Najskandaloznija scena na nedavnoj utakmici Bayerna i Dinama odigrala se u dnu ekrana, toliko uzgred da nisam siguran ni da ju je većina primijetila. Na poluvremenu je kamera hvatala odlazak igrača u svlačionice i pritom se iza debelog stakla vidio dobro popunjeni gospodin, u prenapetom odijelu, kako za stolom prebire beštekom po tanjuru i živo, sa sva tri podbratka, razgovara s nekim preko puta, očitom pratnjom na utakmici. Na tren se moglo činiti da gledam neku od mnogobrojnih emisija o kuhanju, kojih je sve više proporcionalno gladi koja polako preuzima stvarnost, ali to se odvijalo na stadionu. Večera na stadionu. Meni je to nenogometna atmosfera, pomalo nakaradna, večerati za vrijeme utakmice ma koliko ona bila nezanimljiva. Ili odlučena.