Prema hrvatskim medijskim standardima, Vuk Vuković kriv je dok se ne dokaže da je nevin. Ali nevin očito nije. Nije priznao osobnu krivnju, ali američkim istražiteljima jest priznao da je njegova tvrtka barem u nekim slučajevima zavaravala ulagače prikazujući dobit investicijskog fonda većom nego što jest. U jednom primjeru, umjesto minusa od cca 20 posto prikazivala je dobit od cca 20 posto.
Vuk svakako nije prvi wunderkind koji je posrnuo na Wall Streetu, ne uspijevajući isporučiti ono što je obećavao. I uvijek po istom obrascu, ostaje nevjerojatno da je netko uopće povjerovao takvim fantastičnim obećanjima, riskirajući vlastiti novac. A sve što su trebali jest razgrnuti napuhane medijske naslove i provjeriti njegov uspjeh u predviđanju rezultata izbora u Hrvatskoj.
Naime, Vuk je na izborima promašio gotovo sve što se promašiti dalo, a tvrdio je da na burzi koristi potpuno ista načela metodologije koju je njegov tim razvio za predviđanje izbora. Cijeli prodajni pitch investitorima za njegov hedge fond Orca Bason Fund u New Yorku temeljio se na premisi da se ponašanje glasača i ponašanje investitora na financijskim tržištima mogu predvidjeti istim matematičkim modelom.
Na burzu je preslikao dva ključna stupa svoje predizborne metode: Umjesto da pita ljude "Za koga ćete glasati?" (što ljudi često taje), on je pitao "Što mislite, tko će pobijediti?". Teorija je da masa, kada procjenjuje kolektivno ponašanje svoje okoline, daje točniju prognozu od klasičnih anketa. Isti princip primijenio je na predviđanje kretanja dioničkog indeksa S&P 500. Fond je anketirao i pratio specifične skupine investitora i trgovaca kako bi izvukao njihovo kolektivno predviđanje o tome hoće li tržište rasti ili padati.
Karikirano, kao da televizijske ekipe svako jutro svrate na Dolac i kumice nakon pitanja o cijeni mladog luka pitaju o kretanju cijena sirove nafte na svjetskom tržištu, a albanske preprodavače banana da nam analiziraju hoće li Teheran nakon zatvaranja Hormuza uspjeti zatvoriti i Bab el Mandeb. Ili da meteorolog, kao u onom vicu, gleda koliko su Indijanci skupili drva za zimu. Nije zapravo šala, jer mi smo u medijima i takve analize ususret izborima mrtvi ozbiljni prodavali našim gledateljima, a u javnosti gradili mit o hrvatskom wunderkindu.
Istraga FBI-ja i SEC-a razotkrila je da ta "izborna načela" u praksi na Wall Streetu uopće nisu funkcionirala. U 2023. ta je metodologija fondu donijela stvarni gubitak od čak -22,46%. Kako bi sakrili da metoda ne donosi obećani profit, Vuk - ili netko u njegovo ime - ulagačima su slali lažirane izvještaje u kojima se tvrdilo da je u plusu +19,05%. Sad će vjerojatno reći da treba gledati rezultate na petogodišnjoj razini ili nešto slično tome. Argument je legitiman, ali u slučaju Vuka Vukovića on promašuje bit problema jer njega ne terete za loše rezultate, nego za lažiranje rezultata.
No, kad je riječ o rezultatima, ako je ova metoda ispravna, ne bi se mogla dokazati tek nakon pet godina, rezultate bi pokazala u mnogo kraćem razdoblju. Kako je uopće netko mogao povjerovati drugačije, kad se njegov tim ispromašivao i na predikciji izbornih rezultata. Jedino što su pogodili je pobjeda Donalda Trumpa, što su doista i kumice mogle reći. U Hrvatskoj pak, na izvanrednim parlamentarnim izborima 2016. Oraclumov sustav prognozirao je tijesnu pobjedu SDP-ove Narodne koalicije, dajući im 59 do 61 mandat, dok su HDZ-u predviđali 52 do 54 mandata. Stvarni ishod je bio potpuno suprotan. HDZ je uvjerljivo pobijedio s osvojenih 61 mandatom (bez dijaspore), dok je Narodna koalicija pala na 54 mandata.
Prije izbora 2020. predviđanja su ukazivala na izjednačenu borbu u kojoj SDP-ova Restart koalicija vodi ili je izjednačena s HDZ-om. Stvarni ishod: HDZ je pomeo izbore s čak 66 mandata, dok je SDP doživio povijesni potop s 41 mandatom. Oraclumov model "mudrosti mnoštva" uopće nije uspio detektirati takav nesrazmjer na terenu.
Domaći mediji stvorili su nekritički kult nepogrešivosti Vuka Vukovića i Oracluma jer su savršeno odgovarali profilu priče koju medijska scena u Hrvatskoj obožava. Narativ o "mladom, obrazovanom genijalcu s Oxforda i Cambridgea koji je iz Hrvatske pokorio američku statistiku i predvidio Trumpa" prodavao se sam od sebe. Zbog toga se godinama primjenjivao dvostruki standard: rijetki uspjeh se slavio na naslovnicama, dok su se promašaji prešućivali. Mediji su Vukovića redovito predstavljali kao neovisnog stručnjaka, prenoseći njegove ekonomske prognoze, komentare o porezima i analize bez ikakvog propitivanja njegove stvarne metodologije ili poslovnih rezultata.
Kada je Oraclum pokrenuo predikcije za financijska tržišta, a kasnije i sam hedge fond u New Yorku, domaći su mediji o tome izvještavali kroz nekritičke, hvalospjevne intervjue. Naslovi su vrištali o "hrvatskoj umjetnoj inteligenciji koja predviđa kretanje dionica na Wall Streetu". To nisu bili istraživački tekstovi, već klasičan PR koji je Vukoviću i partnerima služio kao besplatna reklama za privlačenje investitora, uključujući i one iz Hrvatske.
Promašaji Oracluma na hrvatskim parlamentarnim izborima u medijima su jednostavno prešućeni ili zaboravljeni već idući dan. Umjesto analize zašto je njihov model "mudrosti mnoštva" podbacio na domaćem terenu, mediji bi ga već kod iduće društvene teme ponovno potpisali kao "suosnivača Oracluma koji je jedini pogodio Trumpa".
Tek kada su FBI i SEC u New Yorku uhitili Vukovića pod optužbom za investicijsku prijevaru, hrvatski su mediji prisiljeni promijeniti ploču. Tek tad se u domaćem prostoru otvara pitanje: kako je moguće da nitko ranije nije provjeravao stvarnu pozadinu i rezultate projekata koje su godinama kovali u zvijezde?
FOTO Brač u plamenu, stižu dramatične fotografije: Ljudi u strahu na rivi čekali bijeg morskim putem
Otvori KEKS Pay
