Zabranjena knjiga jasenovačkog logoraša MILKA RIFFERA, srušala je veliku srbo-komunističku obmanu o jasenovcu. Spomenuti MILKO RIFFER je karjem 1942. upisan u logorsku evidenciju pod rednim brojem 2376, izašao iz Jasenovca krajem 1943. Onda je napisao knjigu: \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\",", Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946., tiskanoj u 20.000 primjeraka, a koju su komunisti zabranili. U toj knjizi je napisao: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« i srušio jednu veliku antikroatističku laž. Kako vrijeme protiče, istina ipak izlazi na vidjelo, postoje i drugi dokumenti, čak i filmski zapisi koji na Jasenovac prikazuju u potpuno drukčijem svijetlu od onog za koje se mestić tako grčevito bori. Vrijeme je ipak na našoj strani. pozdrav vaš zmijicamala

Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (1/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Žrtve u neinteligentnoj političkoj promidžbi Knjiga »Ogoljela laž logora Jasenovac« dovela je pod upitnik brojne dosadašnje historiografskeafske tvrdnje o jasenovačkom logoru. Donosimo neke od njezinih argumenata, nadajući se da će oni pridonijeti osvjetljavaju povijesne istine. Nitko inteligentan, niti iole kritičan tko je pročitao Izvještaj Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača nije mogao s uvjerenjem govoriti o 500-600.000 žrtava Jasenovca. Izvještaj ne daje točniju sliku onih koji su ga pisali i sliku vremena u kojemu je pisan, nego onoga o čemu je pisan. Kada je sredinom svibnja ove godine predstavljena knjiga Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata: »Ogoljela laž logora Jasenovac« (Naklada E. Čić, Biblioteka »Otkrivena istina«, Zagreb, 2008), očekivalo se da će ona, ako ni zbog čega drugoga, onda barem zbog poprilično intrigantnog naslova, izazvati buru polemika, osuda i pokušaja pobijanja njezinih temeljnih zaključaka koji ruše gotovo sve dosadašnje prevladavajuće ocjene o jasenovačkom logoru u NDH. No, to se nije dogodilo usprkos činjenici da je ona doslovce razgrabljena i danas ju je vrlo teško nabaviti. Je li riječ o namjernom ignoriranju zbog jačine i utemeljenosti njezinih objavljenih argumenata, spoznaji kako se temeljni dokumenti na kojima je dosada pisana povijest rata i poraća na ovome prostoru ne smiju bezrezervno smatrati mjerodavnima, strahu da bi se rasprava o tom dijelu povijesti mogla »preliti« i na političko područje, procjeni da bi iz nekih utjecajnih međunarodnih krugova mogle uslijediti optužbe za tobožnji povijesni revizionizam, što bi za sadašnju Hrvatsku moglo imati posljedica na njezinom putu prema europskim integracijama, ili nešto drugo, teško je sa sigurnošću reći. Jedno je sigurno: Sve veći broj dosadašnjih historiografskih tvrdnja o Drugome svjetskom ratu i poraću, partizanskome, komunističkom, četničkom i ustaškome pokretu u Hrvatskoj, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ustaškim logorima, posebice u Jasenovcu, broju žrtava, Katoličkoj Crkvi i njezinim čelnicima u tom razdoblju, i dr. polako ali sigurno ne samo da se dovode pod upitnik nego i snagom argumenata jedna po jedna »padaju u vodu«. pozdrav vaš zmijicamala 2------------------------- Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (2/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Primitivna verzija moskovskih suđenja Na tome je tragu i knjiga dvojice Vladimira koja pokazuje da je »glavni i osnovni dokument na kojem se osniva cijeli mit o Jasenovcu«, tiskan kao knjižica g. 1946. u Zagrebu: »Izvještaj Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača«, najobičnije »političko oružje par excellence« (kako je to naslovljeno drugo poglavlje u knjizi), kojim su se »služili Srbi protiv Hrvata u Jugoslaviji, ali i hrvatski komunisti protiv oporbe u Hrvatskoj«. Izvješće spomenute komisije za utvrđivanje zločina načinjeno je na temelju izjava svjedoka i zapisnika triju komisija koje su obišle jasenovački logor 11. i 18. svibnja 1945. te 18. lipnja iste godine. Autori odmah na početku dovode pod upitnik njegovu vrijednost: »Već samo površno čitanje izvještaja, bez neke kritičke analize, izaziva sumnju u izvještaj i čuđenje načinom na koji je sastavljen. Pisan je isključivo na temelju izjava svjedoka, bez ikakvih dokumenata. Tvrdnja da dokumenti ne postoje je laž, jer nađeno je dokumenata i u Jasenovcu, ali i u raznim institucijama koje su komunicirale s Jasenovcem, što se i kasnije pokazalo. Sve tvrdnje u izjavama svjedoka uzete su nekritički, iako su neke bile nevjerojatne, pretjerane pa i apsurdne. Iznose i očigledne kontradikcije, pa i tehničke nemogućnosti. Očigledno je da sastavljačima izvještaja cilj nije bila istina, nego difamacija neprijatelja. To je tipična komunistička propaganda i predstavlja jednu primitivnu verziju optužnica s moskovskih suđenja. Nitko inteligentan, niti iole kritičan, tko ga je pročitao, nije mogao s uvjerenjem govoriti o 500-600.000 žrtava Jasenovca. Izvještaj daje točniju sliku onih koji su ga pisali i sliku vremena u kojemu je pisan, nego onoga o čemu je pisan« (str. 19). pozdrav vaš zmijicamala 3------------------------- Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (3/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Komunisti nisu marili za žrtve U nastavku se s nekoliko primjera, čak i bez dublje analize cijeloga teksta, pokazuje neodrživost zaključaka u izvješću: »Osnovna tvrdnja da je Jasenovac bio logor za \\’sistematsko uništavanje zatočenika\\’ u očitoj je kontradikciji s opisom logora. Logor posjeduje niz radionica i \\’pretvoren je u malu bazu koja je bila vrlo važna za opskrbu vojske raznim materijalom\\’, dakle ima važnu proizvodnu funkciju. Potpuno je nevjerojatno da bi se ta važna proizvodnja mogla vršiti uz svakodnevna ubojstva proizvođača, uz stalni \\’sistematski\\’, i masovni pokolj proizvođača. Tvrdnja: \\’Zemaljska komisija je utvrdila da je kroz prvih pet mjeseci stradalo u logorima br. I. i II... oko 8.000 zatočenika\\’ u kontradikciji je s tvrdnjom da su \\’svi ovi logori (I. - Krapje, II. - Bročice, III. - Ciglana, IV. - Kožara) mogli primiti do 7.000 zatočenika.\\’ Tvrdnje da je u logoru III. godine 1943. ubijeno 3.000 logorskih zatočenika i tijekom zime 1944. godine 3.500 zatočenika - besmislene su jer kapacitet logora III. bio je 3.000 - i to bi značilo da je dva puta poubijan cijeli logor. U izvještaju su nabrojene žrtve svih masovnih zločina; kad se sve ove cifre - a očigledno je da su daleko pretjerane, ako ne i potpuno izmišljene - zbroje, dobije se oko 150.000. Na koji način i kojom računskom operacijom je komisija dobila nekoliko puta veću cifru? Pa i sama razlika u procjeni od 100.000 pokazuje potpuno proizvoljnost, ali i komunističku ravnodušnost prema ljudskim žrtvama. Tvrdnja o ubojstvu 40.000 Cigana je dokaz potpunog neznanja. U Banovini Hrvatskoj je 1931. bilo 14.000 Cigana, a poznato je da u NDH nisu svi Cigani zatvoreni... Od svih tvrdnja najnevjerojatnija je ona o pećima za spaljivanje zatočenika. Baš nikakvih konkretnih dokaza nema za to, iako se peć nalazila u samom središtu logora \\’gdje je radilo nekoliko stotina ljudi, nitko nije vidio sam čin spaljivanja niti je itko od zatočenika sudjelovao u spaljivanju žrtava\\’. Nevjerojatno je i tehnički nemoguće da je sama straža vršila sve poslove oko spaljivanja žrtava. A najnevjerojatnije je da je u nešto više od dva mjeseca, jer je peć sagrađena u veljači a srušena već u svibnju, spaljeno 15.000 ljudi. Koliko je to mjesečno? A koliko dnevno? Sama po sebi je nevjerojatna i apsurdna tvrdnja da je tijekom zime 1941. u Košutarici ubijeno 50.000 ljudi, a još apsurdnija je tvrdnja da je u prosincu 1944. ubijeno 15.000 ljudi na Graniku i bačeno u Savu« (str. 19-20). pozdrav vaš zmijicamala

Josipu Brozu se prigovara da je imao Goli otok , ali zar i mi danas nakon dvadeset godina ne vidimo da nam treba tako nešto. Baraba i lopova od TAMO je uvijek bilo i dražava mora naći načina da ihda ih drži pod kontrolom. Najopasniji su oni koji su, nakom kriminala koji su učinili pobjegli pravdi i proglasili se političkim prognanicima. Takvi su Milas, Vukojević, Šušak, Boban Kutle Glavas Primorac Mamic II Mamic Bandic Kapović (King), Sanader i desetine drugih. Sve njih je ovaj sustav usisao i dao im vlast i privilegije kao da se radi o pravim i poštenim ljudima. Tuđmanov režim je odbacio jednog Šuvara, Sirotkovića, Supeka i slične moralne velikane, koji su bili u svakom pogledu ljudi na mjestu. Vidimo kakva je država nastala pod vodstvom tih lopova.