Evo ga opet! Pun gorčine javio se Boris Jokić na vijest da je u Crnoj Gori od riječi do riječi prepisana njegova reforma školstva. Ne smeta mu, kaže, “ako će djeca u Crnoj Gori, Njemačkoj ili Ugandi od našeg rada imati prilike za bolji odgoj i obrazovanje”, ni što su “rad plaćen novcem hrvatskih poreznih obveznika preuzele druge zemlje”. Ali će i reći kako je za “one koji vode ovu zemlju” sramotno “da od rezultata stručnog, kreativnog i hrabrog rada više od 500 hrvatskih učitelja, odgojitelja, ravnatelja, stručnih suradnika i znanstvenika nemaju koristi djeca i mladi u Hrvatskoj”.
Taj brojčani podatak naoko je autoritativan, respektabilan. Ali i ovaj se put prešućuje činjenica da je protiv njegove reforme bilo neusporedivo više stručnjaka nego za taj nakaradni naum, da su protiv bile sve relevantne kulturno-znanstvene institucije, golema većina književnika, povjesničara, intelektualaca, profesora...
I Jokić sam i apsolutno svi lijevi mediji, a i sadašnja crvenkasta ministrica obrazovanja prešutjet će jednu činjenicu koja Jokića toliko kompromitira da će svaki građanin Hrvatske snebiti, a kamoli se neće zgroziti nad činjenicom da je ta osoba vodila reformu školstva u Hrvatskoj.
Prvi je tu činjenicu objavio prof. dr. Miroslav Furić koji citira rečenice iz Jokićeve knjige na engleskom (doktorske disertacije) u kojima, u stilu četničke propagande, kao uzrok velikosrpske agresije navodi referendumsku i saborsku odluku o samostalnosti i neovisnosti premda je agresija počela prije tih odluka!!!
Reforma kao krivotvorenje hrvatske povijesti i kulture! Jednom sam spomenute rečenice već citirao, ali zbog novih Jokićevih obmana evo ih još jednom: “In 1991, the Croatian parliament proclaimed independence from Yugoslavia, and later that year Croatian citizens voted in referendum to separate from Yugoslavia and to form the Republic of Croatia. These decisions were followed by a tragic war with the Yugoslav army…”
Tu besramnu laž profesor Furić ovako komentira: “Naoko korektno, ali događajno i uzročno-posljedično posve pogrješno! Referendum o neovisnosti u Hrvatskoj održan je 19. svibnja 1991.; Sabor je proglasio hrvatsku samostalnost i počeo razdruživanje 26. lipnja 1991., a ono je okončano neovisnošću 8. listopada 1991. Krvavi je pak rat počeo ili kninskom balvanaškom revolucijom u kolovozu 1990., ili krvavim Uskrsom na Plitvicama 31. ožujka 1991. ili pokoljem hrvatskih policajaca u Borovu Selu 3. svibnja 1991., u svakom slučaju prije nego su se hrvatski građani izjasnili za državnu samostojnost. Posebno zabrinjava što je fino sugerirano da je naš referendum bio uzrok rata s JNA. Uočiti je i formulaciju ‘tragični rat’ a ne necivilizirana agresija”.
Bilo bi zanimljivo čuti od sadašnje ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak, koja bivšem voditelju ekspertne skupine nije nesklona (dapače!) slaže li se s tim njegovim krivotvorinama, hoće li ih preporučiti “reformatorima” kao novi pogled na rat i agresiju u odgoju i obrazovanju djece i mladih, pogled “stručnjaka” i “znanstvenika” Jokića koji žali učenike jer od njegove reforme neće imati koristi. Jokić se hvali obiljem stručnjaka u svom timu, no zna se da su mu najbliži suradnici odreda ljevičari, a nekoliko ih je s instituta u kojem sam radi.
Slobodan P. Novak u jednom je intervjuu rekao kako je zapravo glavna osoba u oblikovanju novih pogleda na obrazovanje, osim Jokića, još dr. Branislava Baranović, Šuvarova diplomantica i nasljednica njegove sociološke škole, koja je tražila da se ispred naziva kurikuluma ukloni atribut ‘hrvatski’. A spomenuo je i dr. Eminu Berbić Kolar iz Osijeka kojoj je “najvažnija ‘stručna kvalifikacija’ bilo mjesto na listi SDP-a u Slavonskom Brodu.”
Malo-pomalo i dođosmo do SDP-a, pa se sjetimo da je voditelja reforme školstva izabrao Zoran Milanović, a Jokić je Saboru predstavio svoj tim. Sve se to dogodilo bez trunke demokratičnosti, bez transparentnosti, bez natječaja, bez ikakva mišljenja struke, bez javne rasprave, bez ikakva udjela javnosti. Kao u dobrom, starom komunizmu, iz kojeg je, kako reče S. P. Novak, i tempirana Šuvarova bomba koja pred nama eksplodira.
On nije čuo da stotinjak diplomiranih inženjera na FER-u je tek kap u moru prema desetak tisuća koje u jednoj godini npr. treba njemačko gospodarstvo. On ne vidi da na burzi rada imamo društvenjaka za napuniti Dinamov stadion. On kaodion. On kao sociolog ne vidi da je i to jedan od razloga iseljavanja mladih, a trebao bi. On izgleda nije svjestan činjenice da naših 10 milijardi eura iz turizma čini skoro 20% BDP-a, dok u Francuskoj i Španjolskoj 4-5 puta više milijardi iz turizma čini svega do 4% BDP-a. On kao društvenjak ne razumije da to znači, nedaj Bože, da jedna bombica na Jadranu će za Hrvatsku uzrokovati totalnu financijsku katastrofu, jer kao što reče H.W.Sinn s IFO instituta u jednom našem HRT Dnevniku, RH boluje od nizozemske bolesti. A to bi gospodin Letica kao sociolog morao razumjeti. Jedino ispravno što je rečeno u tekstu jest da uvođenje ministričine informatike ni od prvog razreda pučke škole neće poboljšati obrazovni sustav kao ni silni milijuni eura koje ministrica priziva iz EU fondova. Gospodin Letica citira i njemačkog kancelara Bismarcka, ali pri tom izostavlja poznatu njegovu rečenicu: ''Zwei Professoren, der Staat ist verloren''. (U prijevodu: dva profesora, država je izgubljena.) Da zaključim, sagledavanje obrazovne problematike na način uvaženog profesora upravo omogućava i otvara prostor za javnu moralnu paniku Jokićevog tipa. Miroslav Dorešić, zamjenik ministra 1998./1999.