Ne morate vjerovati meni, vjerujte Krunoslavu Capaku! Tako bi se, otprilike, mogao parafrazirati apel premijera Andreja Plenkovića s početka tjedna, kada je od građana zatražio da o tumačenju nalaza o stanju okoliša u Gospiću koje u javnost pušta DORH ne vjeruju političarima već institucijama. Istina, prosječnom čovjeku stvarno je teško bez pomoći stručnjaka razaznati što je iz ovih izvješća doista opasno, a što tek uobičajeni nusproizvod modernog načina života, no poziv premijera da u tumačenju tih nalaza bezrezervno vjerujemo institucijama teško da može imati efekta usred afere koja najžešće udara upravo na povjerenje u državnu administraciju. Krunoslav Capak je član njegove stranke, čovjek iza kojeg premijer stoji, baš kao što je nekad stajao i iza Andrije Mikulića, i koji je, k tomu, još u pandemiji COVID-19 pokazao sklonost tumačenju zdravstvenih činjenica od prilike do prilike, onako kako je to odgovaralo HDZ-u.
Evo, ja sam običan čovjek, ali sam ipak u stanju razaznati što piše na tim nalazima vode i mogu vrlo precizno uočiti utjecaj nekadašnje kemijske industrije Cosmochemia u Otočcu, ali i utjecaj nekadašnje JNA. Možda i utjecaj nekadašnje metalne industrije u Ličkom Osiku. Nije to više neki veliki utjecaj, ali je i dalje prisutan. Svi su oni, ali i svi drugi, desetljećima u zemlju zakapali svoj industrijski otpad, a u rijeke i podzemlje ispuštali svoje otpadne vode bez ikakvog pročišćavanja. I sve to su radili potpuno legalno, i sve to su uglavnom pojeli i popili Ličani i Primorci, a jedu i piju i dalje.