
emotivno i seksualno nezadovoljan. Žena je bila dominantna, postojala
je tu velika razlika u zanimanju i on je bio na socijalnoj ljestvici
niže rangiran od nje.
Ispalo je da je samo zadovoljavao formu braka i bračne zajednice. Svoj
seksualni nagon, jer kod pedofila se o tome radi, on je zadovoljio
napadom na djevojčicu, bez obzira na cijenu koju je kasnije platio -
kaže doc. dr. sc. Đulijano Ljubičić, predstojnik Klinike za
psihijatriju KBC-a Rijeka i dopredsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog
društva, koji je liječio ovog pedofila kada je na psihijatriju došao s
dijagnozom depresije. Koliko se sjeća, osuđen je na uvjetnu zatvorsku
kaznu.
Doživotno liječenje
Da je kojim slučajem završio iza rešetaka i dospio na izdržavanje kazne
u Lepoglavu, možda bi bio uključen u program Prevencije recidivizma i
kontrole impulzivnog ponašanja, koji se posljednje tri godine provodi u
kaznionici. Od šezdesetak ljudi osuđenih za pedofiliju, njih 10 do 15
posto uključeno je u program po kojem se, kao dio terapije, pišu pisma
žrtvama. Ostali ne sudjeluju u radu grupe jer većina njih ni sama sebi
ne želi priznati da su pedofili, niti izgovoriti da to što su učinili
više nikada neće ponoviti.
Međutim, da kaznu izdržavaju u Velikoj Britaniji, liječenje u zatvoru
bilo bi obavezno.
Pozivajući se na istraživanje prof. Roberta Halea s Poliklinike Portman
u Velikoj Britaniji, dr. Ljubičić kaže da su rezultati tog istraživanja
pokazali kako je stanje pedofilije doživotno, pa je nužno i doživotno
liječenje te uvijek postoji opasnost od recidiva.
ŠTO SE ZBIVA NAKON RAZNIH 'SLEDGEHAMMERA'?
