U jeku UN-ove 12. konferencije o klimi, koja se održavala od 6. do 17. ovoga mjeseca u Nairobiju, Međunarodna agencija za energiju objavila je izvještaj prema kojemu će Kina do 2009. godine u emisiji ugljičnog dioksida, plina uzročnika efekta staklenika, prestići SAD, trenutačno vodećeg zagađivača. SAD, podsjetimo, nije ratificirao Protokol iz Kyota o smanjenju emisije plina koji uzrokuje zatopljenje na Zemlji, jednako kao i Australija, Hrvatska, koja je ratificiranje najavila za 2007., i Kazahstan koji je ratifikaciju najavio za skoro vrijeme.
Dok traju političke igre i borbe za što veće dopuštene kvote onečišćenja atmosfere, veliki prostori planeta već se pretvaraju u pustinje, ljeta su sve toplija, godišnja doba postala su neprepoznatljiva, razdoblja kiša pretvaraju se u razdoblja razornih uragana, a područja uz more sve su češće poplavljena. Suša, glad, širenje bolesti i prirodne katastrofe postaju normalno stanje stvari. Kako su prosječne temperature na jedinom nam planetu posljednji put ovako visoke bile prije 12 tisuća godina, a procjenjuje se da će emisija CO2 do 2030. godine ovakvim tempom porasti još 53%, nije nikakvo čudo što se dramatičnom pozivu na konferenciju u Nairobiju odazvalo čak 6000 znanstvenika i političara iz 189 zemalja.
Kazneno carinjenje
Najava francuskog premijera Dominiquea de Villepina s početka studenoga da će Francuska do ožujka nastojati u proceduru EU uputiti prijedlog o kaznenom carinjenju proizvoda iz država koje ne pristaju na sporazum iz Kyota dobila je nastavak na konferenciji. Njemački ministar okoliša Sigmar Gabriel (SPD) rekao je da je Njemačka potpuno spremna preuzeti vodstvo u provedbi još drastičnijih akcija za smanjenje emisije CO2, a irska političarka Avril Doyle predložila je pristupanje sporazumu iz Kyota onim federalnim jedinicama SAD-a koje su to voljne učiniti.
Doyleova nije govorila napamet, jer o planu organiziranja nekoliko američkih država koje bi vodile samostalnu politiku prema Protokolu iz Kyota već su se prije u nekoliko navrata ozbiljno dogovarali guverneri Kalifornije i New Yorka, Arnold Schwarzenegger i George Pataki. Oni se otvoreno ne slažu sa službenom politikom SAD-a o globalnom zagrijavanju te su uz nekoliko manje utjecajnih američkih država spremni o tom pitanju surađivati s EU. Ako se SAD-u uvedu kaznene carine, Bijela kuća naći će se pod pritiskom iz inozemstva, ali i iz vlastita dvorišta. Iako sa samo 4% svjetskog stanovništva, SAD troši 25% svjetske nafte i izvor je 21% ukupne emisije CO2 u atmosferu. Prema prognozama, Kina će uskoro zamijeniti SAD na tome mjestu te će u povećanju zagađenja od 53%, predviđenom do 2030., s Indijom sudjelovati s čak 70%.
Unatoč tome što su obje zemlje potpisnice sporazuma iz Kyota, ograničenja emisije ne odnose se na Indiju i Kinu kao zemlje u razvoju. Kineski glavni direktor Ureda za globalna klimatska pitanja Lu Xedu kaže da "na smanjenje emisije CO2 ne možete tjerati nekoga tko se trudi zaraditi dovoljno za prehranu", a sama Kina priznaje da je 2004. imala 63 milijarde dolara gubitka, 3% svog BDP-a, zbog ekoloških incidenata i zagađenja. Trećina kineskog tla zagađena je kiselim kišama, 300 milijuna ljudi nema dovoljno pitke vode, ekološki je ugroženo 60% teritorija, čak 90% pašnjaka na putu je da se pretvori u pustinju te se procjenjuje da ukupne ekološke štete u Kini godišnje iznose 200 milijardi dolara. Istovremeno, Kina je 2005. proizvela 34% manje žitarica nego 1998., a u pripremi je zakon kojim bi se mediji kažnjavali kad bi bez dozvole pisali o ekološkim katastrofama i nesrećama.
Bolji od drugih
Za to vrijeme na konferenciji u Nairobiju predstavnik SAD-a iznio je nevjerojatan američki stav o planovima protiv globalnog zatopljenja.
Sjedinjene Države rade bolje od nekih drugih država na smanjenju emisije plinova koji izazivaju efekt staklenika i ne treba vjerovati da će promijeniti svoje stajalište protiv obvezatnih kontrola rekao je. Koliko bolje rade od "ostatka svijeta", opisuje to što u UN-u uporno pokušavaju progurati pravo na otkup dopuštenih kvota za emisiju CO2 od siromašnih i industrijski nerazvijenih zemalja.
Jedina ekonomska sila koja se u takvoj situaciji doista okrenula pronalaženju drugih energetskih izvora, oslanjajući se što manje na fosilna goriva, jest Japan, premda i on ima problema s privatnim sektorom kojemu nije dovoljna samo dugoročna isplativost, nego razmišlja ponajprije o kratkoročnoj.
