Zašto griješimo u prosuđivanju i kako to izbjeći intrigantni je podnaslov knjige “Buka” autora Daniela Kahnemana, Oliviera Sibonyla i Cassa R. Sunsteina koja je izašla 2021. godine, a lani je objavljena i na hrvatskom jeziku u izdanju Mozaik knjige. Riječ je o knjizi koja se bavi upravo ljudskim pogreškama nastalim uslijed buke (eng. noise) kojom smo okruženi.
– Zamislite da dva liječnika u istome gradu daju različite dijagnoze identičnim pacijentima ili da dva suca u istoj sudnici daju izrazito različite presude osobama koje su počinile isti zločin. Pretpostavite da dvije različite osobe koje vode razgovore za posao donesu posve različite odluke o kandidatima. Sad zamislite da su različita mišljenja liječnika, sudaca i stručnjaka iz ljudskih resursa ovisila o tome je li jutro ili poslijepodne, ponedjeljak ili srijeda… To su primjeri buke: varijabilnost prosudbi koje bi trebale biti identične – piše u opisu ove knjige čiji autori potom objašnjavaju štetne učinke koje buka ima u mnogim područjima života, uključujući medicinu, pravo, gospodarska predviđanja, forenziku, jamčevinu, zaštitu djece, strategiju i izbore kandidata za posao. Gdjegod ima prosudbi ima i buke. Pa ipak, u većini slučajeva i pojedinci i organizacije najčešće je nisu svjesni. Čak je i zanemaruju. No što kada bismo je bili svjesni? Je li moguće uz malu pomoć smanjiti količine buke i pristranosti te u konačnici donositi daleko bolje odluke?
Autori tvrde upravo to, da je moguće kontrolirati buku i kognitivnu pristranost, a kako to učiniti objašnjavaju kroz šest dijelova knjige. U prvom dijelu autori istražuju razliku između buke i pristranosti, u drugome ispituju prirodu ljudskog prosuđivanja te istražuju kako izmjeriti točnost i pogrešku, a treći pruža dublji pogled na prosudbu predviđanja. Nadalje, u četvrtom dijelu autori otkrivaju razloge buke, a peti dio je taj koji istražuje praktično pitanje kako ljudi mogu poboljšati svoje prosudbe i spriječiti pogreške. Zadnji pak dio postavlja pitanje koja je odgovarajuća razina buke te zašto odgovor na pitanje nije “nula”. I sami autori u uvodu knjige naglašavaju da se onim čitateljima, koji su primarno zainteresirani za praktične savjete, a manje za teorijsku podlogu, preporučuje da se orijentiraju na zadnja dva poglavlja. Autori u njima, štoviše, predstavljaju nekoliko tehnika za smanjenje buke koje zajednički nazivaju “higijenom odlučivanja”, a kao primjere navode pet studija slučaja.
VEZANI ČLANCI:
– Ljudi su rijetko svjesni vlastitih pristranosti kada su u zabludi. Taj nedostatak svijesti je sam po sebi poznata pristranost, slijepa točka pristranosti. Ljudi često lakše prepoznaju pristranost u drugima nego u sebi – zaključuju autori te objašnjavaju kako je prvi korak biti svjestan buke. No treba ovdje naglasiti da se ne radi o nimalo jednostavnom konceptu. Ova knjiga nije još jedan priručnik iz područja psihologije koji se čita “usput” pa se slučajno upije pokoji savjet. Da bi se prvo shvatio koncept buke kao takav o kojem autori pišu potrebno je mnogo promišljanja, a to je tek prvi korak. Buka je jedna od onih knjiga o kojoj se ne prestaje promišljati sve dok u jednom trenutku osoba ne postane svjesna značaja onoga što je pročitala.
No kompleksnog ovog djela čini ga još zanimljivijim i impresivnijim što ne čudi ako se u obzir uzme da je autor Daniela Kahneman, poznat po svom velikom djelu “Misliti, brzo i sporo”, profesor emeritus na Sveučilištu Princeton te profesor psihologije i društvenih odnosa na Školi javnih poslova Woodrow Wilson za društvene i međunarodne odnose sveučilišta Princetona. Primio je Nobelovu nagradu za ekonomske znanosti 2002. godine za inovativan rad s Amosom Tverskim o donošenju odluka. Urednik hrvatskog izdanja knjige, Vid Jakša Opačić, izjavio je po objavi knjige kako smatra da je riječ o novom kapitalnom djelu jednog od najvećih svjetskih mislilaca, kritike koje spominju opise kao što su “remek-djelo desetljeća”, “majstorsko postignuće i orijentir na području psihologije” to samo potvrđuju. Uz Kahnemana, još autori knjige su i Olivier Sibony, profesor strategije na poslovnoj školi HEC u Parizu te suradnik na poslovnoj školi Saïd Sveučilišta u Oxfordu te Cass R. Sunstein, profesor na Harvardu, gdje je utemeljitelj i ravnatelj Programa bihevioralne ekonomije i javne politike.
