Ova odluka Vrhovnog suda zapravo se ne razlikuje od one iz 2022. ni po čemu, osim što je detaljno obrazložena pa je sada potpuno jasno da se zatezne kamate odnose na preplaćene iznose kamata i tečaja, a ne na konverzijsku preplatu, pojasnio je Goran Aleksić, koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak na konferenciji za tisak koju su sazvali povodom odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda RH Rev-457/2025 o pravu konvertiranih na puno obeštećenje. I ovaj je put Vrhovni sud odlučio da potrošači imaju pravo samo na povrat preplaćenih kamata, ali ne i na preplaćenu glavnicu.
Takva odluka od 20. prosinca 2022. nije prošla internu sudsku proceduru (kontrolu evidencije), iako je i tada dobila većinu glasova sudaca, što je obrazloženo neusklađenošću s ranijim pravnim stavovima i zakonskim propisima te je upravo zato sazvano prošireno vijeće.
Iz Udruge Franak ponovili su jučerašnju poruku da su potrošači s konvertiranim kreditima ovom odlukom dvostruko diskriminirani: osim u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali CHF kredite i u odnosu na potrošače koji su imali originalne euro kredite, jer svi potrošači s euro kreditima imaju pravo na tužbe zbog nepoštenih kamata, dok potrošači s konvertiranim kreditima na to nemaju pravo, iako su nepoštene euro kamate korištene za izračun konverzije.
- Banke tvrde da su konvertirani izjednačeni s euro kreditima, ali to nije istina! - poručio je Aleksić te najavio podnošenje pojedinačnih ustavnih tužbi kako bi se svaka pojedinačna odluka Vrhovnog suda ukinula i kako bi potrošači u konačnici ipak ostvarili puno obeštećenje. Iz izdvojenih mišljenja četvorice sudaca koji se s odlukom nisu složili (Damira Kontreca, Jadranka Juga, Dražena Jakovine i Josipa Turkalja) istaknuli su najvažnije detalje na koje će se pozivati na Ustavnom sudu.
Prema tumačenju ovih sudaca konverzijom nije došlo do uklanjanja posljedica korištenja ništetnih odredaba, a svrha zakona nije bilo uklanjanje posljedice korištenja ništetnog CHF-a, jer ta ništetnost u vrijeme konverzije nije niti bila utvrđena. Usto, preplaćeni iznosi uzeti su u obzir samo pod uvjetom da se smatra da je od početka ugovoren euro kredit, a to nije istina. Zakonom se rješavala dužnička kriza, ali se nije rješavalo pitanje restitucije na temelju ništetnih odredaba. Neprihvatljiva je i tvrdnja da je potrošač informirano prihvatio konverziju, upravo zbog toga jer nije imao saznanje o ništetnosti valutne klauzule CHF.
Potrošači s konvertiranim kreditima odlukom su dovedeni u položaj nejednakosti u odnosu na potrošače koji nisu konvertirali kredite te imaju pravo na puno obeštećenje, što je protivno Ustavu i Konvenciji za ljudska prava, a niti jednom odredbom zakona o konverziji nije regulirana preplata na temelju stjecanja bez osnove. U konačnici, vještakinja je izračunala da potrošač obračunom konverzije nije dobio preplaćene iznose, a konkretnom odlukom vijeće nije prihvatilo taj nalaz vještakinje, upozorili su suci.
Iz Udruge Franak napomenuli su da nije riješeno ni pitanje troškova o kojem će se odlučivati tek naknadno. - Dosadašnje odluke da svaka strana plaća svoj dio troška nisu održive. Banke će morati platiti najmanje 30 posto našeg troška po Zakonu o parničnom postupku, dok bi po pravu EU-a iz presude C-224/19 banke morale platiti potrošačima puni trošak postupka – pojašnjavaju te pozivaju potrošače da ne odustaju od svojih punih potraživanja, nego podnesu ustavne tužbe.
Očekuju da će Ustavni sud na temelju već postojećih ustavnih tužbi tijekom ove godine riješiti to pitanje i ukinuti svaku odluku koja se usklađuje s ovom presudom Vrhovnog suda. U postu na svom Facebook profilu odvjetnik potrošača Igor Metelko najavio je da slijedi tužba Ustavnom sudu i u konkretnom predmetu za koji je donesena ova revizijska odluka Vrhovnog suda.
- Ustavni sud ima na stolu barem četiri tužbe iz ranijih konverzijskih predmeta. Očekujem da će na jesen rješavati te tužbe i objediniti sve u jednu odluku kojom. Većina konvertiranih kredita još je u prvostupanjskim postupcima ili na županijskim sudovima ako je već donesena presuda. Neki su došli i do Vrhovnog suda povodom revizije, no bitno je znati da se ne mogu podnositi ustavne tužbe, niti tužbe Strasbourgu, dok se ne dobije odluka Vrhovnog suda u svakom konkretnom predmetu – detaljan je odvjetnik. Sudske instance, kaže, ne mogu se preskakati jer bi sudovi odbacili tužbu.
Oni koji su već primili obeštećenje (novac po konvertiranom kreditu i sudskoj presudi) ne vraćaju još ništa sve dok Vrhovni sud u njihovu konkretnom predmetu ne donese revizijsku odluku i ukine presudu temeljem koje je došlo do isplate. Tek tada prestaje osnova za zadržavanje tog novca i nastaje obveza da ga potrošač vrati.
- S obzirom na doba godine, sudovi održavaju ročišta do oko 15., odnosno 20. srpnja, te nakon toga uglavnom počinju godišnji odmori i većih rasprava nema do kraja kolovoza ili početka rujna. Stoga u tom periodu ne očekujem da će biti neka velika navala sudskih presuda koje se temelje na ovom stavu Vrhovnog suda – kaže Metelko te poziva Ustavni sud da požuri s rješavanjem ustavnih tužbi, kako bi bilo što manje komplikacija uslijed ukidnih odluka, u slučaju da ruši stav Vrhovnog suda, što vjeruje da hoće.
Otvori KEKS Pay
Bankama triba propisati cijene usluga, kamatne stope itd,itd.. Triba im dati rok za prodaju svake oduzete nekretnine!!