Početkom kolovoza ponovno se otvorilo pitanje budućnosti Ruskog doma znanosti i kulture u Berlinu nakon što je objavljeno da francuske vlasti tu ustanovu dovode u vezu s mogućim djelovanjem ruskih obavještajnih službi. Kulturni centar smješten u središtu njemačke prijestolnice djeluje u sklopu ruske državne agencije Rossotrudničestvo, koja se zbog ruske agresije na Ukrajinu od 2022. nalazi na popisu sankcioniranih subjekata Europske unije. Njemačka vlada zbog toga ponovno razmatra pravni položaj Ruskog doma, no mogućnost njegova zatvaranja znatno je složenija nego što se na prvi pogled čini. Berlin i Moskvu i dalje povezuju bilateralni sporazumi koji reguliraju status kulturnih institucija dviju država. „S obzirom na postupanje prema njemačkim kulturnim institucijama i organizacijama, savezna vlada sveobuhvatno i kontinuirano preispituje međunarodnopravnu osnovu Ruskog doma“, izjavio je glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Martin Giese 10. kolovoza na konferenciji za novinare u Berlinu.
Odgovarajući na pitanje o mogućim potezima prema Ruskom domu nakon sankcioniranja Rossotrudničestva, Giese je upozorio da postoje ugovorne obveze koje nije moguće jednostrano zanemariti. Njemačka i Rusija, naime, imaju dva bilateralna sporazuma koja uređuju pitanja vezana uz nekretnine i rad kulturnih ustanova. „To je, da tako kažemo, sporazum koji regulira raspolaganje Ruskim domom ovdje u Berlinu, ali i Goethe-Institutom koji vodimo u Moskvi." To znači da bi svaki potez Berlina prema ruskoj kulturnoj instituciji mogao izazvati izravne posljedice za Goethe-Institut u Moskvi. Pravni status dviju institucija detaljnije je uređen sporazumom koji su njemačka i ruska vlada sklopile 2013. godine. Njime su definirane lokacije Ruskog doma u Berlinu i Goethe-Instituta u Moskvi, a ugovor je zaključen na razdoblje od čak 99 godina. Među ostalim, obje su se zemlje obvezale snositi porezne obveze za nekretnine koje koristi institucija partnerske države, piše DW.
Posebnu zaštitu zgradama daje odredba prema kojoj „zgrade i građevinski kompleksi, u mjeri u kojoj služe službenim državnim svrhama, uživaju imunitet od mjera prisilne provedbe“. Usto, ni jedna strana ne smije bez odobrenja druge prodati takvu nekretninu niti je u cijelosti ustupiti trećoj strani. Odvojeno od toga, još je uvijek na snazi i međuvladin sporazum o kulturnoj suradnji koji su Moskva i Berlin potpisali u prosincu 1992., a koji je počeo vrijediti u svibnju iduće godine. Dokument se automatski produljuje svakih pet godina ako jedna od država najmanje pola godine prije isteka ne najavi da ga više ne želi produžiti. Unatoč činjenici da je rat u Ukrajini ušao u petu godinu, oba dokumenta i dalje vrijede. Istodobno su brojni drugi sporazumi između Rusije i Njemačke nakon početka invazije ukinuti, suspendirani ili su prestali proizvoditi pravne učinke. Među njima su sporazum o vojno-tehničkoj suradnji, koji je okončan u srpnju 2025., te sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, čije je ključne odredbe Moskva suspendirala u kolovozu 2023. Promijenjen je i status niza europskih ugovora nakon izlaska Rusije iz Vijeća Europe.
U sporazumu o kulturnoj suradnji dvije su se države obvezale održavati i poticati široke društvene i kulturne veze. Tako članak 1. propisuje da ugovorne strane „potiču i podržavaju državne, društvene i druge inicijative radi daljnjeg razvoja sveobuhvatne kulturne suradnje i partnerstva na svim razinama“. U članku 2. navodi se obveza da se „svim zainteresiranim osobama omoguće širok pristup kulturi, uključujući umjetnost, književnost i povijest druge zemlje“, dok se u članku 14. jamči da će države „poticati osnivanje kulturnih ustanova druge ugovorne strane na području svoje države i olakšavati njihovo djelovanje". Takva suradnja, međutim, posljednjih je godina u praksi ozbiljno ograničena. Goethe-Institut, glavna njemačka ustanova za promicanje njemačkog jezika i međunarodne kulturne razmjene, u Rusiji je još u svibnju 2023. morao snažno smanjiti opseg svojih aktivnosti. Razlog su bila ograničenja kojima je smanjen dopušteni broj njemačkih službenika u zemlji.
Neposredno prije toga ruske su vlasti, na zahtjev središnje banke, blokirale račune Goethe-Instituta. Taj potez uslijedio je nakon što je berlinsko državno odvjetništvo otvorilo istragu protiv Ruskog doma zbog sumnje u kršenje sankcija. U istom kontekstu bili su zamrznuti i računi ruskoga kulturnog centra. Unatoč ograničenjima, Goethe-Institut zadržao je dio svojih aktivnosti. Njegove digitalne usluge i internetski jezični tečajevi i dalje su dostupni, dok knjižnice u Moskvi i Sankt Peterburgu, unatoč otežanoj logistici, nastavljaju nabavljati noviju njemačku literaturu. „Dosad se još nismo suočili s državnom cenzurom. Ipak, nastojimo koliko god možemo pridržavati se strogih zakonskih propisa u odgovarajućoj mjeri“, poručili su iz Goethe-Instituta.
Sve je složenija situacija i u području obrazovne i znanstvene suradnje. Članak 5. bilateralnog sporazuma predviđa da će „ugovorne strane, u okviru svojih mogućnosti, studentima, doktorandima i znanstvenicima druge zemlje stavljati na raspolaganje stipendije za školovanje, stručno usavršavanje i istraživački rad te će nastojati olakšati izdavanje dozvola boravka i poboljšati uvjete boravka u zemlji domaćinu“. No Njemačka akademska služba za razmjenu, poznatija kao DAAD, sredinom veljače 2026. bila je prisiljena prekinuti svoje djelovanje u Rusiji. Ruske vlasti proglasile su tu instituciju „nepoželjnom organizacijom". Za ruske studente i mlade znanstvenike koji se već nalaze u Njemačkoj takva odluka zasad nije promijenila uvjete. Prema informacijama DAAD-a, stipendijski programi za njih nastavljaju se provoditi bez izmjena, piše DW.
Dodatni problem predstavlja sve veći broj njemačkih organizacija kojima je Moskva zabranila djelovanje. Članak 9. sporazuma izričito podržava „izravne kontakte između društvenih skupina i udruga, uključujući sindikate, crkve, vjerske zajednice, umjetnička udruženja, političke, kulturne i druge zaklade“. Takvi su kontakti danas znatno otežani jer su ruske vlasti nakon početka invazije na Ukrajinu niz njemačkih političkih zaklada proglasile „nepoželjnim organizacijama“. Na popisu su se našle Zaklada Konrad Adenauer, Zaklada Heinrich Böll, Zaklada Friedrich Ebert, Zaklada Friedrich Naumann, Zaklada Hanns Seidel i Zaklada Rosa Luxemburg. Sve su prije rata bile aktivne na ruskom teritoriju.
Moskva je u kolovozu 2025. istu oznaku dodijelila i njemačkoj Zakladi Sjećanje, odgovornost i budućnost. Organizacija je osnovana radi očuvanja sjećanja na žrtve nacističkog režima, a među njezinim prvim zadaćama bila je isplata odštete ljudima koji su tijekom Drugog svjetskog rata bili prisiljeni na rad. Kasnije je djelovanje proširila na financiranje međunarodnih humanitarnih projekata. U rujnu prošle godine „nepoželjnom“ je proglašena i organizacija Friede Allen, koja pruža pomoć svećenicima Ruske pravoslavne crkve koji su zbog javnog protivljenja ratu udaljeni iz službe ili su ostali bez sredstava za život. Rusko zakonodavstvo za suradnju s organizacijama koje nose takav status predviđa mogućnost kaznenog progona. Time su brojni oblici „izravnih kontakata“ koje formalno jamče još uvijek važeći njemačko-ruski sporazumi u stvarnosti postali gotovo neprovedivi.
FOTO Gore kuće, automobili, ljudi bježe: Ovo je 200 fotografija užasa u Dalmaciji
Otvori KEKS Pay
Koliko čitam Njemci su prvi počeli sa rusofobijom i zamrzavanjem računa kulturne institucije... 🤢🤮