Zaštita prostora, okoliša i prirodnih ljepota ove zemlje je pitanje od nacionalnog interesa, ali jednako tako nacionalni interes Hrvatske je i sačuvati opstanak vlastitog stanovništva koje se ubraja u najstarije i najugroženije na svijetu i prema projekcijama UN-a i Eurostata. Otvorenost prema svijetu i drugima ne znači negaciju važnosti očuvanja vlastitog identiteta jer domovinu ne čini samo teritorij i vlast nego i njezino stanovništvo te (ne)materijalna baština. Prema Strategiji demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine, usvojene 2024., povratak hrvatskih državljana iseljenih nakon ulaska Hrvatske u EU, te hrvatskih iseljenika i potomaka iseljenika je jedan od strateških ciljeva uz uravnoteženu imigraciju stranih državljana. I u izmjenama Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske iz 2025. država se obvezala na poduzimanje mjera kojima potiče povratak i useljavanje pripadnika hrvatskog iseljeništva i njihovih potomaka. Obećanja su jedno, a stvarnost drugo, vrijeme prolazi, pa će brzo doći i 2033., do kada ćemo vidjeti u kojem smjeru ide zemlja. Lani smo prvi put od 2013. imali više povratnika hrvatskih državljana (16.843) nego iseljenih hrvatskih državljana (13.138) prema podacima Državnog zavoda za statistiku.
Hrvatska je prema Ustavu nacionalna država hrvatskog naroda i pripadnika njezinih nacionalnih manjina, te drugih građana koji su njezini državljani, ali za dio društva i politike, povratak iseljenika, bilo da je riječ o 400 tisuća iseljenih u posljednjem valu od 2013. ili iseljenima u bivšoj državi i njihovim potomcima, je još gotovo tabu tema, a ne zaštita gospodarskih, demografskih i državnih interesa. Prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu iseljenici nisu samo pripadnici hrvatskog naroda koji su iselili u inozemstvo s područja bivše države nego i sve osobe koje su prije 8. listopada 1991. godine iselile s područja RH u namjeri da u inozemstvu stalno žive. Također, svi pripadnici manjina koji su do tog datuma kada je stupio na snagu Zakon o hrvatskom državljanstvu, a koji je i Dan Hrvatskoga sabora, imali državljanstvo SR Hrvatske su hrvatski državljani, a ostali su ga mogli steći naturalizacijom. Hrvatski iseljenici su i svi naši državljani iseljeni u europske i prekomorske zemlje u velikom iseljeničkom valu od 2013. Od lani se na sve povratnike, hrvatske državljane koji su neprekidno boravili u inozemstvu najmanje dvije godine, hrvatske iseljenike i njihove potomke primjenjuje poticajna mjera oslobođenja poreza na dohodak na razdoblje od pet godina.
Prema projekcijama Eurostata Hrvatska koja se i dosad ubrajala među pet zemalja EU s najvećim gubitkom stanovništva nakon Latvije, Bugarske, Litve i Rumunjske, do 2100. izgubit će čak 27 % stanovnika i pasti na svega 2,8 milijuna ljudi što nas svrstava među šest zemalja u EU s rekordnim gubitkom stanovništva. Naime, s 3,874 milijuna stanovnika, koliko ih je Hrvatska imala početkom 2025. past će u 2100. na samo 2,829 milijuna stanovnika. Od 2025. do 2099. zbog velikog broja umrlih, a malog broja rođenih prirodnim padom izgubit ćemo 1,729 milijuna svojih stanovnika. S druge strane, migracijski saldo (razlika između broja odseljenih i doseljenih) bit će pozitivan te će na taj način Hrvatska do kraja stoljeća dobiti 685 tisuća stanovnika. Nakon Rumunjske imamo najveći udio svojih državljana u drugim članicama Unije, njih oko 600 tisuća. Do kraja godine očekuje se donošenje prijedloga Zakona o demografskoj obnovi koji uključuje i donošenje mjera za zadržavanje vlastitog stanovništva i dodatnih za povratak iseljenika. Ishod ćemo vidjeti. Zašto je u situaciji u kojoj od 3,87 milijuna stanovnika imamo skoro četvrtinu stanovništva u dobi od 65 i više godina, što je iznad prosjeka EU, dok nam je udio djece do 14 godina ispod prosjeka EU (13,8%), važno poticati povratak iseljenika govori demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc:
- S obzirom na sve revitalizacijske modele ključni revitalizacijski model je poticanje povratka hrvatskog iseljeništva zato što s tim povratkom revitalizacija zemlje počinje odmah. Svi ostali modeli imaju vremenski pomak do konačne realizacije i time i kasniji odražaj na društvo, razvijenost i slično. Dijaspora je demografsko, investicijsko, financijsko, akademsko i svako drugo bogatstvo Hrvatske koje mi ne koristimo. Još uvijek se svjesno gura u javnosti suludi narativ o dijaspori da su to tamo neki potomci Hrvata koji su napustili zemlju nakon 1945., iako su iseljavali i prije i poslije i iako žive u razvijenim, uređenim zemljama u kojima su već treća generacija. Također, zanemaruje se da su mnogi iseljeni i u posljednjem valu od 2013. bili prisiljeni otići iz zemlje zbog egzistencijalnih razloga. Zaboravlja se i da su doznake dijaspore veće od svih stranih investicija u Hrvatskoj, nevjerojatna financijska injekcija u sustav države i da se zapravo ako baš hoćemo kroz to čuva socijalni mir. Pitanje povratka iseljenika i rješavanja demografskih problema je strateško pitanje i izuzetno je bitno razviti poticajne modele povratka, ne pozivom iseljenima 'vratite se u Hrvatsku', nego razvijanjem poticajnih modela vezano za radni odnos, stanovanje, financijsku održivost – drži Šterc. I za rektora Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josipa Faričića s Odjela za geografiju te predsjednika Rektorskog zbora pitanje demografskog razvoja Hrvatske je i pitanje naše egzistencije i identiteta.
- Svaki čovjek i svaki dio planete Zemlje vrijedan je poštovanja. Međutim, posve je logično da se domovina i ljudi u njoj i racionalno i emocionalno doživljavaju na poseban način. Domovinu pak čine teritorij, njezini stanovnici i poseban osjećaj pripadanja koji se zasniva na različitim oblicima povezanosti, bez obzira na regionalne, kulturne i jezične raznolikosti te na različite mentalitete, glazbene izričaje i druge posebnosti. Pri svemu tome identitet se temelji na zajedničkim korijenima koje prepoznajemo u raznovrsnim sastavnicama materijalne i nematerijalne kulturne baštine kao i osobama i događajima iz prošlosti u kojima su fokusirane esencije podneblja, zavičaja i nacije. U pogledu Hrvatske sve to je umnogome premreženo kršćanskim vrijednostima, bez obzira na današnji vjerski sastav i prakse stanovništva. Tako izgrađeni domovinski duh čini nas različitim u odnosu na susjedne države i narode, pri čemu svi zajedno izgrađujemo složeni europski mozaik. Ako poštujemo, promičemo i čuvamo svoju domovinu, lakše ćemo prihvaćati druge jer se nećemo bojati gubitka svojega identiteta – kaže Faričić.
Hrvatska je od školske godine 2013./2014. do danas izgubila preko 63 tisuće učenika odnosno 12 %, pokazuju podaci Školskog e-Rudnika, a prema projekcijama gubitak učenika i studenata nastavit će se i dalje. Zbog manjka studenata posljednjih godina brojni studiji imaju velikih problema s popunjavanjem kvota. Demografi su desetljećima upozoravali na posljedice iseljavanja, pada nataliteta i starenja stanovništva za javne sustave. Ali posljedica nisu svi bili svjesni u akademskoj zajednici.
- Odlaskom mladih gubimo budućnost. Donedavno je u akademskoj zajednici to bila gotovo tabu tema koju se ne dira jer 'takva su vremena', 'događa se to i drugima', 'ne može se tu ništa napraviti'... Svega toga smo se naslušali. Sad je reakcija akademske zajednice, pogotovo Znanstvenog savjeta za izradu prijedloga Zakona o demografskoj obnovi, takva da je akademska zajednica shvatila da je to ključni problem hrvatske opstojnosti, razvijenosti i ako baš hoćemo i nacionalne sigurnosti. Uostalom, i stručnjaci UN-a u svojim projekcijama tvrde da smo jedna od demografski najugroženijih populacija u svijetu te jedna od zemalja s najstarijim stanovništvom i taj problem treba postaviti na takav način jer je to ključna strateška problematika koja je temelj svih djelatnosti oko nas od uređenosti do nacionalne sigurnosti - rezimira Šterc.
Faričić također ne dvoji da je demografsko pitanje jedno od strateških pitanja svake države. - Ona država u kojoj političke kao i druge društvene i gospodarske elite to ne shvaćaju osuđena je na propast, čak i unatoč trenutačno dobrim pa čak i izvrsnim financijskim i drugim pokazateljima. To nije pitanje partikularnog političkog programa ili svjetonazora pod pretpostavkom da nije riječ o ideologiji protivnoj obitelji i kulturi života. Istodobno, demografsko pitanje nije pitanje patetike i površnoga demagoškog verbaliziranja usmjerenog na dnevnopolitička na(d)metanja. Hrvatska se suočena s brutalnom agresijom krvavo izborila za svoju neovisnost, a zatim se posvetila obnovi i izgradnji. U tome su mnogi dali velik doprinos i tim pitanjima posve usmjerili svoj fokus, a u isto vrijeme neki su to iskoristili za isključivo privatne dobitke i probitke. Oni koji misle samo na to kako što brže postići što veće financijske učinke i što više trošiti na vlastite užitke ne zamaraju se dugoročnim pitanjima poput razboritih upravitelja različitih dobara i sustava. Tim sebeljubima koji se nerijetko maskiraju domoljubljem demografija je proklizala kroz prste… - kritičan je Faričić.
I danas smo tu gdje jesmo. Kao mala zemlja trpimo posljedice masovnog iseljavanja koje se odražavaju na održivost svih javnih sustava, ali i na negativnu selekciju kadrova zbog odljeva mozgova. Na upit je li i akademska zajednica mogla učiniti više Faričić uzvraća da uvijek može dati više i bolje nego li što čini, ali i da je u mnogim poljima skrbi o čovjeku i prirodi većina znanstvenika, sveučilišnih nastavnika i drugih dionika sustava znanosti i visokog obrazovanja dala važne doprinose pa tako i u pogledu sustavnih demografskih istraživanja s geografskog, ekonomskog, sociološkog, povijesnog i drugih motrišta.
- Međutim, pitanje u kojoj mjeri su znanost i obrazovanje uz demografiju tretirani kao stožerne domovinske teme. Njihov položaj postupno se mijenja na bolje, ali potrebni su još hrabriji iskoraci – drži Faričić. Prema procjenama Državnog ureda za Hrvate izvan RH ukupno oko 3,2 milijuna iseljenika i potomaka iseljenika živi diljem svijeta. Akademik i demograf Anđelko Akrap, govoreći o hrvatskom iseljeništvu, ističe:
- Integracija naših iseljenika i potomaka iseljenika, čiji roditelji, bake i djedovi vuku porijeklo iz ove zemlje, je manje tegobna i bolna nego integracija doseljenika iz drugog civilizacijskog kruga, koja i puno više košta. Problem zagađenja okoliša o kojem se sada u Hrvatskoj govori je naravno vrlo velik i važan, ali, nažalost, sva ta oporba i svi ti ljudi nisu nikad bili ujedinjeni kad se radilo o nestajanju stanovništva, koje je ključni čimbenik prostora, razvoja i opstanka Hrvatske. Ne umanjujući problem zagađenja i otpada po Hrvatskoj moram reći da je upitna čitava akcija očuvanja okoliša ako nema stanovništva jer je to onda samo prazan prostor i pitanje je za koga ga čuvamo – govori Akrap.
Hrvatska je danas demografski i razvojno u situaciji u kojoj je i zato što su, kaže, u ekonomiji prevladavali poslovni studiji u odnosu na makroekonomiju. - Makroekonomisti razmatraju razvoj cjeline iz svih segmenata, gledaju razvoj društva u širem kontekstu i razvoj svih djelatnosti što je kod nas izostalo jer su makroekonomisti bili potiskivani. Kao da je važna samo kratkoročna zarada i profit, a ne stanovništvo koje je ključni faktor razvoja – ističe Akrap. A to će se morati mijenjat jer su i mladima u Hrvatskoj nužna kvalitetna radna mjesta od kojih mogu dostojanstveno živjeti, kao i povratnicima, te uređene institucije i razvijanje drugih djelatnosti, a ne samo uslužnih. Nužno je mijenjati i odnos prema dijaspori. O tome više u sljedećim nastavcima.
(Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti)
Otvori KEKS Pay
Do 2100 Hrvatska će biti atomska bomba sa svojim odlagalištima smeća