Malo tko bi pomislio da ljepotica, koja je ‘90. okrunjena i titulom Kraljice svijeta, za koju godinu već može biti doktorica znanosti, a poslije i zamalo ministrica turizma.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je u jeku parlamentarne krize 2015. iz opreza sastavila svoju tehničku Vladu, poziciju ministrice turizma namijenila je upravo bivšoj misici, danas profesorici i predstojnici Zavoda za turizam opatijskog Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Danieli Gračan. Turistički krugovi dobro je znaju, a šira javnost pamti je po prezimenu Mihalić, koje je nosila u svojim manekenskim danima, do udaje za nogometnog trenera Nenada Gračana. Supruga i majka triju kćeri, Alme, Eme i Laure, podjednako je ponosna na sve svoje uloge iako majčinstvu daje prednost. O ponudi da postane ministrica prvi put javno govori.
Pozornosti javnosti nikad vam nije manjkalo, ali dosad se vaše ime nije spominjalo u kontekstu visoke politike. Možete li reći kako je to izgledalo 2015,; tko je s vama kontaktirao iz Ureda predsjednice, jeste li imali vremena razmisliti te kako su vas privoljeli da prihvatite ministarsku poziciju u tzv. tehničkoj Vladi?
To je naravno bila uobičajena procedura i sa mnom je kontaktirao Ured predsjednice. Predsjednica je institucija i treba je poštovati. Ne trebam dodatno naglašavati da je to trebala biti privremena Vlada nestranačkih stručnjaka. Nije bilo poziva i razgovora „sa strane“. Bez lažne skromnosti moram reći da bi mi bila iznimna čast da sam imala prigodu svoje znanje, sposobnost i iskustvo uložiti u tu poziciju.
Što su rekli suprug i djeca na mogućnost da vodite turistički resor do novih izbora?
Podržali su moju odluku. To je situacija u kojoj cijela obitelj podređuje svoje interese i naravno da smo razgovarali što bi to značilo za naš život, našu djecu. Smatram da je najveća uloga i zadaća žene majke odgojiti djecu i dovesti ih na pravi put, a ta bi situacija zahtijevala veliko odricanje, prije svega mog supruga, koji i sam ima dinamičan posao, ali i mojih roditelja, koji bi se tada još više uključili u brigu o djeci. Suprugov posao, a i moj, sa sobom nosi putovanja i veliku posvećenost, ali imamo razumijevanje za profesije koje radimo.
Po čemu još pamtite tu fazu? Je li vam ponuda, osim priznanja, donijela i stres, brige?
Bilo je svega pomalo. To bi naravno bila velika odluka i promijenila bi naše živote. Dvije kćeri su gimnazijalke, stariju sada čeka matura i izbor fakulteta, a najmanja je još uvijek jako vezana uz mene. Ima puno interesa, ide u glazbenu školu svira violinu i još uvijek me jako treba pogotovo sada kad ulazi u pubertet. Ne bi više bilo vremena za zajednička obiteljska putovanja u kojima svi uživamo...
Imate li političkih ambicija i biste li prihvatili da vam se sličan izazov ponudi u budućnosti?
Ne bavim se politikom i nisam član ni jedne stranke.
Vlasnica ste dviju vrijednih titula, kraljice svijeta i doktorice znanosti, koja vam je draža?
To su naravno neusporedive kategorije! Svaka u svojoj životnoj fazi. Ne bih tituli Kraljice pridavala veliku važnost. To je bila jedna faza moje mladosti, lijepa faza koja sa sobom nosi lijepe uspomene na putovanja i druženja. Faza u kojoj sam stjecala samopouzdanje i izgrađivala sebe. Bila sam međutim svjesna da to nije za uvijek. Studirala sam na prekrasnom fakultetu, putovala sam po svijetu gdje sam također naučila što je turizam. Danas mi je turizam i znanost životni poziv i moram priznati da sam zaista sretna i ispunjena.
Manekenski dani su iza vas, je li to svijet u kojem bi voljeli vidjeti svoje kćeri?
Srednja kćerka Ema bavi se manekenstvom. Manekenstvo joj je hobi i dok god ispunjava sve školske i obiteljske obveze ni suprug ni ja nemamo ništa protiv. Manekenstvo ima puno dobrih strana, naučit će ju lijepom držanju, ponašanju, kretanju, zdravom i urednom životu. Iako još nema 18 godina, danas je već snimila nekoliko modnih kampanja i nosila revije velikih hrvatskih dizajnera. Vrlo je visoka, zbog čega nije previše sretna. Mislim da i ona ispravno razmišlja o budućnosti i zasad su njezini planovi vezani za studij stomatologije.
Podudaraju li se njihovi snovi s vašim željama i što one kažu na bivšu maminu karijeru?
Hm... Čovjek snuje, a Bog odlučuje! Puno razgovaramo i trudimo se biti im dobar primjer. Poštovanje i razumijevanje ključno je za uspjeh svake zajednice, obitelji, braka... Neka one budu zdrave i dobri ljudi, a ostalo će se već iskristalizirati. Bilo bi dobro da jednog dana rade posao koji vole, u kojem uživaju i koji najbolje znaju...
Besprijekorno izgledate i danas. Kako održavate liniju i koliko vremena posvećujete izgledu?
Hvala na komplimentu! Na žalost, jako malo vremena ulažem u svoj izgled. Ne treniram, ne vježbam... Je li moja linija rezultat mojih gena, urednog života ili napora koje sam ulagala u sebe u ranijoj fazi mog života? Tko će ga znati...
Nosili ste odjeću svjetskih kreatora, frizirali su vas najbolji frizeri, razumijete se u šminku... Što biste danas rekli da zapravo čini privlačnu ženu?
Prije svega smatram da je svaka žena lijepa! Svaka ima nešto! Što zapravo znači biti lijep ili biti najljepši? Nešto oku ugodno! Ako je žena ispunjena, zadovoljna sobom, bez obzira na svoje godine, broj kilograma... Ako je ONA realizirana, ostvarena – ona zrači. Svatko mora istaknuti svoje najljepše ja! Treba znati nositi svoje godine i istinski uživati u svakoj životnoj dobi. Naravno biti njegovana, uredna. Svidjelo mi se što je moj kolega, tada profesor, jednom rekao: “Odijelo ne čini čovjeka ali svojim izgledom pokazuješ poštovanje prema drugim ljudima i prema određenoj prigodi.”
Lijepe se žene ponekad na prvu ne shvaća ozbiljno. Kako su vas prihvatili studenti, pa i kolege na Fakultetu?
Da, to sa sobom nosi i određeni teret. Uvijek je trebalo rušiti neke klišeje i dokazivati se... No, već sam dulje od 25 godina zaposlena na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, na kojem sam studirala, magistrirala, doktorirala, ali i sazrijevala i izgrađivala se... od asistenta pa danas do redovite profesorice. Ponosna sam i sa sigurnošću mogu reći da je to izvrstan fakultet, najbolji u regiji za obrazovanje kadrova u turizmu i ugostiteljstvu, na kojem radim s dobrim suradnicima, a studentima nastojim razviti kreativnost. Na nastavi često imamo goste predavače iz struke, kroz interaktivan pristup te teoriju povezujemo ih sa strukom i tržištem rada, za koje se oni u konačnici pripremaju.
Obitelj vam je brojnija nego što je to kod nas u prosjeku slučaj. Kako ste se odlučili na troje djece i pribojavate li se scenarija u kojem se iseljavanje nastavlja, a Hrvatska tavori kao zemlja starih ljudi, malih mirovina i sl.?
Oduvijek sam sanjala o brojnoj obitelji... Nisam planirala, ali sam sanjala o sedmero djece i moja je obitelj jednostavno rasla. Obitelj je dar... Djeca nisu samo i jedino uživanje, djeca su i golema odgovornost. U njih treba puno uložiti: napora, vremena, odgoja, da prije svega postanu dobri ljudi. Današnje doba zahtijeva i da im se pruži obrazovanje, upozna ih sa svijetom u kojem žive i da im se otvore sve mogućnosti koje su pred njima, da mogu razviti svoje talente. Treba u njima razviti osjećaj za drugog čovjeka, voditi ih u kazalište, na sportske utakmice, da pronađu sebe, ali ih i pustiti da se samostalno razvijaju i da se znaju obraniti od svijeta u kojem moraju živjeti. Također, moraju znati da nemaju samo „prava“ već i „obveze“ i da svoje odluke moraju donositi savjesno i odgovorno. U svjetlu svega toga, naravno da me zabrinjava veliko iseljavanje našeg stanovništva, mladih ljudi, ali i cijelih obitelji. Koga ne bi zabrinjavalo kad je samo u jednoj godini, kao što je bilo lani, zemlju napustilo oko 80.000 ljudi? Razumijem brigu i strah od mirovina, potpuno su opravdani... To je problem koji treba riješiti što prije i dugoročno.
Kako je suprugu okruženom s toliko žena? O politici se, vjerujem, govori u vašoj kući, ali s kim komentira kad je, recimo, utakmica na televiziji?
Starija kći Laura voli sport i bavi se odbojkom. Ona je suprugu zapravo jedino društvo za komentiranje utakmica... (smijeh)
Zanima li njega turizam išta više nego što vas zanima nogomet?
Turizam ga zanima samo utoliko što teškom mukom ispuni moju želju za putovanjima. I tada za to moraju biti „savršeni“ uvjeti, a organizacija putovanja mora biti isplanirana i razrađena do u detalj. Svakako to mora biti samo visoka civilizacija i ne privlače ga neotkrivene i daleke zemlje kao ni adrenalinske aktivnosti i razgledavanja. On istinski uživa u autohtonoj gastronomiji i enologiji. Po mentalitetu mu je bliska Španjolska. Često putujemo, ne nužno u inozemstvo jer se događa da bolje poznajemo tuđe zemlje nego ljepote svoje zemlje. Djeca još slušaju i „moraju“ s nama, a rekla sam da će mi potpisati ugovor u kojem će se obvezati da će zauvijek jednom godišnje obitelj putovati zajedno.
U Opatiji i duž obale općenito život se, zahvaljujući turizmu, jako razlikuje od onoga u Osijeku i Slavoniji, recimo. Jesu li ljudi na moru toga svjesni?
Mislim da mi općenito nismo svjesni bogatstva koje nas okružuje. Ono što nam je lako dostupno ne čini nam se posebno privlačnim, na žalost. Jednom je Fakultet organizirao psihološko predavanje na kojem je netko rekao kako nas sam pogled kroz prozor na more koje imamo i koje je samo naše i koje nam nitko ne može oduzeti čini bogatim ljudima. Rijetko se prošetam po prekrasnoj Šetalištu Carmen Sylve, našem lungomaru – jedino suprug svaki dan šeta naše pse, ha, ha – ali se često zateknem s mišlju koliki se turisti dive tom prekrasnom kraju, a mi mislimo da je lijepo tamo negdje daleko... No, naša zemlja nema samo lijepo more, lijepe su i naše oranice, šume, Hrvatsko zagorje... Turizam je dar prirode i kulturnog nasljeđa, običaja ljudi, ali i inteligentne ponude, odnosno turističkog proizvoda. Prije nekoliko godina razvijali smo jedan projekt o upravljanju i valorizaciji naših morskih plaža, ali i projekt koji bi fokus bacio na kontinentalni dio naše zemlje, a tada smo ga nazvali “Hrvatski izvori zdravlja – od Tuhlja pa sve do Daruvarskih toplica”.
Što uopće mislite o našem turizmu? Brojke rastu ali, ide li sve to skupa u dobrom smjeru?
Da, točno, statistički pokazatelji kretanja broja turističkih dolazaka rastu. Je li cilj turizma povećavati samo njegov opseg? Zbrajati dolaske i noćenja turista? Velik doprinos statističkim pokazateljima svakako daje i sustav eVisitor, koji je dobio i međunarodna priznanja i nagrade i koji zaslužuje sve pohvale, ali smatram da bi više napora trebalo svakako uložiti u kvalitativan razvoj turizma, upravljanje destinacijama, poštovanje svih dionika. Nužna je kvaliteta i prepoznatljivost! Potrebno je razvijati nove turističke proizvode po mjeri današnjeg turista u skladu sa svjetskim turističkim trendovima. Obvezno s naglaskom na održivom razvoju i ekologiji. Turizam treba razvijati na prirodnim resursima cijeneći vlastitu baštinu i autohtone specifičnosti uz poštovanje domicilnog stanovništva. Turizam daje golem doprinos BDP-u, zapošljavanju, ali i drugim aspektima blagostanja stanovništva, a to će tako trajati još barem 20 godina kada ćemo, vjerujem, dostići razinu danas razvijenih zemalja poput Austrije. Odabrali smo dobar strateški smjer razvoja turizma. U daljnjem razvoju treba voditi brigu o tome da turizam mora pružiti zadovoljstvo stanovništvu, a to znači zapošljavanje, standard i druge blagodati poput, recimo, unapređenja komunalne infrastrukture u Splitu i Dubrovniku. Moram pohvaliti aktivnosti ministra Butkovića na povezivanju otoka i kopna, i to ponajprije dalmatinskih, koji imaju neiskorišten turistički potencijal.
Prije tri godine moglo se dogoditi da postanete ministrica turizma u tehničkoj Vladi, no sigurno znate da u mnogim turističkim zemljama ne postoji samostalno Ministarstvo turizma. Što o tome mislite?
S obzirom na smjer razvoja naše zemlje i činjenicu da u RH turizam čini oko 20 posto ukupnog BDP-a, Ministarstvo turizma smatram nužnim i opravdanim. Pitanje je koliko je dobar toliki udio turizma? Smatram da je to objektivno previše, ali se nadam da će u dogledno vrijeme ukupan BDP rasti po takvim stopama da doprinos turizma u BDP-u bude ispod 10 posto. Turizam je vrlo osjetljiv, a to smo i osjetili... Domaći turizam čini tek 10 posto ukupnog turizma, a u ostatku svijeta on je zastupljen s oko 50 posto. U Italiji postoje programi koji razvijaju domaći turizam raznim mjerama i poticajima tako da on iznosi čak 80 posto svih turističkih kretanja. Upravo bi mu razvoj domaćeg turizma trebao dati dugoročnu stabilnost.
Biste li se usudili rangirati ministre turizma ili barem reći koji je, po vašem mišljenju, dosad bio najbolji?
Teško... Svatko je od njih dao svoj obol turizmu koji danas imamo. Naročito mi se sviđa što RH postaje aviodestinacija, što razvijamo zdravstveni turizam te, posebno važno, kontinentalni turizam, što će doprinijeti i produljenju turističke sezone, ali i edukaciju i razvoj turističke struke s obzirom na problem radne snage u turizmu, kojega smo svi svjesni. Moram također naglasiti da i prošli, ali i sadašnji ministar ima izvrsne suradnike s kojima Fakultet uspješno surađuje na brojnim razvojnim projektima.
Na moru živite, a gdje ljetujete?
Vratila sam se svom rodnom kraju pa živim u Lovranu, u kojem sam odrasla. Ljetujem u rodnom mjestu svog oca Josipa, prekrasnom Vrbniku na otoku Krku, u koji smo svi zaljubljeni.
Nema politicke ambicije, ali bi joj bila cast biti ministrica? Bio sam siguran kako je operirala samo usne i jos ponesto, ali na mozak nisam pomislio dok ne procitah naslov. Ostatak teksta sam naravno preskocio. Zato se ispricavam gospodicni ako je novinar izjavu izvukao iz konteksta.