Josipović neće u Titov Kumrovec, nego ide pračovjeku u Krapinu

Zabranjena knjiga jasenovačkog logoraša MILKA RIFFERA, srušala je veliku srbo-komunističku obmanu o jasenovcu. Spomenuti MILKO RIFFER je karjem 1942. upisan u logorsku evidenciju pod rednim brojem 2376, izašao iz Jasenovca krajem 1943. Onda je napisao knjigu: \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\",", Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946., tiskanoj u 20.000 primjeraka, a koju su komunisti zabranili. U toj knjizi je napisao: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« i srušio jednu veliku antikroatističku laž. Kako vrijeme protiče, istina ipak izlazi na vidjelo, postoje i drugi dokumenti, čak i filmski zapisi koji na Jasenovac prikazuju u potpuno drukčijem svijetlu od onog za koje se mestić tako grčevito bori. Vrijeme je ipak na našoj strani. pozdrav vaš zmijicamala

Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (1/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Žrtve u neinteligentnoj političkoj promidžbi Knjiga »Ogoljela laž logora Jasenovac« dovela je pod upitnik brojne dosadašnje historiografskeafske tvrdnje o jasenovačkom logoru. Donosimo neke od njezinih argumenata, nadajući se da će oni pridonijeti osvjetljavaju povijesne istine. Nitko inteligentan, niti iole kritičan tko je pročitao Izvještaj Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača nije mogao s uvjerenjem govoriti o 500-600.000 žrtava Jasenovca. Izvještaj ne daje točniju sliku onih koji su ga pisali i sliku vremena u kojemu je pisan, nego onoga o čemu je pisan. Kada je sredinom svibnja ove godine predstavljena knjiga Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata: »Ogoljela laž logora Jasenovac« (Naklada E. Čić, Biblioteka »Otkrivena istina«, Zagreb, 2008), očekivalo se da će ona, ako ni zbog čega drugoga, onda barem zbog poprilično intrigantnog naslova, izazvati buru polemika, osuda i pokušaja pobijanja njezinih temeljnih zaključaka koji ruše gotovo sve dosadašnje prevladavajuće ocjene o jasenovačkom logoru u NDH. No, to se nije dogodilo usprkos činjenici da je ona doslovce razgrabljena i danas ju je vrlo teško nabaviti. Je li riječ o namjernom ignoriranju zbog jačine i utemeljenosti njezinih objavljenih argumenata, spoznaji kako se temeljni dokumenti na kojima je dosada pisana povijest rata i poraća na ovome prostoru ne smiju bezrezervno smatrati mjerodavnima, strahu da bi se rasprava o tom dijelu povijesti mogla »preliti« i na političko područje, procjeni da bi iz nekih utjecajnih međunarodnih krugova mogle uslijediti optužbe za tobožnji povijesni revizionizam, što bi za sadašnju Hrvatsku moglo imati posljedica na njezinom putu prema europskim integracijama, ili nešto drugo, teško je sa sigurnošću reći. Jedno je sigurno: Sve veći broj dosadašnjih historiografskih tvrdnja o Drugome svjetskom ratu i poraću, partizanskome, komunističkom, četničkom i ustaškome pokretu u Hrvatskoj, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ustaškim logorima, posebice u Jasenovcu, broju žrtava, Katoličkoj Crkvi i njezinim čelnicima u tom razdoblju, i dr. polako ali sigurno ne samo da se dovode pod upitnik nego i snagom argumenata jedna po jedna »padaju u vodu«. pozdrav vaš zmijicamala 2------------------------- Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (2/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Primitivna verzija moskovskih suđenja Na tome je tragu i knjiga dvojice Vladimira koja pokazuje da je »glavni i osnovni dokument na kojem se osniva cijeli mit o Jasenovcu«, tiskan kao knjižica g. 1946. u Zagrebu: »Izvještaj Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača«, najobičnije »političko oružje par excellence« (kako je to naslovljeno drugo poglavlje u knjizi), kojim su se »služili Srbi protiv Hrvata u Jugoslaviji, ali i hrvatski komunisti protiv oporbe u Hrvatskoj«. Izvješće spomenute komisije za utvrđivanje zločina načinjeno je na temelju izjava svjedoka i zapisnika triju komisija koje su obišle jasenovački logor 11. i 18. svibnja 1945. te 18. lipnja iste godine. Autori odmah na početku dovode pod upitnik njegovu vrijednost: »Već samo površno čitanje izvještaja, bez neke kritičke analize, izaziva sumnju u izvještaj i čuđenje načinom na koji je sastavljen. Pisan je isključivo na temelju izjava svjedoka, bez ikakvih dokumenata. Tvrdnja da dokumenti ne postoje je laž, jer nađeno je dokumenata i u Jasenovcu, ali i u raznim institucijama koje su komunicirale s Jasenovcem, što se i kasnije pokazalo. Sve tvrdnje u izjavama svjedoka uzete su nekritički, iako su neke bile nevjerojatne, pretjerane pa i apsurdne. Iznose i očigledne kontradikcije, pa i tehničke nemogućnosti. Očigledno je da sastavljačima izvještaja cilj nije bila istina, nego difamacija neprijatelja. To je tipična komunistička propaganda i predstavlja jednu primitivnu verziju optužnica s moskovskih suđenja. Nitko inteligentan, niti iole kritičan, tko ga je pročitao, nije mogao s uvjerenjem govoriti o 500-600.000 žrtava Jasenovca. Izvještaj daje točniju sliku onih koji su ga pisali i sliku vremena u kojemu je pisan, nego onoga o čemu je pisan« (str. 19). pozdrav vaš zmijicamala 3------------------------- Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (3/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Komunisti nisu marili za žrtve U nastavku se s nekoliko primjera, čak i bez dublje analize cijeloga teksta, pokazuje neodrživost zaključaka u izvješću: »Osnovna tvrdnja da je Jasenovac bio logor za \\’sistematsko uništavanje zatočenika\\’ u očitoj je kontradikciji s opisom logora. Logor posjeduje niz radionica i \\’pretvoren je u malu bazu koja je bila vrlo važna za opskrbu vojske raznim materijalom\\’, dakle ima važnu proizvodnu funkciju. Potpuno je nevjerojatno da bi se ta važna proizvodnja mogla vršiti uz svakodnevna ubojstva proizvođača, uz stalni \\’sistematski\\’, i masovni pokolj proizvođača. Tvrdnja: \\’Zemaljska komisija je utvrdila da je kroz prvih pet mjeseci stradalo u logorima br. I. i II... oko 8.000 zatočenika\\’ u kontradikciji je s tvrdnjom da su \\’svi ovi logori (I. - Krapje, II. - Bročice, III. - Ciglana, IV. - Kožara) mogli primiti do 7.000 zatočenika.\\’ Tvrdnje da je u logoru III. godine 1943. ubijeno 3.000 logorskih zatočenika i tijekom zime 1944. godine 3.500 zatočenika - besmislene su jer kapacitet logora III. bio je 3.000 - i to bi značilo da je dva puta poubijan cijeli logor. U izvještaju su nabrojene žrtve svih masovnih zločina; kad se sve ove cifre - a očigledno je da su daleko pretjerane, ako ne i potpuno izmišljene - zbroje, dobije se oko 150.000. Na koji način i kojom računskom operacijom je komisija dobila nekoliko puta veću cifru? Pa i sama razlika u procjeni od 100.000 pokazuje potpuno proizvoljnost, ali i komunističku ravnodušnost prema ljudskim žrtvama. Tvrdnja o ubojstvu 40.000 Cigana je dokaz potpunog neznanja. U Banovini Hrvatskoj je 1931. bilo 14.000 Cigana, a poznato je da u NDH nisu svi Cigani zatvoreni... Od svih tvrdnja najnevjerojatnija je ona o pećima za spaljivanje zatočenika. Baš nikakvih konkretnih dokaza nema za to, iako se peć nalazila u samom središtu logora \\’gdje je radilo nekoliko stotina ljudi, nitko nije vidio sam čin spaljivanja niti je itko od zatočenika sudjelovao u spaljivanju žrtava\\’. Nevjerojatno je i tehnički nemoguće da je sama straža vršila sve poslove oko spaljivanja žrtava. A najnevjerojatnije je da je u nešto više od dva mjeseca, jer je peć sagrađena u veljači a srušena već u svibnju, spaljeno 15.000 ljudi. Koliko je to mjesečno? A koliko dnevno? Sama po sebi je nevjerojatna i apsurdna tvrdnja da je tijekom zime 1941. u Košutarici ubijeno 50.000 ljudi, a još apsurdnija je tvrdnja da je u prosincu 1944. ubijeno 15.000 ljudi na Graniku i bačeno u Savu« (str. 19-20). pozdrav vaš zmijicamala

-20. kolovoza 1941. dolaze prvi zatocenici u Koncentracijski logor Jasenovac, koji ce postati glavno stratište u NDH za Židove, Rome, Srbe i politicke protivnike režima. Logor za židovske žene i djecu bio je u Loborgradu, osnovan 6. listopada 1941. Sustavnaavna fizicka likvidacija Židova zapocela je vec u srpnju 1941. i nastavljala se i 1942. godine, uz privremene mjere prividnoga popuštanja, nakon kojeg slijede nove stroge zakonske odredbe, uhicivanja i upucivanja u logore, gdje su mnogi odmah smaknuti, a drugi postepeno umirali u neljudskim uvjetima, uz stalno pojedinacno i periodicko masovno ubijanje. Mnogi su ubijeni i \"na terenu\", van logora. Od srpnja 1942. dio uhapšenih Židova (ukljucujuci i sve žene i djecu iz Loborgrada) upucivani su u nacisticki logor smrti Auschwitz. Nakon relativnog zatišja, u svibnju 1943. na inzistiranje Nijemaca uslijedio je posljedni val masovnih uhicivanja, koji je obuhvatio vecinu preostalih Židova. Tada je u Zagrebu uhiceno oko 1700, a u drugim dijelovima Hrvatske oko 2500 Židova. Svi su predani Nijemcima i odvedeni u nacisticke logore smrti. Pri tome je NDH za svakog iseljenog Židova uplacivala njemackom Reichu svotu od 30 maraka, kao prilog njemackim naporima u »konacnom rješenju židovskog pitanja«. Neobican je podatak da je supruga poglavnika Ante Pavelica bila Židovka, kao i supruge ministara Slavka Kvaternika i M. Žanica. Niz drugih ustaških dužnosnika imalo je supruge židovskog porijekla (koje su prešle na kršcanstvo, ali po Nirnberškim zakonima to Židove nije spašavalo od progona). Nekoliko pristaša ustaškog pokreta i ustaških dužnosnika bili su Židovi ili židovskog porijekla: Ljubo Kremzir, Viktor Gutman, Ivo Korsky i Vlado Singer bili su i sami Židovi. (Krišto, str. 301) (Singer je ujesen 1941. bio uhicen i poslan u logor Jasenovac, gdje je ubijen.)

Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (4/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković Grobnica od 100.000 kubnih metara? Slijede i dva općenita »racionalna kriterija«, kako ih nazivaju autori, koji pokazujuazuju neutemeljenost mita »o žrtvama Jasenovca«. Ti su reci zbog »bezdušnih« matematičkih računica i brojeva prilično »teški«, sumorni i odbojni, jer je u biti govor o stvarnim žrtvama s imenom i prezimenom, o mnoštvu nevinih i njihovim tragičnim ljudskim sudbinama. No, taj je »trnovit«, neugodan i bolan put nužnost na putu do povijesne istine, do koje se upravo poradi samih žrtava mora prijeći. Svi oni koji su zbog bilo kojeg razloga desetljećima manipulirali nevinim jasenovačkim žrtvama, uveličavali ih, instrumentalizirali ih i rabili u svakojake nečasne poslove, zaslužuju samo jedno - prijezir! »Osim ove logičke analize teksta postoje još dva jednostavna, čisto racionalna kriterija koji dokazuju da je ovaj mit o žrtvama Jasenovca ne samo lažan već i apsurdan. Prvi je vremenski kriterij: logor Jasenovac postojao je oko 45 mjeseci ili oko 1.300 dana. Pod pretpostavkom da je ubijeno 500.000 ljudi, značilo bi da je svakoga dana moralo biti ubijeno 384 ljudi, tjedno 2.686, mjesečno 11.520, godišnje 138.240 osoba. Svakoga sata - danju i noću - 16 osoba! Svakoga dana trebalo bi u logor dopremiti 384 osobe i iskopati grob za njih. Drugi je prostorni kriterij: pod pretpostavkom da se na 2 m kubna može pokopati 10 osoba, ili 5 na 1 m kubnom, za pokopati 500.000 osoba bila bi potrebna grobnica od 100.000 kubnih metara, ili 100 grobnica od po 1000 m kubnih (10x10x10). Ako je površina cijeloga šireg područja logora Jasenovac 200 km kvadratnih, na svakom kvadratnom kilometru bi se morala nalaziti grobnica od 500 m kubnih s 2.500 leševa. Međutim, prema tvrdnjama Zemaljske komisije, kroz 1943. i veći dio 1944, dakle kroz pola vremena postojanja logora Jasenovac, nije bilo većih ubijanja; to bi značilo da su kroz dvije godine ubijeni svi ti ljudi, dakle dnevno 778 ili svakoga sata 32 osobe ili svake dvije minute jedna osoba. To je bilo apsurdno, ali nije bilo dovoljno! Kako je cifra žrtava logora Jasenovac s vremenom rasla i na koncu se udvostručila - više nije bilo 500.000, već 1.000.000 žrtava Jasenovca. To je značilo - i sve ostalo udvostručiti - 1.500 ubijenih dnevno, svake minute jedan ubijeni, na svakom kvadratnom km grobnica s 5.000 leševa. To više nije bilo apsurdno, to je naprosto bilo glupo« (str. 21-22). pozdrav vaš zmijicamala 5------------------------- Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (5/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković JAZU-ova »hrvatska šutnja« Imajući sve to u vidu, knjiga »Ogoljela laž logora Jasenovac« s razlogom je, za hrvatske prilike, neuobičajeno »oštra«, ne samo prema onima koji su svjesno stvarali »jasenovački mit« nego i prema onima koji su svjesno »zatvarali oči« pred njime: »Sve te činjenice koje su bile dostupne svakomu, do njih je mogao doći svaki obrazovani čovjek koji je želio znati istinu i htio kritički misliti. Laž izvještaja Zemaljske komisije bila je očita već u doba njegove pojave. Pa ipak, kroz pola stoljeća, cijela znanstvena nacionalna elita je ponavljala i branila mit o Jasenovcu. I stoga je ovaj mit više slika intelektualnog kapaciteta onih koji su ga stvorili i propagirali. To pokazuje da su svi oni, bez obzira na znanstveni i intelektualni položaj koji su zauzimali, bili na vrlo niskom intelektualnom stupnju, stupnju koji odgovara primitivnoj svijesti. Umjesto kritičke analize jedne potpuno neinteligentne političke propagande i umjesto pokušaja objektivnog određivanja apsurdne cifre žrtava započinje proces ne samo afirmacije te propagande već i povećanje broja žrtava. U tom procesu glorifikacije mistifikacije Jasenovca sudjeluju ne samo pojedini \\’naučnici\\’ već i najviše \\’naučne\\’ institucije. Jasenovac je postao stalno aktualan problem u javnosti, ali više političkog nego znanstvenog karaktera. A njegova aktualnost, interes za njega, je rasla zavisno o političkoj situaciji« (str. 22). »Javljali su se i novi glasovi koji su negirali utvrđene službene istine. Godine 1985. u Londonu je Kočović (dr. Bogoljub, op. T. V.), Srbin, statističar koji je radio u Engleskoj, izdao knjigu u kojoj je utvrdio da je sveukupni... broj žrtava Jasenovca 70.000... Taj je glas bio \\’dalek\\’, razumljivo da nije dospio na stranice dnevne \\’štampe\\’ niti televizijskih postaja. Ali nerazumljivo je kako nije bilo komentara niti najviših znanstvenih krugova, nitko od hrvatskih akademika, pa niti razred društvenih nauka niti historijski odjel nisu tu vijest prokomentirali. U JAZU je \\’hrvatska šutnja\\’ bila na najvišem nivou!... Što je misitifikacija Jasenovca postala očiglednija, to su napori \\’naučnika\\’ postali veći - da se obrane i argumentiraju službene mistifikacije« (str. 26-27). pozdrav vaš zmijicamala

ha ha ha .......cvi ...cvi....cvi....cvi.........♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪ ...NDH je odmah po uspostavi zapocela kampanju prisilnog prijelaza pravoslavnih u katolicku Crkvu. S druge strane, mnogi Židovi tražili su spas od Holokausta u pokrštavanju (uglavnom uzalud, jer pogrom je provoden na rasnoj, a ne, a ne na vjerskoj osnovi, pa su pobijeni i ljudi koji su rodeni u kršcanskim obiteljima). Ovo je izazvalo ozbiljan institucionalni sukob sa Rimokatolickom crkvom. Poglavnik Ante Pavelic je donio je 3. svibnja 1941. Zakonsku odredbu o prijelazu s jedne vjere na drugu, koja je bila usmjerena na sprijecavanje takvih prelaza bez kontrole državnih organa. »Za valjanost prelaza potrebno je, da stranka, koja mijenja vjeru podnese pismenu prijavu upravnoj vlasti (…) i da dobije potvrdu o toj svojoj prijavi.« Takoder, uredba ukida sve dosadašnje zakonske propise o prijelazu s jedne vjere na drugu, a to znaci i vjerske propise, što precizira i Uputa Ministarstva bogoštovlja i nastave od 27. svibnja 1941. (Krišto 2, dokument br. 32, str. 52). Suoceni s rasnim, nacionalnim i vjerskim progonima, mnogi su Židovi izrazili volju da se pokrste, a pravoslavci da prijedu u Rimokatolicku crkvu. To se pak, u slucaju pravoslavaca, na terenu obavljalo i prisilno. S druge strane, dogadalo se i to da pravoslavci prijete katolickom sveceniku da ih što prije prevede u katolicku vjeru, da se spase od ubijanja..

...KAKO JE LIJEPA PJESMA........♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪.........................♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪ Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/09, strana 28. Piše: Tomislav Vuković Dok je bio, bas je bio,...................................................♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪ Sa nama i sa svijetom, Dok je bio, on je bio, Sunce nad planetom.lanetom. Dok je bio, bas je bio I junak u prici, Dok je bio, bas je bio....................♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪ Da se njime dici. A sta sada zemljo juzna, Ako nas tko pita? Recicemo: Opet Tito, Tito posle Tita. Recicemo: Opet Tito, Tito s nama zivi, Jeste Tito samo jedan,......................................♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪ Ali Tito smi i mi. Recicemo: Opet Tito, Tito s nama zivi, Jeste Tito samo jedan,............♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪ Ali Tito smi i mi. ♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪......................CVI..........CVI.................CVI.............♫♪♪♪♫♫♫♫♪♪

U skladu sa točkama 6. i 10. RezolucijE Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu bilo bi potrebno konačno obznaniti hrvatskom narodu cijelu i potpunu istinu o logoru Jasnovac, ne samo srbo-komunističke mitove i legende. Postoje neki dokumenti pa čak i strogo čuvani filmski zapisi koji tu službenu \"istinu\" neumoljivo ruše, koji su skriveni od hrvatske javnosti i koje se nastoji i dalje skrivati i prikrivati, kao što je npr. istina o logorašu Milku Rifferu upisanom u logorsku evidenciju Jasenovca u LISTOPADU 1942. pod rednim brojem 2376 (UPS!!! 2376 krajem 1942.), koji u svojoj knjizi \"Grad mrtvih: Jasenovac 1943\", Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1946., tiskanu u 20.000 primjeraka, a koju su komunisti zabranili, je napisao: »Ako se uzme u obzir da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša« pozdrav vaš zmijicamala

Jasenovački logor između manipulacija i krivotvorina (6/11) Izvor: Iz pismohrane Glasa Koncila Objavljeno u Glasu Koncila br. 48/08, strana 25. Piše: Tomislav Vuković »U logoru je bilo 2500-3000 zatvorenika« Knjiga »Ogoljela laž logora Jasenovac« dovela je pod upitnik brojne dosadašnjenje historiografske tvrdnje o jasenovačkom logoru. Donosimo neke od njezinih argumenata, nadajući se da će oni pridonijeti osvjetljavaju povijesne istine. »Spavalo se u drvenim boksovima na kat, svagdje po dvojica. U baraci spavalo nas je ukupno oko trideset i bilo je mjesta za sve... Dobio sam dva pokrivača i jastuk. Za stolom navečer igrao se šah, karte ili se čitala stručna medicinska literatura.« Knjiga Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata: »Ogoljela laž logora Jasenovac« (Naklada E. Čić, Biblioteka »Otkrivena istina«, Zagreb, 2008) donosi također, za šire slojeve dosad prilično nepoznatu, povijesnu činjenicu da je jasenovački logor bio u to doba i logor za izbjeglice i prognanike, i to ne samo hrvatske nego i pripadnika drugih nacionalnosti. Taj podatak ozbiljno dovodi pod upitnik tvrdnju da je logor služio isključivo za masovna ubojstva. pozdrav vaš zmijicamala

Crveni križ u Jasenu 43. Švicarac Julius Schmidlin izvadak iz izvještaja Svejedno su zanimljivi detalji koje je uočio u logoru, od ciglane i tvornice lanaca do toga da je ondje zamijetio najviše Židova po žutim oznakama koje su nosili. Među dokumentima je i niz onih koji se bave upravo Židovima. Tako Schmidlin u studenome 1943. izvješćuje Ženevu da je u Jasenovcu oko 800 Židova, od toga pet žena i desetero djece, a u Staroj Gradiški i Gređanima Salašu oko 400 Židova, od toga 65 žena i 15 djec

ara gradiška Na jednoj klupi spavaju dva muškarca, isto tako i ponad njih. Uzduž zida i pročelja klupa za spavanje obješene su osobne stvari. Svako mjesto za spavanje ima pokrivače ili slično za čuvanje topline. Vlada dobar red, za što je odgovorna redarska služba (zatočenici) u prostoriji. U svakoj prostoriji primijetio sam peć za grijanje. Voda i stajaći nužnik su tu. U prizemlju se nalazi zajednička kuhinja gdje se kuha kukuruzna palenta za zatočenike. 23. Na južnoj strani upravo opisane zgrade ista nastavlja pod kutom u sličnoj duljini. Tamo se nalaze slične spavaonice. U tri prostorije na katu je smještena tiskara koju pokreću zatočenici. Pokraj ove zgrade nalazi se jedna isto tako velika zgrada na čijim katovima postoje malene prostorije (negdašnje ćelije). Kroz svaki kat prolazi hodnik na čijim stranama se nalaze te male sobe. U svakoj prostoriji su četiri mjesta za spavanje - klupe, s pokrivačima ili sličnim materijalom, također svuda postoji mala peć na kojoj postoji mogućnost kuhanja. Glede toga, u svakoj se prostoriji vidi razno posuđe. Svuda mogu ustanoviti dobar red. Također, u tim prostorijama svuda po zidovima ima prilično komada odjeće. Voda i nužnik su također tu. 24. S obzirom na

...TITO......NAJVECI HRVAT SVIH VREMENA.....Covjek nikad nije mrtav, umire samo njegovo prebivaliste ( hram - tjelo ) Covjek je Duhovno bice Duh je Energija, energija se ne gubi. Svi smo duhovno povezani svaka rijec misao je energija koja je zapisana uana u nasoj Dusi za sve vjekove vjekova ---------------------------------Amen. ------------------------------------------------------

.Ustaške i domobranske postrojbe koje su se 1945. zatekle na jugoslavensko-austrijskoj granici, revizionisti iz nepoznatih razloga nazivaju ‘hrvatskom’ vojskom. Nejasno je što je to ‘hrvatsko’ u postrojbama tvorevine koju su uz pomoc nekoliko stotina psihopata uspostavili nacisti, osim što se što se ta tvorevina nazivala ‘državom’, štoviše ‘nezavisnom’ i – ni više ni manje – ‘Hrvatskom’. Tvorevina je bila koliko marginalan, toliko i ponizan saveznik ....Treceg Reicha......, te zemlje mržnje, straha, gluposti i laži, nacionalistickog i rasistickog ludila, Gestapa, Auschwitza, Holokausta i apokalipticnih vizija. U tom režimu koji je bio najveca znana prijetnja covjecanstvu i svakoj ljudskoj vrijednosti, grupa oko Ante Pavelica vidjela je, danas bi se reklo, strateškog partnera, Prava HRVATSKA – Hrvatska ZAVNOH-a i dalmatinskih partizana – bila je tada federalna jedinica nove Jugoslavije, znacajne clanice one iste Velike koalicije koja je slomila nacizam. Kao clanica nove federacije, Hrvatska je spasila svoju cast i za ZLODJELA Paveliceve skupine ne mora se ispricavati nikome, ponajmanje zemljama koje rehabilitiraju svoje vlastite izdajnike., Zašto oni hrvatski nacionalisti koji od Bleiburga stvaraju mit, tako autisticno, provincijalno, slijepo, uporno i protueuropski žele Hrvatsku (ili ono što oni podrazumijevaju pod tim pojmom) svrstati uz poraženi nacizam? Ako godinu 1945. doživljavaju kao godinu poraza, znaci da odobravaju teze:::::::: Mein Kampf-a :::::::::i plinske komore Auschwitza. Ako se i usuduju pomisliti da ..Mein Kampf.. i logori smrti nisu odvratni zlocin, tada vlastitoj naciji, koju navodno neizmjerno vole, pokušavaju nanijeti mucnu i nemjerljivu štetu, jedno je sigurno, ne postoji saveznicki zlocin koji bi mogao dovesti u pitanje tvrdnju da je nacizam i NDH bilo najvece zlo povijesti, da je doveo ljudsku vrstu na rub smisla i opstanka i da ga je trebalo slomiti pod svaku cijenu.

:::::::::::::::::::::::::::::KLON............................!!!!! 22.05.2010. u 06:31h kamocemo60 je napisao/la:

Druze Josipovicu, mozda je Jarnjka ispolitizirao obljetnicu u Bleiburgu, a sto si ti radio u Jasenovcu? Mozda je skup u Bleiburgu organizirao covjek koji je ubio drugog, ali odlezao je svoju kazbu. A u partiji s kojomvasa partija zeli preuzeti vlast veliku ulogo igra covjek koji je ubio dvoje ljudi u Madjarskoj. Kako mozete s njima oalirati?

------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Druže TITO, LUCIFER te rito ! _______________________________________________________________

Purgeraj, Gdje si naučio tako krasnu pjesmicu?

bourne, nadamo se i mi da \"to majka više ne rađa\".

\"ako necé brdo k muhamedu, onda cé muhamed k brdu\"....

Kumo jelo, Ovaj Neću ga ja majko moja Znam tonalitet, ali ostalo ne mogu .......pogodit Jedino da pitam vrlog Virtuoza Ivu na klaviru ????????????????Ivu na klaviru ????????????????

Josipu Brozu se prigovara da je imao Goli otok , ali zar i mi danas nakon dvadeset godina ne vidimo da nam treba tako nešto. Baraba i lopova od TAMO je uvijek bilo i dražava mora naći načina da ihda ih drži pod kontrolom. Najopasniji su oni koji su, nakom kriminala koji su učinili pobjegli pravdi i proglasili se političkim prognanicima. Takvi su Milas, Vukojević, Šušak, Boban Kutle Glavas Primorac Mamic II Mamic Bandic Kapović (King), Sanader i desetine drugih. Sve njih je ovaj sustav usisao i dao im vlast i privilegije kao da se radi o pravim i poštenim ljudima. Tuđmanov režim je odbacio jednog Šuvara, Sirotkovića, Supeka i slične moralne velikane, koji su bili u svakom pogledu ljudi na mjestu. Vidimo kakva je država nastala pod vodstvom tih lopova.