Važeći Zakon o sprečavanju sukoba interesa dužnosnika pun je apsurda i u provedbi može stvoriti gadne probleme u funkcioniranju države. Zorno je to jesenas pokazao slučaj Tomislava Rosandića, kojega je Vlada bila imenovala na funkciju predsjednika uprave Hrvatskih autocesta. Od funkcije je morao odustati jer je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo da je kao član uprave HEP-a državni dužnosnik i da kao takav ne može doći na čelo državne tvrtke.
Uvjeravanja da je takvo tumačenje suludo jer se i u HEP-u i u HAC-u radi o javnom interesu i da ničeg privatnog tu nema nisu pomogla. Povjerenstvo je jednostavno bilo prisiljeno raditi po lošem zakonu pa je HAC ostao obezglavljen. Bio je to okidač da se konačno pokrene izrada novog zakona, što je Vlada davno prije bila dužna učiniti i po Strategiji suzbijanja korupcije, ali, eto, nije učinila. Okupila se radna skupina, svoje prijedloge davalo je i Povjerenstvo, radilo se i radilo i 9. svibnja iz Ministarstva uprave Povjerenstvu je konačno dostavljen nacrt novog akta.
A taj je draft na članove Povjerenstva morao djelovati kao hladan tuš jer je zorno pokazao ili potpuno nerazumijevanje, ili nečiste namjere Ministarstva. Jer, kako drukčije tumačiti ideju da se zakonom ne precizira ono što dužnosnici, od lokalnih vijećnika do predsjednice države, ne smiju činiti ako se ne žele naći u sukobu interesa.
Još nevjerojatnije zvuči obrazloženje ministra Lovre Kuščevića da će takav zakon zapravo proširiti ovlasti Povjerenstva jer će ono samo moći tumačiti što su nedopuštena ponašanja. To bi otprilike izgledalo kao da ministar unutarnjih poslova kaže kako Prekršajni zakon ne mora propisati što je prekršaj zato što će to na terenu odlučiti policajci jer imaju više iskustva s različitim nevaljalcima od Vlade ili Sabora. Prođe li ovakav prijedlog i Vladinu proceduru, definitivno ćemo moći zaključiti da Plenkovićeva ekipa ima problem s antikorupcijskim mjerama i tijelima i da ih jednostavno ne želi.
