Pojas Gaze ponovno je postao središte borbe koja odavno nadilazi vojni sukob između Izraela i Hamasa. Dok se službeno govori o prekidu vatre, obnovi i stvaranju nove palestinske uprave, na terenu se vodi bitka za kontrolu teritorija, stanovništva, humanitarne pomoći i političke budućnosti Gaze. Premda je primirje formalno na snazi od 10. listopada 2025., izraelski napadi nisu prestali. Samo 12. srpnja 2026. ubijeno je najmanje šest Palestinaca, među njima i devetogodišnja Tala Abu Matar. Od stupanja primirja na snagu u izraelskim je napadima poginulo više od tisuću Palestinaca, među njima i stotine djece. U međuvremenu, većina od približno dva milijuna stanovnika Gaze i dalje živi raseljena, u šatorima, oštećenim zgradama ili prenapučenim skloništima.
Hamas raspušta upravu
U takvoj situaciji Hamas je početkom srpnja objavio raspuštanje svoje civilne uprave i spremnost da administrativne poslove preda Nacionalnom odboru za upravljanje Gazom, tehnokratskom tijelu sastavljenom od palestinskih stručnjaka. Odbor bi trebao djelovati pod međunarodnim nadzorom, uz sudjelovanje takozvanog Vijeća mira, tijela koje podržava Amerika, a njime predsjeda Donald Trump. Međutim, taj odbor još nije uspio ući u Gazu i preuzeti stvarnu vlast. Njegovi članovi nalaze se izvan teritorija, dok Izrael i dalje kontrolira veći dio Gaze, a Hamas nije pristao potpuno predati oružje. Zato je raspuštanje Hamasove civilne administracije zasad prije svega politička poruka, a ne stvaran prijenos vlasti. U središtu spora nalazi se pitanje razoružanja Hamasa. Izrael i Vijeće mira tvrde da nema obnove Gaze dok Hamas ne preda oružje i dok novu palestinsku administraciju ne počnu štititi međunarodne snage i lokalna policija. Hamas odgovara da se o potpunom razoružanju ne može razgovarati dok izraelska vojska ostaje u Gazi, dok se napadi nastavljaju i dok nije utvrđen vjerodostojan put prema palestinskoj državnosti. Tako nastaje zatvoreni krug: Izrael ne želi povlačenje bez razoružanja Hamasa, a Hamas ne prihvaća razoružanje bez izraelskog povlačenja i političkih jamstava.
Posebno je zabrinjavajuća politika izraelskog ministra financija Bezalela Smotriča, jednog od najutjecajnijih predstavnika krajnje desnice u izraelskoj vladi. Izjava koju se posljednjih dana često prepričava kao tvrdnju da Izrael ne želi "dva milijuna terorista uz svoju granicu" nije potvrđena upravo tim riječima u najnovijim vjerodostojnim izvještajima. Međutim, ona odgovara retorici koju Smotrič već godinama koristi. Još je početkom 2024. tvrdio da dva milijuna stanovnika Gaze svakoga jutra ustaju sa željom da ubijaju Židove, a tijekom 2024. govorio je da bi uskraćivanje hrane cijeloj Gazi moglo biti "opravdano", iako to međunarodna zajednica ne bi dopustila. Poslije je otvoreno zastupao "dobrovoljno iseljavanje" velikog dijela stanovništva, kao i trajnu izraelsku okupaciju i obnovu židovskih naselja u Gazi. Problem takve retorike nije samo u njezinoj brutalnosti. Kada se gotovo dva milijuna ljudi svodi na jedinstvenu sliku neprijateljske mase, gubi se razlika između pripadnika Hamasa i civila: djece, bolesnika, liječnika, novinara i humanitarnih radnika. Takav jezik omogućuje da se kolektivno kažnjavanje prikaže kao sigurnosna mjera. Ako se svaki stanovnik Gaze unaprijed promatra kao mogući terorist, tada se i ograničavanje hrane, lijekova, vode, goriva i medicinske evakuacije može predstavljati kao dio borbe protiv Hamasa, a ne kao kažnjavanje civilnog stanovništva.
Nova velika prijeporna točka jest odluka Vijeća mira da UNRWA-u, agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama, isključi iz budućeg djelovanja u Gazi. Palestinske institucije, Arapska liga i organizacije za ljudska prava upozoravaju da se time uklanja institucija koja desetljećima osigurava školstvo, osnovnu zdravstvenu zaštitu, distribuciju hrane, skloništa i evidenciju palestinskih izbjeglica. Važno je naglasiti da Vijeće mira ne odbacuje nužno cjelokupnu ulogu Ujedinjenih naroda. Nova palestinska administracija zamišljena je pod međunarodnim nadzorom, uz djelomičnu ulogu UN-a. Ono što se izričito želi ukloniti jest UNRWA, agencija koja ima najširu mrežu zaposlenika, ambulanti, skladišta, škola i logističkih kapaciteta unutar Gaze. To stvara ozbiljan paradoks: planira se obnova i nova uprava, ali se istodobno želi isključiti organizacija koja na terenu ima najviše iskustva, infrastrukture i kontakata s lokalnim stanovništvom.
Vijeće mira priprema pilot-projekt takozvane sigurne humanitarne zone u kojoj bi se smjestili deseci tisuća stanovnika Gaze. Ulazak bi navodno bio dobrovoljan, ali bi stanovnici prolazili sigurnosne provjere, a prostor bi nadzirali nova palestinska policija i međunarodne stabilizacijske snage. Stanovnicima bi se obećalo da će dobiti bolji smještaj, zdravstvene usluge i redovitiju pomoć. No u uvjetima u kojima su ljudi ostali bez kuća, hrane i sigurnosti teško je govoriti o potpuno slobodnom izboru. Čovjek koji mora birati između gladi u ruševinama i preseljenja u kontroliranu zonu zapravo nema slobodan izbor.
Upitna zdravstvena skrb
Takve bi zone mogle omogućiti početak obnove i zaštite civila, ali i postati sredstvo trajnog premještanja stanovništva. Ako se deseci ili stotine tisuća ljudi koncentriraju u nekoliko strogo nadziranih područja, dok Izrael zadržava kontrolu nad većinom teritorija, privremena humanitarna mjera mogla bi se pretvoriti u novu političku i geografsku stvarnost. Gaza bi mogla biti podijeljena na izdvojene enklave u kojima neće biti slobodnog kretanja, održivog gospodarstva i stvarne palestinske vlasti. Humanitarna pomoć tada više ne bi bila samo pomoć nego i sredstvo upravljanja stanovništvom. Najizravnije posljedice takve politike osjetit će zdravstveni sustav. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 34 od 36 bolnica u Gazi bile su oštećene, a samo ih je približno polovina djelomično radila.
Nijedna bolnica ne može pružati puni opseg usluga. Dugotrajna rehabilitacija potrebna je mnoštvu ljudi, njih više desetaka tisuća, uključujući tisuće djece s amputacijama, ozljedama kralježnice, oštećenjima živaca i teškim opeklinama. Istodobno nedostaju anestetici, antibiotici, krvni pripravci, laboratorijski reagensi, uređaji za dijalizu, gorivo za generatore i rezervni dijelovi za medicinsku opremu. Isključivanje UNRWA-e moglo bi ozbiljno ugroziti zdravstvenu skrb u Gazi. Agencija je bila najveći pružatelj osnovne zdravstvene skrbi, pružajući liječenje djeci, trudnicama i kroničnim bolesnicima te osiguravajući psihološku pomoć. Takav sustav nije moguće brzo zamijeniti jer za izgradnju infrastrukture i povjerenja potrebne su godine.
Otvori KEKS Pay
