FOTO Civili su ubijani, a cijelo mjesto spaljeno: Škabrnja obilježila 35. obljetnicu strašnih zločina
Obilježavanje 35. obljetnice zločina, koji su u Škabrnji 18. studenoga 1991. počinili pripadnici bivše JNA te srpskih paravojnih postrojba pod zapovjedništvom Ratka Mladića, počelo je okupljanjem sudionika komemoracije na zapadnom ulazu u mjesto u naselju Ambar, na početku Ulice 18. studenoga 1991. Potom je krenula Kolona sjećanja - mimohod do Spomen-obilježja masovne grobnice
U Škabrnju su iz svih dijelova Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine pristigli građani, izaslanstva Zadarske i susjednih dalmatinskih županija, predstavnici braniteljskih i civilnih udruga, saborski zastupnici... Ministri u hrvatskoj Vladi Tonči Glavina, Oleg Butković, Tomislav Ćorić i Alen Ružić odali su počast civilnim žrtvama i braniteljima Škabrnje te istaknuli važnost očuvanja sjećanja na žrtve i prenošenja istine o Domovinskom ratu na mlađe generacije.
Ministar turizma Tonči Glavina izrazio je duboko poštovanje i pijetet prema svim žrtvama Vukovara i Škabrnje, ali i svim žrtvama Domovinskog rata, istaknuvši da su ta mjesta branili ljudi iz cijele Hrvatske, dijaspore, ali i stranci. "Najljepše je vidjeti na ovom događanju da iz godine u godinu ne opada broj ljudi koji dolaze i u Škabrnju i u Vukovar. Naprotiv, brojke rastu, i unatoč lošem vremenu ljudi uvijek dođu iskazati svoje poštovanje", rekao je Glavina na obilježavanju. Dodao je kako je očuvanje sjećanja na žrtvu i poginule jedna od najvećih odgovornosti prema budućim generacijama.
Potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković rekao je kako je zadaća svih čuvati uspomenu na žrtve, ali i istinu o onome što se dogodilo u Škabrnji. "Zato je bitno da Škabrnja živi ne samo danas u našim sjećanjima, nego svaki dan. Naša je zadaća da izgrađujemo bolje društvo i bolju Hrvatsku, upravo zbog onoga što se ovdje dogodilo, ne samo u Škabrnji nego i u Vukovaru, ali u cijelom Domovinskom ratu i u našoj prošlosti koja je bila vrlo burna i teška", kazao je Butković.
Potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić izjavio je da sjećanje na ratne događaje u svima nama izaziva tjeskobu i žalost. "Iako godine prolaze, 35 je godina prošlo, sjećanje na te trenutke i na žrtvu koju su naši branitelji i civili dali u to vrijeme nikada ne smije izblijediti", naglasio je Ćorić.
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić kazao je da se puna težina ratnih događaja shvaćala postupno, kako su prolazili dani. "Drago nam je da nove generacije nisu to iskusile, ali osjećamo zato potrebu da im kroz edukaciju približimo ono što moraju znati o temeljima ove države i vrijednostima na kojima danas izgrađujemo neke nove vrijednosti, ali neodvojive od osnutka države i krvave borbe koja je osnova naše slobode", rekao je Ružić.
Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. godine rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva, uz potporu zrakoplova, došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih. Glavni udar i težište napada agresora bio je na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambar i Ražovljeve glavice, gdje su angažirane jake tenkovsko-pješačke snage JNA, srpske paravojne snage SAO Krajine i dobrovoljačke skupine iz Srbije i Bosne i Hercegovine.
Do središta mjesta i crkve Velike Gospe paravojne snage i pripadnici JNA došli su tek predvečer, tjerajući ispred tenkova zarobljene branitelje i civile kao živi štit. Civili, pretežno žene, djeca i starije osobe, koji su se skrivali u podrumima i drugim zaklonjenim prostorima, nasilno su tjerani van, ubijani i masakrirani. Stotinjak civila, uglavnom žena i djece, zarobljeno je i odvedeno u Benkovac.
Mjesto je branilo 246 hrvatskih branitelja, pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnje, no nisu uspjeli obraniti selo zbog višestruko naoružanih neprijateljskih snaga. Po okončanju napada Škabrnja je spaljena i u potpunosti uništena, crkva je do temelja srušena, a cijelo je područje minirano. Civili koji su bili pošteđeni kasnije su predani hrvatskoj strani u mjestu Pristegu, a muškarci su zatočeni u kninskim logorima te kasnije razmijenjeni.
Na dan napada mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. U sljedećih nekoliko mjeseci u okupiranoj Škabrnji ubijeno je još najmanje 10 civila, a nekoliko ih je preminulo zbog smrzavanja i izostanka osnovnih životnih uvjeta i liječničke skrbi. Ukupno je u Domovinskom ratu Škabrnja imala 56 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Do oslobođenja u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja 1995. godine u Škabrnji je ubijeno 86 osoba.
Do danas su samo dvije osobe odslužile kaznu zbog zločina u Škabrnji. Ostali osuđenici izbjegli su izvršenje kazne jer im se sudilo u odsutnosti. Za zločin u Škabrnji nije odgovarao ni Ratko Mladić, koji je pred Haškim sudom osuđen na doživotni zatvor za genocid i ratne zločine u BiH. Za zločine u Škabrnji osuđena je nekadašnja medicinska sestra Zorana Banić, zbog kršenja međunarodnog prava, odnosno za sudjelovanje u napadu i ubijanju stanovništva u Škabrnji 18. studenoga 1991.. Nakon odsluženja kazne iz zatvora je izašla krajem 2007.
Presudom Županijskog suda u Zadru, koja je postala pravomoćna u lipnju 1998. godine, za ratni zločin u Škabrnji osamnaest osoba je proglašeno krivima (optužnicom je bilo obuhvaćeno dvadeset i šest okrivljenika) i osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne. Među njima je jedino prisutan bio Jovan Badžoka, koji je osuđen na deset godina zatvora.