Možda ste primijetili kako u posljednje vrijeme, uz onu stvarnu i neumoljivu, imamo pravu inflaciju apokaliptičnih upozorenja o istrebljenju čovječanstva s raznih strana. Nije da je katastrofičnih prognoza čovječanstvu ikad manjkalo. Uostalom, razum nikad nije bio jača strana Homo sapiensa kao vrste, pa se bojazan da će nešto krenuti po zlu uvijek činilo kao smislen oprez i zdrav realizam. S druge strane, i sama naša civilizacija – bar ona koja sebe veže uz kršćanstvo i Zapad – u svom kodu ima upisano očekivanje Strašnog suda i kraja svijeta. To što još uvijek čekamo stalno najavljivani, pa odlagani, Kristov drugi dolazak, po nekima je znak božanske mudrosti i providnosti. Vjerojatno nije tako laka odluka vratiti se među one koji su ga jednom već razapeli, a zasigurno bi to učinili opet, možda i u njegovo ime.