Subota 1. travnja
MOLITELJI NA TRGOVIMA NISU NASILNI I NE ŠIRE MRŽNJU
Molitelji na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj nisu vjera nego predstava i od početka sam o njima tako pisao. Ali nisam na strani sve većeg broja udruga i skupina koji ih nastoje omesti te u njima vide opasnost od katoličkog fundamentalizma, nasilja nad ženama, širenja mržnje... Niti su nasilni, niti koga vrijeđaju, samo dođu, pomole se i odu. Paradoksalno je što mnogi vjernici ne prihvaćaju takav način izražavanja vjere dok istodobno njihovi protivnici ne podnose baš tu demonstraciju i promidžbu katolicizma i njegovih načela te se poput Radničke fronte "protive svemu za što se oni zalažu". Što će reći da nisu problematični molitelji, nego sama vjera pa je onda problematično 80 posto građana Hrvatske koji se izjašnjavaju kao katolici. Možda su molitelji po trgovima motivirani upravo obespravljenošću većine u povijesti pa protivnicima hoće reći – ovo je moja zemlja, želim na njoj klečati i moliti se, pa se srdite koliko želite. Tako i oni i njihovi protivnici kojih ih dolaze ometati sirenama i drugim sredstvima na javnim prostorima stvaraju ružnu sliku koja nije slika Hrvatske, pa bi biskupi zbog vlastitog ugleda molitelje trebali uvjeriti da trgovi nisu crkve.
Nedjelja 2. travnja
KAKO SLUŠATI SVEĆENIKA KOJI BI VAM MOGAO SILOVATI DIJETE!
Što je trebao učiniti đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić pošto je otkriveno da je svećenik Zlatko Rajčevac osumnjičen za pedofiliju, a on ga u vrijeme istrage ostavio na župi, jer, kaže, da ga je uklonio, "srušio bi mu se svijet"? Trebao je odstupiti, a ne čekati reakciju apostolske nuncijature koja ga je ukorila da nije pokazao "empatiju prema žrtvama" nakon koje se ispričao. Zapanjujuće je da se možda i ne bi ispričao te njegov strah da bi se jednom zlikovcu mogao "srušiti svijet"! I zapravo je riječ o problemu mnogo većem nego što se naoko čini, jer zbog ne tako rijetkih slučajeva pedofilije i drugih seksualnih napastovanja neizbježno je pitanje – tko danas ide u svećenike, postoje li provjere koje bi propuštale samo moralno neupitne i nema li podosta onih koji namjerno biraju taj poziv kako bi svećeničkim ruhom zaštitili svoje opačine? Je li prihvatljivo opravdanje Crkve da sve manje ljudi hoće u svećenike pa su joj dobrodošli svi koji to žele. U takvu Crkvu, takvu hijerarhiju, takav kler ne treba vjerovati nego ga prezreti – u ime istinskih svećenika, biskupa i vjere u Boga! Strašno je na misi slušati svećenika koji bi vam sutra mogao silovati dijete!
Ponedjeljak 3. travnja
DOK NAS NE NESTANE, A TO ĆE BITI U DOGLEDNOJ BUDUĆNOSTI
Čitam o "krvnoj slici" hrvatskih građana, stanje je alarmantno. Očekivano trajanje života je 76,8 godina, Švicarci žive osam godina dulje... Imamo najveći postotak debelih u EU, pri vrhu smo po broju pušača i potrošnji alkohola, po karcinomima, a i izloženi smo sve nečistijem zraku. Zatim naslov – " Slavko Sakoman: Sve je poskupjelo, samo droga nije i ima je kao pljeve". Kakva je, dakle, budućnost Lijepe Naše? Ako sve kraćem životu, sve većoj pretilosti u siromaštvu, velikom broj pušača i alkoholičara, sve nečistijem zraku, porastu najtežih oboljenja i sve raširenijoj narkomaniji dodamo sve veće iseljavanje, za optimizam nije ostalo ništa. Pa ipak, po broju smo novih automobila koje kupujemo pri vrhu Europe, kad se u bilo koje doba dana vozite gradom, iza, ispred i pokraj vas sami najluksuzniji auti. Zaštitili smo se u svojim limenim fetišima, svijet oko nas sve manje nas zanima, kao i stanje nacije, pa i vlastite obitelji. Stranci se čude, svuda u Europi prosvjedi zbog različitih razloga, a Hrvat, zatvoren u svoj egoizam ili obeshrabren u siromaštvu, bezobzirno uživa ili pokorno trpi. I dokle ćemo tako stići? Dok nas ne nestane, a to će biti u doglednoj budućnosti.
Utorak 4. travnja
MNOGI SU DANAŠNJI DUŽNOSNICI STASAVALI U KOMUNIZMU
Najavljuje se izmjena Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojom bi se postrožile kazne za javne poruke mrzilačkog sadržaja, ali se ne spominje o kojim se porukama radi, no pretpostavlja se da je riječ o ozloglašenom pozdravu – za dom spremni! No jednako bi, na primjer, trebali biti kažnjivi i komunističko-partizanski uzvici, slike i simboli. Jer, komunistički zločini zastrašujući su kao i ustaški, podjednako su zločinci bili i Tito i Pavelić, a nevinih žrtava komunizma bio je i mnogo više nego ustaških. Danas među dužnosnicima vlasti i u institucijama nema ustaških nasljednika, no napretek je osoba koje su politički stasavale u komunizmu. A među njima je i premijer Andrej Plenković, koji je 1989. godine svoj maturalni rad objavio kao knjigu pod naslovom "Sredstva masovne komunikacije", u kojoj veliča Marxa, Kardelja, "samoupravno socijalističko društvo" i "socijalizam po mjeri čovjeka" te se zauzima za to da se "još od osnovne škole educiraju učenici za aktivno ovladavanje komunikativnim kompetencijama suvremenog čovjeka samoupravnog društva". Plenković, dakle, zacijelo zna koje su "javne poruke mrzilačkog sadržaja" za koje sprema izmjenu zakona.
Srijeda 5. travnja
KOLINDU ZA PREDSJEDNIKA, KOGA DRUGOGA!?
Već se uvelike piše o kandidatima za novog predsjednika Hrvatske kojeg ćemo birati iduće godine, a u jednoj anketi Kolinda Grabar-Kitarović dobiva bar triput više glasova od svakoga od ostalih. Ne samo zato što je birači smatraju najboljom ili boljom od drugih, već i zato što je najprivlačnija, oku i uhu najugodnija, a budući da predsjednik nema gotovo nikakvih ovlasti, to može biti i presudno. Kolinda djeluje najreprezentativnije, sa svjetskom je političkom elitom "na ti" i u toj eliti nijedan drugi kandidat ni izdaleka joj ne može biti konkurencija. A predstavljanje Hrvatske u svijetu jedna je od najvažnijih uloga predsjednika države. Ako Hrvatskoj otvara vrata i u najmoćnijim zemljama, okretnoj izvršnoj vlasti otvarat će vrata za gospodarsku i inu suradnju, a u usporedbi s Milanovićem, Jandrokovićem, Medvedom, Šimonovićem i drugima koji se spominju kao mogući kandidati za Pantovčak u tome djeluje superiorno. U svom prošlom mandatu u susretima sa svjetskim državnicima jednu je malu zemlju pretvarala u važnog međunarodnog čimbenika, bila je iznimno moćna i u velikim međunarodnim institucijama kao što je NATO, pa je glas za Kolindu glas za Hrvatsku kakvu u svijetu želimo.
Četvrtak 6. travnja
EUROPSKA UNIJA SVE JE ČEŠĆE U CRNIM KRONIKAMA
Jedna vijest kaže – policija upala u sjedište Europske pučke stranke, u čijem je sastavu i HDZ, a sumnja se u korupciju te se istražuje dodjela ugovora za digitalnu kampanju jednoj tvrtki u Tiringiji. U drugoj vijesti govori se o velikoj akciji tužiteljstva iz Bruxellesa, to jest o uhićenjima u Rijeci i Međimurju zbog zloporabe novca Europske unije – nagrađivanog poduzetnika odvela policija, a istragom su obuhvaćene osobe iz riječke gradske uprave, među njima i bivša pročelnica Gradskog ureda. I tako gotovo iz dana u dan slušamo i čitamo bilo o kriminalu u tijelima EU, bilo o kriminalnom trošenju novca iz fondova EU, pa se stječe dojam kao da Unija i njezin novac nisu ničiji pa mogu biti svačiji. Osnovana kao uzor državama i stjecište najviših europskih političkih i moralnih vrijednosti, sve je češće u naslovima tekstova o korupciji i krađi. A u njima sudjeluju i njezini visoki dužnosnici – sjetimo se kako je potkraj prošle godine zbog korupcije uhićena Grkinja Evi Kaili, potpredsjednica Europskog parlamenta, s još pet osoba iz toga tijela. Naoko je nepojmljivo da o toj toliko slavljenoj Europskoj uniji danas čitamo i naslove poput ovoga – "Bauk korupcije kruži Bruxellesom"!
Petak 7. travnja
U HRVATSKOJ I BUDISTI I SCIJENTOLOZI, ALI NE I HRVATSKI PRAVOSLAVCI
Prije koju godinu napisao sam kako bi, kad bi se pravila ljestvica apsurda, nelogičnosti i nepravdi hrvatskih vladajućih politika, ignoriranje Hrvatske pravoslavne crkve zauzelo vrlo visoko mjesto. Ministarstvo uprave i pravosuđa nedavno je iznova odbilo registrirati HPC premda je Visoki upravni sud prihvatio sve argumente hrvatskih pravoslavaca po kojima bi trebali postati jedna od pedesetak vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Unatoč činjenici da se na prošlom popisu stanovništva 2021. godine 17.000 pravoslavaca izjasnilo kao Hrvati, unatoč tome što današnji HPC nije nasljednik Pavelićeva, nego je star stotinjak godina, unatoč tome što su se mnogi značajnici pravoslavne vjere izjašnjavali kao Hrvati – August Harambašić, Stjepan Miletić, Petar Preradović, Milan Ogrizović... – hrvatske vlasti ustrajno odbijaju uključiti HPC u vjerske zajednice (izbjegava ih čak i Zavod za statistiku!), premda su među njima, na primjer, i budisti, scijentolozi i drugi koji u Lijepoj Našoj nemaju nikakva značenja. Zašto? Pogađate – iz straha od Milorada Pupovca, koji bi zacijelo vrisnuo kad bi se HPC registrirao, a vrisak bi se čuo do Beograda i Bruxellesa. Da se prekrstiš s tri hrvatska pravoslavna prsta!
VIDEO: Plenković: 'Zakon o izbornim jedinicama donijet će se na vrijeme'
Ivkosic je objasnio kako slusati svecenika koji bi mogao silovati djete ali je usput preskocio objasniti kako slusati popa koji siluje pa potom ubije djete povjereno u manastir!