Na ulasku u stanicu Deanovec ekspresni vlak pri brzini od 80 do 90 kilometara na sat iskliznuo je iz tračnica. Kompozicija od 15 vagona u trenutku je pretvorena u gomilu staroga željeza. Sa svih strana čuli su se jauci. Pet posljednjih vagona ostalo je na tračnicama, a putnici iz njih priskočili su odmah upomoć ozlijeđenima iz uništenih vagona. No, 27 minuta nakon iskliznuća, uslijedio je novi šok - šest vagona zahvatio je požar. U vlaku je bilo oko 350 putnika koji su, srećom, gotovo svi napustili vlak prije požara.
Prizori su to katastrofe kultnog Orient Expressa, stravične nesreće na ulazu u željezničku stanicu Deanovec kod Ivanić-Grada 15. travnja 1972. godine. Vlak je vozio iz Pariza u Atenu. Bila je subota, oko 3.40 sati. "Zora strave" naslov je teksta objavljenoga u Večernjem listu u ponedjeljak 17. travnja. Večernji je list tu tragediju popratio naslovom na naslovnici, opširnim izvještajem novinara Nenada Unukića na jednoj stranici te potresnom fotoreportažom na dvije stranice.
Najmlađaoj žrtvi 24 godine
Prema prvim informacijama tada dostupnim novinarima, epilog iskliznuća vlaka bilo je petero mrtvih te 82 ozlijeđenih. Pokazalo se, pak, kasnije kako su život izgubile tri osobe. Najmlađemu od njih, Miomiru Anđelkoviću iz Valjeva, bile su tek 24 godine.
Jedna fotografija, koju je snimio naš fotoreporter Pavao Cajzek, prikazuje dramatičan trenutak: vatrogasce iz obližnjih mjesta koji su posegnuli za tračnicom kako bi njome kao polugom podignuli most vagona i oslobodili nogu jedne putnice. Istodobno, saznajemo iz teksta, vatrogasci su gasili požar kako bi spriječili da vatrena stihija prodre do ozlijeđene žene. Nakon gotovo trosatnog napora, putnica je izvučena ispod gotovo usijanog vagona.
Čim je vlak iskliznuo s tračnica, upomoć su pristigli vatrogasci iz Graberja, Ivanić Grada i Zagreba. Kola hitne pomoći neprestano su odvozila ranjene. Nije to bilo nimalo jednostavno. Raskvašeni i močvarni teren, bez puta, otežavao je pristup mjestu nesreće. Traktori su u neposrednu blizinu pruge dovukli jedno vatrogasno vozilo, koje je zapelo na močvarnom tlu. Požar se gasio i s pomoću agregata, crpljenjem vode iz potopljena terena. Vatra je obuzdana oko 7.40 sati, dakle tri i pol sata nakon što je buknula. Istodobno s gašenjem požara, vođena je bitka za svaki ljudski život.
Dok su se vatrogasci hrvali s plamenom stihijom, medicinsko osoblje i putnici spašavali su putnike zarobljene u smrvljenim vagonima vlaka. Slomljeni noseći stupovi i pokidani električni vodovi potpuno su zarobili havariranu kompoziciju. Vatra je još gorjela kada su pružni radnici počeli raščišćavati prugu, a varioci rezati vagone. Stigla je ubrzo i dizalica te uklonila vagone pretvorene u gomilu starog željeza.
"Putnici su izlazili iz prevrnutog vlaka, izvlačili se kroz prozore. Sa svih se strana čuo jauk i zapomaganje. Spasioci nisu gubili duh, ulijetali su u vatru, štićeni mlazovima vode, i izvlačili ozlijeđene putnike", prikazano je u izvještaju Večernjeg lista.
U akciju spašavanja putnika uključili su se svi - mještani okolnih sela, vatrogasci, medicinsko i željezničko osoblje. Njihovom prisebnošću, sve novčane i poštanske pošiljke iz poštanskog vagona, koji je zajedno s lokomotivom sletio u jarak i polje, spašene su i upućene u odredišne pošte.
Prema fotografijama koje su snimili Cajzek i I. Crnić, vidi se kako su spasilačke ekipe i vatrogasci u akciji bili i u subotu ujutro, dok su u nedjelju u podne radnici raskrčivali kolosijeke. Naime, tek u nedjelju, 34 sata nakon nesreće, jedan je kolosijek osposobljen za promet. Šteta se procjenjivala na nekoliko desetaka milijuna dinara. Mjesto nesreće prozvano je "fatalna skretnica broj 9".
Prebrzo ušao u skretanje
Prema prvim rezultatima istrage, pisao je nakon nesreće Večernji list, vlak je prebrzo ušao u skretanje, "jer strojovođa, pretpostavlja se, nije zamijetio signal za usporavanje". Uzrok nesreće mogao se, tako, naslućivati, ali nije odmah bilo objašnjena za izbijanje vatre.
Istražni sudac bio je suočen s dvije verzije događaja: otpravnik vlakova Viktor Markus izjavio je da je Orient Express uputio na četvrti kolosijek prije nego što je vlak došao pred ulazni signal. Prema toj varijanti, strojovođa je morao vidjeti signal i usporiti vožnju. Drukčija je, pak, bila priča strojovođe Antuna Božičevića. On je tvrdio kako je imao slobodnu vožnju u smjeru - trećim kolosijekom. Na skretnici broj 9 vlak se naglo zanio udesno i kompozicija je iskočila iz tračnica.
No, strojovođa Božičević završio je u istražnom pritvoru, zbog sumnje da je glavni krivac za tešku željezničku nesreću. "Po svoj je prilici previdio signalna upozorenja, prema kojima je trebao da skrene vlak na četvrti kolosijek, umjesto da nastavi vožnju trećim, pravim kolosijekom, na koji inače dolazi taj vlak i na što je Božičević bio naviknut. Međutim, u subotu rano ujutro, zbog greške na skretnici broj 2, otpravnik vlakova Viktor Markus morao je usmjeriti ekspres na četvrti kolosijek, pri čemu je strojovođa morao smanjiti brzinu na oko 40 kilometara", navodilo se tada. Prema prvim podacima iz istrage, ušao je s 80 do 90 kilometara na sat, zbog velike brzine vlak je iskočio iz tračnica, vagoni su se prevrnuli, a zatim je izbio požar. "Po informaciji Ivana Premerla, istražnog suca iz Siska koji je vodio istragu, smatralo se da je strojovođa previdio signal koji ga je upozoravao da smanji brzinu", navodio je naš list.
U nesreći je poginula, bilo je poznato nedugo nakon iskliznuća, Draginja Vujović (43). Ekipa sudskih medicinara pomno je pretražila vagone u potrazi za stradalima. Prema Večernjakovu izvještaju od utorka 18. travnja, točan broj žrtava je tri, a ne pet, kako se u početku navodilo. Uz Draginju Vujović, čije je tijelo njezin suprug prebacio u Cetinje, život su u Orient Expressu izgubili i Danica Maličanin (61) iz Beograda te Miomir Anđelković (24) iz Valjeva. Daničin zet točno je opisao njezin lančić, nađen na tijelu, a pronađena je i njezina osobna iskaznica. Mladi Miomir bio je zaposlen u poduzeću Vranje, a radio je na gradilištu te tvrtke u Puli... U zagrebačkim i beogradskim bolnicama 82 su putnika primila pomoć, a na liječenju ih je zadržano 18. Fotografije pokazuju Sašu Pepeljugovskog iz Skoplja, Tomislava Petrović iz Svetozareva i druge koji su se vraćali iz Trsta. Spasili su se iz zapaljenog vlaka među prvima.
Orient Express jedan je od najslavnijih vlakova u povijesti, a s vremenom je postao sinonim za luksuzno putovanje. Prevozio je europsku elitu s kraja 19. i početka 20. stoljeća, zvali su ga "kraljem vlakova" i "vlakom kraljeva". Bio je to hotel na tračnicama. Gotovo da i nije bilo većeg grada u Europi u kojem nije bila postaja tog vlaka. Tijekom godina mijenjao je imena, micalo ga se i vraćalo na tračnice, a 2009. "otklepetao" je svoju posljednju vožnju.
Ideja za vlak na parni pogon sa spavaćim vagonima potekla je od Georgesa Nagelmackersa, sina belgijskog bankara. On je, uz potporu belgijskog kralja Leopolda II., osnovao 1876. godine Međunarodno društvo za vagone za spavanje.
Prvi se put taj vlak otisnuo prugom 4. listopada 1883., s pariškog kolodvora Gare de Strasbourg prema gradu Varna u Bugarskoj. Nazvan je Express d'Orient, a povezivao je dva puta tjedno Pariz preko Strasbourga, Münchena, Beča, Budimpešte i Bukurešta s Giurgiuom, gradom u južnoj Rumunjskoj. Stigavši u Giurgiu, putnici su trajektom preko Dunava putovali u Bugarsku, u grad Ruse, gdje ih je čekao drugi vlak koji ih je vozio do Varne na Crnome moru. Put su nastavljali parobrodom prema Istanbulu. Izravni vlak od Pariza do Istanbula prometovao je od 1889., svakodnevno polazeći iz Pariza u 18.25 sati, a nakon 68 sati vožnje stigao bi do Istanbula.
Ime po kojemu je najprepoznatljiviji - Orient Express - nosi od 1891. Prelazio je granice 13 država, a stanica mu je, nakon Prvoga svjetskog rata, bila i u Zagrebu. Naime, nakon što je 1919. ponovno pušten u promet i probijen tunel Simplon, uspostavljena je nova trasa kojom je vozio vlak nazvan Simplon - Orient Express. Povezivao je Calais i Pariz, preko Lausanne, Milana, Verone, Venecije, Trsta, Zagreba i Beograda s Istanbulom i Atenom. Njegovo zlatno razdoblje trajalo je do Drugoga svjetskog rata, kada je ponovno zaustavljen. Zakotrljao se tračnicama iznova 1946., a prevozio je uglavnom radnike iz istočne u zapadnu Europu pa se promijenila i kompozicija - nije više bilo luksuznih vagona. Tako je 1948. izgubio i oznaku luksuznog vlaka.
Ubojstvo u Strizivojni
Iz njegove se povijesti bilježi i niz dramatičnih događaja. Orient Express se 1891. našao na meti lopova, a godinu poslije u vlaku izbija epidemija kolere. Zapao je u snijegu u Turskoj 1929., na pet dana, što je inspiriralo Agathu Christie za pisanje slavnog romana "Ubojstvo u Orient Expressu". A to, jedno od najpoznatijih literarnih ubojstava "odigralo" se u Strizivojni nadomak Đakovu. Kruži ova priča Slavonijom već generacijama, a općinska ju je vlast lani odlučila i kapitalizirati pa će svoju turističku strategiju, među ostalim, temeljiti i na kultnom krimiću. Inače, taj je roman ekraniziran u istoimenome filmu 1974.
Prevozio je Orient Express europske kraljeve pa se za njega vežu i zanimljive i intrigantne priče. U strahu od atentata, bugarski se kralj Ferdinand I. navodno zaključao u toalet vlaka. Okušao se on i u upravljanju vlakom, a isto je učinio i sin mu Boris. Bugarski je princ, pisalo se, izazvao i nesreću - jednom je prilikom podignuo temperaturu u parnom kotlu toliko da je eksplodirao, a oba su ložača poginula. Ruski car Nikola II. tražio je da se za njega naprave posebni vagoni za posjet Francuskoj. Zbog relacije, zanimljiv je bio i špijunima: britanski tajni agent Robert Baden-Powell predstavljao se kao istraživač leptira, a zapravo je crtao utvrde na dalmatinskoj obali. Kraj Prvoga svjetskog rata potpisan je u wagon-litu koji su saveznici koristili kao pokretni stožer. Hitler je nakon pada Francuske zapovjedio da ga dovezu na isto mjesto i natjerao Francuze da u njemu potpišu predaju. Kada je vidio da će izgubiti rat, dao je vagon raznijeti kako opet ne bi postao saveznički trofej.
Čak i danas vlakovi voze po istoj pruzi iz doba Austrougarske. Niti 50 kn od Zagreba #HŽ #lijenost #nesposobnost :D