Baš kad se pomislilo da bi početak ove školske godine, za razliku od ostalih, mogao proći bez ataka na vjeronauk, ralje korone zinule su kao da će ga progutati. Od svih predmeta u nastavi u ovim ludim koronauvjetima, izgleda da je problem samo s vjeronaukom. Ljutiti roditelji u sekularnom grču usred nastave čupaju djecu iz učionica sa satova vjeronauka, kao da je religija virus poput korone pa, kad se vjeroučitelj nakašlje, cijeli se razred obrati.
A da ne bi ostali usamljeni u tome individualnom spašavanju svoje čeljadi s vjerske indoktrinacije, upomoć im je priskočila i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, s tvrdnjom da vjeronauk nije opasan samo u nastavi nego i izvan nje, primjerice u školskim priredbama, gdje se, kako veli, “nerijetko prakticiraju vjerski sadržaji u nekim školama”. Osim što je ta izjava nonsens na razini zdrave pameti jer je tako mogla reći da je i matematika problem na školskom igralištu jer djeca, igrajući košarku, “prakticiraju zbrajanje” koševa, vrlo je opasna jer dolazi s visoke društvene pozicije koja bi trebala štititi djecu. U čudu je na nju reagirao čak i premijer Plenković rekavši da ne vidi u tome ništa loše.
Zamka je to, primijetit će mnogi, u koju najviše upada vjeronauk u osnovnoj školi, jer ondje nema alternativnog predmeta kao što je to etika u srednjoj školi. No upravo ovih dana iz Ministarstva znanosti i obrazovanja puštaju se probni baloni kako bi se u osnovnu školu mogao uvesti takav predmet poput etike. Ideja je bilo i prije, ali je realizacija bila nikakva. Osobito kada se polazilo od toga da se tobožnja konkurencija vjeronauku nazove “religijskom kulturom”, što nije imalo nikakva smisla jer tu dimenziju vjeronauk sadrži sam u sebi, pa se Crkva tome s pravom protivila. Vidjet ćemo hoće li uspjeti zaživjeti ideja osnovnoškolske etike ili će postojeća rupa i dalje služiti kao odlična moneta za potkusurivanje svima kojima vjeronauk u školi općenito ide na živce, pa im paše nesposobnost države da uspostavi cjelovitost nastave. Baš kao što nije kadra u koronauvjetima djeci koja ne idu na vjeronauk i ne trebaju slušati vjeronaučni sadržaj organizirati boravak u drugim prostorima kao što je bilo prije koronaere.
Crkva kao organizator i nositelj programa vjeronauka u školi ne skriva da on ima svojih problema. Potvrdilo je to ovih dana objavljeno istraživanje Zadarske nadbiskupije među vjeroučenicima, koje je bilo temelj za izradu novog katehetskog priručnik, što se pokazalo kao odličan put. Naime, u njemu su se krizmanici, tj. srednjoškolci prvog i drugog razreda o nekim pitanjima izjašnjavali kao da nikad nisu čuli za crkveni nauk pa u znatnim postotcima odobravaju zamjensko majčinstvo, promjenu spola, legalizaciju homoseksualnih brakova, eksperimente na embrijima… No, kako reče s. Marijana Mohorić, koja je provela istraživanje, to su teme oko kojih se Crkva mora pripremiti, uvesti ih u katehetske susrete, pozvati ljude na svjedočenje, kako bi mladi mogli formirati svoju kršćansku savjest.
Slično, ali još veće i sveobuhvatnije istraživanje, mogle bi zajedno provesti država i Crkva o vjeronauku u školi. Među roditeljima i njihovom djecom. Premda je postojeći model upisa vjeronauka svojevrsni plebiscit, možda bi se došlo do nekih drukčijih odgovora i teza od onih kojima se sada raspolaže. Tako bi se pomoglo vjeronauku riješiti probleme ako ih ima unutar sebe, a onima koji ga neprestano bjesomučno napadaju izbiti sve argumente iz ruku. Primjer iz Zadarske nadbiskupije baš ohrabruje i trebalo bi ga primjenjivati na raznim crkvenim razinama, tj. ondje gdje Crkva propituje svoju autentičnost i vjerodostojnost, jer se samo iskrenošću i otvorenošću može parirati svijetu i njegovim lukavim smicalicama. Danas je to korona, jučer je bilo nešto drugo, a sutra će se pronaći već nešto treće kako bi se Crkva i njezino učenje (a vjeronauk je važan dio toga) prokazali i društveno osudili kao opasni i nepoželjni. Mnoge zemlje već žive takve trendove koji su u porastu, a i u nas jačaju. Pa se treba preispitati i presložiti makar to bilo i statistički bolno.
Ne razumijem zašto nekima toliko ide na živce što tuđa djeca idu na vjeronauk. Svoju djecu odgajaju kako oni žele, ali bi uskratili isto pravo različitima od sebe. Vjeronauk je izborni predmet i tako treba ostati.