Kisik koji danas čini Zemlju pogodnom za život kakav poznajemo neće zauvijek biti dio njezine atmosfere. Nova znanstvena studija pokazuje da bi atmosfera bogata kisikom mogla potrajati još oko milijardu godina, nakon čega bi Zemlja mogla doživjeti nagli gubitak kisika i vratiti se u stanje koje je više nalikovalo ranom razdoblju njezine povijesti. Kako piše časopis Sky at Night Magazine, znanstvenici su računalnim modelima pokušali procijeniti koliko će dugo Zemlja zadržati atmosferu bogatu kisikom. Studija je objavljena u časopisu Nature Geoscience, a proveli su je Kazumi Ozaki, docent na japanskom sveučilištu Toho, i Christopher Reinhard, izvanredni profesor na Georgia Institute of Technologyju u SAD-u.
Današnja atmosfera bogata kisikom rezultat je velikog događaja u povijesti planeta poznatog kao Veliki oksidacijski događaj (Great Oxidation Event), koji se dogodio prije otprilike 2,5 milijardi godina. Tada je količina kisika u Zemljinoj atmosferi i oceanima počela značajno rasti. Iako se točan uzrok tog procesa još proučava, znanstvenici smatraju da su važnu ulogu imali jednostanični organizmi koji su proizvodili kisik. Povećanje koncentracije kisika predstavljalo je jednu od ključnih prekretnica u razvoju Zemlje jer je omogućilo uvjete za evoluciju i širenje složenijih oblika života. No atmosfera kakvu danas poznajemo nije trajna.
Ozaki i Reinhard razvili su računalni model kojim su simulirali klimatske i biogeokemijske procese koji oblikuju Zemljinu atmosferu. Kako bi dobili što pouzdaniju procjenu mogućih ishoda, simulaciju su pokrenuli više od 400.000 puta, pri čemu su svaki put mijenjali različite parametre modela. Rezultat pokazuje da bi Zemljina atmosfera bogata kisikom, prema tom modelu, mogla opstati još približno milijardu godina. Nakon toga slijedila bi relativno nagla promjena. Znanstvenici taj proces nazivaju brzom deoksigenacijom, odnosno naglim smanjenjem količine kisika u atmosferi.
Ozaki je za Sky at Night objasnio da se kraj Zemljine biosfere već dugo razmatra u kontekstu postupnog povećanja Sunčeve svjetlosti i dugoročnih geokemijskih procesa koji reguliraju količinu ugljikova dioksida u atmosferi. Jedan od očekivanih procesa jest postupno smanjivanje koncentracije CO₂ i zagrijavanje planeta tijekom geoloških vremenskih razdoblja. Dosadašnje procjene sugerirale su da bi Zemljina biosfera mogla nestati za oko dvije milijarde godina zbog kombinacije sve viših temperatura i nedostatka CO₂ potrebnog biljkama i drugim organizmima za fotosintezu. Nova studija, međutim, ukazuje na to da bi količina kisika u atmosferi mogla dramatično pasti znatno prije toga.
Nakon velike deoksigenacije Zemljina bi atmosfera izgledala bitno drukčije nego danas. Prema modelu, karakterizirali bi je povišena koncentracija metana, vrlo niska razina ugljikova dioksida i odsutnost ozonskog omotača. Takvi uvjeti bili bi izrazito nepovoljni za većinu današnjih oblika života. "Atmosfera nakon velike deoksigenacije bit će obilježena povećanom količinom metana, niskim razinama CO₂ i nepostojanjem ozonskog omotača. Zemljin sustav vjerojatno će biti svijet anaerobnih oblika života", rekao je Ozaki. Anaerobni organizmi pritom su oni kojima za život nije potreban kisik. Drugim riječima, planet bi se nakon milijardi godina mogao vratiti u uvjete koji su u određenim ključnim obilježjima podsjećali na razdoblje prije Velikog oksidacijskog događaja. Važno je pritom naglasiti da se ne radi o prognozi u klasičnom smislu. Nitko ne može sa sigurnošću znati kako će se Zemlja razvijati tijekom sljedeće milijarde godina. Rezultat proizlazi iz računalnog modeliranja brojnih mogućih scenarija i ovisi o pretpostavkama ugrađenima u model.
FOTO Modro jezero ubrzano nestaje, gotovo se vidi dno: Sprema se spektakl na koji se čeka godinama
Otvori KEKS Pay
Postojat će samo Srpski svet. Njima ne treba kisik, imaju kiseonik.