Mandat bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović bio je poznat i po tome što je ona često izmještala svoj ured. Tako je išla od županije do županije, od grada do grada, pa su joj podizali predsjedničku zastavu, svirali himnu, namještali joj ured i fotelju da se u njoj slika za medije, organizirali joj svakakve sastanke, a s njome je išla pozamašna ekipa kako iz njezina ureda tako i pratnja, posebice osiguranje. To je sve skupa bilo dosta troška, a na kraju efekt nije bio gotovo nikakav. Nitko kasnije nije napravio analizu što se od tih njezinih pohoda ostvarilo dobroga za neki kraj, neki grad ili je sve samo bila još jedna politička farsa na račun poreznih obveznika. Rekao bih sa sigurnošću ovo drugo.Bivša predsjednica također je imala svojih bisera u pogledu odnosa prema HDZ-u. Iako je prema članku 96. Ustava RH morala napustiti stranku, imala je situacija u kojima je puhala protiv SDP-a i oporbe za račun HDZ-a, pa je onda reterirala, pa se pokušala oduprijeti tome, da ne bude stranačka marioneta, pa je pokušala glumiti oporbu HDZ-u... Istina jest da je teško napraviti točan rez između bivše stranke, političke i ideološke pozicije i nove situacije, ali sve ipak valjda ima neku svoju mjeru. Sve skupa na kraju joj ništa nije pomoglo, jer je izgubila izbore i završila u povijesti s Ivom Josipovićem, kao dvojac koji nije dobio drugi mandat na izborima.
Sve ovo pišem da malo podsjetim na bivšu predsjednicu i na njezine putešestvije, a sve u svjetlu ponašanja njezina nasljednika Zorana Milanovića. On ne izmješta svoj ured kao ona. Ali hoda po Hrvatskoj kao da je u kampanji za svoj drugi mandat. Istina, neformalna kampanja za novi mandat vodi se gotovo od početka trenutačnog mandata. No Milanović radi nešto posve drugo, neprimjereno predsjedničkoj funkciji. On posljednjih tjedana doslovce vodi kampanju za SDP pred lokalne izbore! Iako je i on bio dužan napustiti SDP kad je dobio vlast na Pantovčaku, sad već iz dana u dan biva jasno da su njegova putovanja po zemlji i izjave za medije u funkciji kampanje za bivšu stranku.
Zamislite sad situaciju da je to isto radila njegova prethodnica, da je vodila javno kampanju za HDZ, da je u javnom ophođenju koristila rječnik kojeg bi se trebao posramiti svatko, kakav koristi Milanović, a onda na to padnu i Jandroković i Plenković i drugi... Da je javno napadala i vrijeđala novinare koji nemaju nikakve veze s uređivačkom politikom HRT-a nego samo rade svoj posao... I svašta bi se još moglo nabrojati što je bivša predsjednica činila, a da je se na svakome koraku čekalo i kritiziralo, predbacivalo, ali bome i prekomjerno granatiralo, posebice s lijevih pozicija. Da se razumijemo, puno je toga rečenoga i napisanoga zaslužila. I svatko u politici treba dobiti svoje, pohvalu ili pokudu, ali kriteriji bi za sve trebali biti podjednaki, a ne se postavljati navijački, jer je moja ideološka pozicija takva da ću jednima progledavati kroz prste, a druge javno linčovati.
To se opet događa s Milanovićem. Nešto se previše prešutjelo kako je na krajnje primitivan i bezobrazan način napao novinare. I to s pozicije moći, što god on rekao da je nema, ali on nastupa s pozicije šefa države. Takav nastup, takav istup krajnje je neprimjeren i neprihvatljiv. Ali što se dogodi? Oni koji ga sad podržavaju u njegovu sukobu protiv Plenkovića i HDZ-a ovo gotovo odšute. To je ponašanje za opću osudu, bez obzira na to o kome se radilo. To je dno dna javnoga ponašanja. Kako bi u takvoj situaciji prošla bivša predsjednica? Utrobu bi joj vadili, pozivali na ostavku, opoziv. I zaslužila bi da je se rešeta, da je učinila to što Milanović čini. A njemu se gleda kroz prste! HDZ treba „derati“, ali Milanović je posve podivljao. Usto je licemjer koji je imao prilike mijenjati. No bio je lijen i nesposoban.Međutim, nije to ni prvi ni posljednji put, takva dvostruka mjerila u javnosti. Primjerice, Marijana Puljak nedavno je rekla, nakon objavljene snimke kako joj muž pjeva ustaške pjesme, da smo sad vidjeli, da je i njezin Ivica čovjek od krvi i mesa. Baš me zanima što bi rekla da je osvanula ista snimka na kojoj je Škoro, Hasanbegović ili netko tog profila?! Bi li bio tada samo od krvi i mesa ili bi skupa s Dalijom Orešković tražila ostavku i izvodila performanse? To je licemjerje! Devedesetih godina svatko je pjevao svašta, ali problem je taj lažni moral. Eto, Ivica Puljak svoje je otpjevao i evoluirao u antifašista. Stoga još ima nade i za Skeju!?
Napokon se novinari odvažili popu reći pop,a bobu,bob! Falim te Bože!