Panika koja je preplavila Hrvatsku nakon blokade Agrokorovih tvrtki u kojima radi 60 tisuća zaposlenih, a broj neizravno ovisnih teško je mjerljiv, pokazala je još jednom ranjivost našeg gospodarskog sustava. Tvrtka umrtvljena blokadom lančanom bi reakcijom dovela u istu opasnost svoje partnere, dobavljače, zaposlenike... Tko zna koliko bi nabujala brojka od gotovo 330 tisuća blokiranih građana Hrvatske ostane li ovih 60 tisuća radnika bez plaće, a njihovi kreditori, isporučitelji komunalnih i inih usluga nepodmirenih računa. Tjednima se raspravlja je li Agrokor prevelik da ode u blokadu ili stečaj, a istodobno i broj i dug blokiranih građana raste. Svaki ponaosob, oni su premaleni i “sistemski nebitni” da bi ih netko spašavao iz statusa koji je ravan financijskoj smrti.
I dok država zasad poduzima mikro mjere, kao što je najava oprosta svojih potraživanja nižih od prosječne plaće, sistemskim rješenjima nitko se ne bavi. Pardon, nitko ih ne implementira. Bave se njima ipak dvije osobe. Bivši bankar humanist Goran Gazivoda i saborski zastupnik Snage Goran Aleksić svjesni su porozne niti koja dijeli prezadužene od blokiranih.
Problem stranih zadruga
– Preduvjet za rješavanje blokiranih su zakoni koje pokušavamo pustiti kroz saborsku proceduru, ponajprije onaj o smanjenju kamatnih stopa određivanjem početnih fiksnih kamatnih marži čime bi anuiteti pali za 10 do 20%, što bi rasteretilo oko 200 tisuća obitelji. Vjerujem da među tim ljudima ima i blokiranih, zbog teške otplate kredita – ističe Aleksić.
Smatra da bi nakon toga zakonom trebalo propisati i da banke moraju dati ponudu za vraćanje preplaćenih kamata temeljem kolektivne presude u slučaju CHF.
– To je novo rasterećenje, također za oko 200 tisuća obitelji. A u međuvremenu čekamo odluku HDZ-a o predloženom zakonu kojim bi se riješio problem kredita stranih zadruga koje nisu imale licenciju za rad u Hrvatskoj. Posrijedi je oko 15 tisuća dužnika i vjerujem da je većina ili blokirana ili na rubu blokade – kaže Aleksić koji vjeruje da će, progura li ove zakonske promjene, osloboditi određeni broj blokiranih građana.
Sljedeća je mjera, smatra, organiziranje radne skupine sastavljene od stručnjaka ministarstava financija, pravosuđa te rada i socijalne skrbi, HNB-a, HUB-a, agencija za otkup dugovanja te predstavnika blokiranih građana, na zajedničkom pronalaženju rješenja za izlazak iz blokade svih građana.
– Mislim da je potrebno da u svemu sudjeluje i bivši bankar Goran Gazivoda koji je već iznio svoje ideje kako je to moguće riješiti. Ukratko, svima kojima je moguće, na neki način refinancirati kredite, ali uz otpis naknada, zateznih kamata i dijela preostale glavnice, a dijelu dužnika u teškoj financijskoj situaciji, za koje je očigledno da nikad neće moći vratiti dugove, potpuno ih otpisati te vjerovnicima omogućiti porezne olakšice na otpisani dug – objašnjava Aleksić.
Ima i ekonomske logike
Siguran je da bi za provođenje tog plana dobio podršku Mosta koji je u predizbornoj kampanji imao sličnu ideju – Restart, doduše, samo za bankarske dugove, dok bi cjelovito rješenje uključilo sve vjerovnike. S obzirom na to da bi sve zainteresirane strane profitirale, od države koja bi smanjila socijalni problem, vjerovnika koji bi se počeli naplaćivati pa do investitora, ne vidi kome bi u interesu bio otpor ovakvom projektu. Gazivoda pak često ističe da “mrtav” čovjek ne može vraćati dugove, ali ako oživi – ima šansu, pa ovaj pristup nema samo humanu, socijalno-ljudsku dimenziju, nego i ekonomsku logiku.
– Cilj mora biti realan, zato smatram da bi to trebao biti otkup duga od približno 50% dužnika u nominalnom iznosu od 10 mlrd. kn, odnosno iznosu investicije od oko 2 mlrd. kuna jer bi ga specijalizirana institucija otkupila uz diskont od 85%, no vjerojatno ne bi pristala na više otpisa. Motiv vjerovnika za diskontnu prodaju duga bile bi porezne olakšice, a rok za otkup i restrukturiranje tri godine – detaljan je Gazivoda koji predlaže da nositelj projekta bude novoosnovana neprofitna organizacija u privatnom vlasništvu, a glavni izvor financiranja Europski socijalni fond.
Svaka sekunda je vrijedna
– Ako ijedan projekt ima uvjete kojima bi se kvalificirao da povuče sredstva iz njega, onda je to ovaj! – uvjeren je Gazivoda koji smatra da je realan iznos mjesečne otplate blokiranih – 100 kuna. Njih je, kaže, moguće zaraditi na 100 nevjerojatnih načina, od skupljanja boca do – šetanja pasa.
No to se, kaže, odnosi samo na zdrave – bolesni, stari i nemoćni, korisnici socijalne pomoći... ne mogu plaćati ništa, a procjenjuje da je takvih oko 10%, i njima bi trebalo otpisati sav dug. Kao potencijalne financijere vidi i EIF te, kako ih naziva, nikad dorečene fondove za gospodarsku suradnju.
– Zašto to ne bi bili i mirovinski fondovi, oni sad ulažu samo u državne papire i spavaju. Za to ne bi trebali ni postojati, to se može automatizirati – britak je bivši bankar.
Cilj je, ističe, pokriti troškove i imati novca za drugi ciklus otkupa za dalje, za nove blokirane koji će se generirati iz fundusa prezaduženih. Restrukturirani bi se dug servisirao s onih 100 kuna mjesečno. Svjestan je da bi posao bio rudarski, jer neki dužnici žive potpuno odsječeni od civilizacije, bez telefona i interneta, a sa svima se treba uspostaviti osobni kontakt.
– Vidim u priči mlade ljude koji bi morali puno putovati. No mislim da je svaka uložena sekunda vrijedna jer spašava život! – zaključuje Gazivoda.
Rješenje duga u pet koraka
1. Vjerovnicima olakšice na otpisane dugove
Novoosnovana neprofitna organizacija u privatnom vlasništvu otkupila bi dug od vjerovnika (banke, komunalci i svi ostali) po diskontu od 85%; otpisali bi 50% glavnice i 100% kamata i naknada. Vjerovnici bi dobili porezne olakšice na otpisani dug
2. Država bi jamčila investitorima
Država je uključena kroz javno-privatno partnerstvo sa socijalnim ciljem. Surađuju tri ministarstva:
- pravosuđa: uskladili bi ovršni, predstečajni i stečajni zakon
- financija: zbog poreznih olakšica na otpisani dug i kao izdavatelj garancije za dobro izvršenje posla – investitorima bi jamčili povrat glavnice i 4% kamata u slučaju ostvarenja cilja u roku. U slučaju neostvarenja cilja, investitori bi postali vlasnici neprofitne organizacije, nositelja projekta.
- rada i socijalne skrbi: utvrđivali bi status dužnika
3. Davali bi 100 kuna mjesečno na 40 godina
Oko 10% blokiranih (oko 32 tisuće) ne može plaćati ništa; to su ljudi bez prihoda, nezaposleni, stariji, bolesni. Njima treba otpisati cijeli dug, a za ostalih ga 90% restrukturirati. Uvjeti otplate: dužnici mogu plaćati realnih 100 kn mjesečno na rok i do 40 godina. Maksimalna je kamata za građane 2%, fiksna, dug u kunama, bez valutne klauzule, za tvrtke 4%.
4. U financiranje uključiti europske fondove
Financiranje: primarno – Europski socijalni fond, a moguće je uključiti i druge fondove: Europski investicijski fond, fondove za gospodarsku suradnju, mirovinske fondove, otvorene... Cilj je pokriti troškove i imati novca za drugi ciklus otkupa duga, za nove blokirane, sve dok uz eventualni rast zapošljavanja agencija postane samo servis za restrukturirani dug
5. Zbog uplata i isplata uključiti i Finu
Zbog rasprostranjenosti po cijeloj zemlji u operativu uplata i isplata uključiti i Finu.
>> Fina objavila koliko i kome građani najviše duguju
1. korak... svu političare (korumpirane) u zatvor 2. korak...sve suce (korumpirane) u zatvor 3. korak... sve bankare u zatvor 4. korak...sve guvernere, viceguvernere i ostale kriminalce iz HNB-a u zatvor 5. korak... sve kredite prebaciti u kunske sa danom sklapanja ugovora uz potpisanu kamatu koju su naknadno bankari protuzakonito promijenili te iapoštovati presudu suca Dobronića od 04.07.2013.