Josipović na Ovčari: Ratni zločini ne zastarijevaju

vidim da ti se JA , SAMOISTINA obracam, nikakvi kamocemo --------------------------------------------------------------- 03.05.2010. u 00:18h qm je napisao/la:

....roze gaćice,........ima svoje principe i samodonijete zakone, na bausteli.... ha ha ha ha ha ha bbbuuuaaahhh

Knin je posle završetka vojnih dejstava sistematski i potpuno opljackan, a pljacke su sprovele tzv. 4. i 7. jurišna jedinica HV, koje su prve ušle u grad. Drugi talas pljacke sproveli su pripadnici civilne i vojne policije; Ekipa vojnih posmatracatraca UN otkrila je da je 21 zgrada teško oštecena. U Ivoševcima su pronadene dve kutije mina PMA-2R, koje se koriste za miniranje puteva i kuca. Misija je u blizini uocila 4 priadnika Specijalne policije Hrvatske. Vecina zgrada je, u razlicitoj meri, bila oštecena od požara i pljacke. Kistanje je potpuno spaljeno i opljackano. Jedina neoštecena zgrada bila je pravoslavna crkva. Pema procenama Misije, crkva je namerno ostavljena neoštecena. Srušene su i zgrade škole i pošte. Na ovom podrucju su primeceni \"zvanicnici\" u civilnim odelima sa mapama kako pokazuju kuce, a kasnije su neke od tih zgrada videne u plamenu. U Kistanju je 17.08. videna grupa od 4 hrvatska vojnika kako se krecu oko zgrada. Još dok je misija MHF boravila u ovom mestu, poceo je da kulja dim iz iz zgrada na glavnoj ulici koja vodi u pravcu Knina. Na Baniji i Kordunu u vojnoj akciji, kao i posle toga, porušeni su civilni objekti u gradovima: Glini, Petrinji i Topuskom, a sela: Dugo selo, Trepca, Kirinje, Katinovac, Grmuša, Staro selo, Bovic i dr, popaljena su posle vojne akcije. Donji Lapac je 70 procenata uništen; sela Siveric, Kosovo, Vrbnik, Raducic, Kricke, Ivoševci, Žagrovic su znatno oštecena. Znaci sa nazivima sela na mnogim mestima su uklonjeni. Srb je potpuno spaljen i opljackan. U 240 sela u bivšem sektoru Jug, prema izjavi portparola UN od 27. 09.1995. godine, 73% objekata je spaljeno. Svaka kuca u selu Frkašic kod Korenice, opljackana je i vandalski uništena; zapaljene su kuce u Debelom Brdu i stotine kuca na potezu od Srba do Otrica. Uništene su kuce (sektor Sever) u Javnicu, Kosni, Donjem Žirovcu, Bruvnu, Gornjem Klasnicu i Paukovcu. Komandant mirovnih snaga za sektor Jug, A. Foran, izneo je 12. 10. da je obilaskom 389 sela na ovom podrucju registrovano 16.578 spaljenih ili teško oštecenih srpskih kuca.

roze gacice....!!!..... million Vojne i policijske snage Republike Hrvatske za vreme i posle vojne i policijske akcije na Republiku Srpsku Krajninu - pocev od 04.08.1995. godine, višestruko i ozbiljno su povredile odredbe medunarodnog ratnog i humanitarnog prava, posebno odredbe koje koje se odnose na zaštitu civila, nevojnih objekata, kulturnih dobara i dr. Obim i nacin kršenja odredaba medunarodnog ratnog i humanitarnog prava od strane hrvatskih vojnih i policijskih snaga još uvek je predmet istraživanja i dokumentovanja od strane Komiteta, nevladinih organizacija, kao i organa UN. Prema dosadašnjim saznanjima, imajuci u vidu i sistematicnost, nacin, isplaniranost, kao i cilj i posledice hrvatskih akcija (proterano oko 250.000 Srba, ostalo oko 5.000), može se osnovano da se tvrdi da su u Krajini, od strane vojske i policije Hrvatske, izvršene brojne radnje krivicnog dela genocida nad Srbima koji su ovde živeli vekovima. Napadom na Krajinu fakticki je obesnažen status UNPA zona Jug i Sever (Krajina), kao, u ranijem slucaju, status zone Zapad (Zapadna Slavonija) - i time, prekršen i Sporazum o prekidu neprijateljstava od 29.08.1994. godine, sklopljen pod okriljem OUN, druge rezolucije OUN, Vensov plan i dr.

Ne sikiraj se sici ce sam!!!

-RATNI ZLOCINAC...!!!!!................MIRKO NORAC........!!!!!!!!!!!! Mirko Norac (rođen 19.9. 1967.) je bivši general Hrvatske vojske i sinjski alkarski vojvoda, koji je 2003. godine osuđen na 12 godina zatvore za ratne zločine počinjene u Gospiću 1991. godine, te 7 godina zatvora za zločinezločine počinjene tokom operacije Medački džep. Mirko Norac se rodio u selu Keve kraj Otoka u blizini Sinja. Nakon završene škole radio je kao konobar. Godine 1990., nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i dolaska na vlast HDZ-a pridružio se antiterorističkoj jedinici Lučko hrvatske policije - jezgru buduće Hrvatske vojske. Nakon što je sudjelovao u nekoliko okršaja u ranoj fazi rata u Hrvatskoj, u jesen 1991. je poslan u Gospić, koji se tada nalazio na liniji fronta između hrvatskih i krajiških snaga (podržanih od strane JNA). U septembru 1991. rukovodio je akcijom zauzimanja kasarni JNA kojom su se lokalne hrvatske snage naoružale. Ubrzo nakon toga postao je bliski suradnik lokalnog političara Tihomira Oreškovića poznatom po ekstremnim političkim stavovima, te se učlanio u stranku Hrvatski državotvorni pokret (HDP). U oktobru 1991. Norac je lično sudjelovao u masakru nekoliko desetina građana srpske nacionalnosti. Početkom 1992. dobio je čin pukovnika, a u jesen komandu nad 118. brigadom HV. Nešto kasnije je postao komandant 6. (kasnije 9.) gardijske brigade HV te sudjelovao u Operaciji Maslenica. U septembru 1993. sudjelovao je u Operaciji Medački Džep prikikom koje su počinjeni ratni zločini nad srpskim civilima. Godine 1994. Norac je imenovan alkarskim vojvodom, a godinu dana kasnije je sudjelovao u Operaciji Oluja. Rat je završio s činom general-bojnika, a godinu dana kasnije je imenovan komandantom Kninskog zbornog područja. U jesen 2000. godine, nakon dolaska Trećesiječanjske vlasti na čelo Hrvatske, Norac je zajedno s 12 generala potpisao protest protiv kriminalizacije Domovinskog rata, odnosno nastojanja tadašnjih hrvatskih vlasti da se počnu procesuirati ratni zločini počinjeni od strane hrvatskih snaga. Predsjednik Stipe Mesić je tada svu 12-oricu generala prisilno penzionirao, navodeći kao argument nedopušteno uplitanje vojnih oficira u politiku. S vremenom su počele spekulacije da Haški sud namjerava zatražiti Norčevo izručenje od Hrvatske kako bi mu se sudilo za sudjelovanje u gospićkom masakru. 8.2. 2001. protiv Norca je izdat nalog za hapšenje. Norac je zamolio zagrebačku policiju da mu omogući predaju u Rijeci kako bi izbjegao medije. Nakon što mu je udovoljeno zahtjevu je pobjegao. Ubrzo nakon toga u Sinju i drugim mjestima Dalmatinske Zagore su niknule barikade, odnosno došlo je do blokada saobraćaj nalik na balvan revoluciju. Oni su koincidirali s masovnim protestima u znak podrške Mirku Norcu, kao i protiv \"izdajničke\" vlade Stipe Mesića i Ivice Račana. Ti su protesti kulminirali s zborom u Splitu, gdje se okupilo oko 100.000 ljudi[1], a na kojem je sudjelovao i tadašnji vođa HDZ-a Ivo Sanader, tražeći da se prekine postupak protiv Norca i svih hrvatskih generala, odnosno spriječi njihovo izručenje u Hag. Protesti su duboko podijelili hrvatsku javnost - za jedan dio je Norac bio heroj i mučenik, a za drugi dio su protesti bili dio plana ekstremne desnice da se svrgne demokratski izabrana vlast. Sam Norac se predao policiji 22.2. nakon što je dobio garancije da će mu se suditi u Hrvatskoj, a ne u Hagu, gdje mu je kao maksimalna kazna umjesto 20 godina prijetio doživotni zatvor. Suđenje je održano u Rijeci, a 24.3. 2003. Norac je proglašen krivim i osuđen na 12 godina zatvora, postavši time prvi hrvatski general koji je od hrvatskog suda osuđen za ratne zločine. Pismenim putem Vrhovni Sud je objasnio presudu rječima da su Norac i Orešković na sastanku donijeli odluku o ubojstvu civilnih zatvorenika uz javno protivljenje Ivana Dasovića i da je Norac povikao: \"Moramo činiti, moramo izvršiti određene egzekucije nad određenim ljudima\". Potom je Norac napustio sastanak, otišao po zarobljenike i odvezao ih s vojnom pratnjom do mjesta egzekucije. Potom je po svjedočanstvima on izdao naređenje da se zarobljenici izvedu iz kamiona i da ih se ubije rječima \"Što se čeka?\". Kada su Hrvatski vojnici odbili izvršiti naređenje, a nakon što je on ubio zatvorenicu uzeo je drugog zarobljenika i potom izdao naređenje \"Pucaj što se ne puca!?\". Nakon toga prisutni vojnici su otvorili vatru[2] . 2004. godine je Tužiteljstvo Haškog suda protiv Norca, kao i protiv generala Rahima Ademija i Mladena Markača podiglo optužnicu protiv zločina u Operaciji Medački Džep. Godinu dana kasnije Međunarodni krivični sud sa bivšu Jugoslaviju je posebnom odlukom dozvolio da slučaj preuzme hrvatsko pravosuđe. Od proljeća 2007. se protiv tri generala vodio postupak na zagrebačkom Županijskom sudu. Norac je proglašen krivim i osuđen na sedam godina zatvora.

I sta sad ? Ja sam ti rekao svoj stav Samoistina!!! Meni je zao sto tvoji spisi nisu i duzi !!! Sami su krivi sto cu cackali u osinjak. Meni je drago to sto se dogodilo!!!

Je li pokojni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo HDZ-a 17. lipnja 1989., kad je ta stranka osnovana? Tim se pitanjem, među ostalim, bavi poznati hrvatski novinar, leksikograf i prevoditelj Josip Šentija u najnovijoj knjizi \"Ako Hrvatskeske bude\" u izdanju Školske knjige. Riječ je zapravo o Šentijinu dnevniku koji je vodio od 14. lipnja 1989. do 27. prosinca 1990. godine. U njemu se bavio prekretničkim zbivanjima u tadašnjoj Jugoslaviji i Hrvatskoj koji su doveli do stvaranja hrvatske države, a ponajviše Tuđmanom, koji je Šentiju dugo nagovarao da mu se pridruži u stvaranju HDZ-a, što je on na kraju odbio. Unatoč tome, Šentija, jedan iz niza progonjenih hrvatskih proljećara, postao je prvi direktor Hine, a kratko je vrijeme bio i Tuđmanov savjetnik. Izdvojena skupina Kad je riječ o osnivanju HDZ-a, raskol u Inicijativnom krugu zbio se već 11. lipnja 1989. u zagrebačkom hotelu Panorama, kada su 54 člana raspravljala o dokumentima osnivačke skupštine. Tada se izdvojila sedmeročlana skupina oponenata koja nije željala s Tuđmanom krenuti u hitno osnivanje HDZ-a. Stranka je trebala biti osnovana u istom hotelu 17. lipnja, ali je zbog policijske zabrane skupa osnovana istog dana kriomice u prostorijama Nogometnoga kluba Borac u zagrebačkom Staglišću. O tome Šentija dan poslije piše: \"Među njima je izbio spor već na prvom koraku. Skupina prononsiranih nacionalista, osuđenika i robijaša iz Lepoglave, Stare Gradiške i s Gologa, protestira i osporava legalitet jučerašnjega osnivačkog skupa Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i izbor Tuđmana za njezina predsjednika. Moj zavičajac V. prepričava mi što se zapravo dogodilo: Tuđman nas je iznevjerio. Postupio je kao stari boljševik. Preko svojih pouzdanika sredio je da policija zabrani najavljeni javni osnivački skup HDZ-a u hotelu Panorama pa je s odanom mu svitom otišao na Jarun i tamo, u nekoj baraci, osnovao stranku i dao se izabrati za njezina predsjednika. A sve je bilo drugačije dogovoreno i pripremljeno. Čista izdaja. Stari robijaš G. također iskazuje svoje razočaranje, optužuje Tuđmana da je uzurpirao vlast, oteo stranku, nasuprot dogovorima koji su bili postignuti u Inicijativnom krugu za osnivanje stranke. Čista samovolja. Jedan iz skupine kaže mi: Mi smatramo da on nije legalno izabran za vođu. Još stvar nije završena. Vidjet će se, vrlo brzo...\" Šentija je, međutim, detektirao otkud nezadovoljstvo te skupine. Njegov je zaključak da je \"sukob izbio oko pitanja tko će biti vođa stranke\", odnosno da je njihova logika bila \"da vođom stranke bude onaj tko je najviše propatio, robijaš s najdužim stažom\", po čemu Tuđman tada nikako ne bio bio izabran za predsjednika. Autor napominje da je unatoč tome, Tuđman bio višekratno kažnjavan, ali i da je \"dulje od mnogih drugih bio oponent službenom sistemu i politici\", te pronalazi njegove neprijatelje u trenutku osnivanja HDZ-a: Neodoljiv osjećaj \"Oni iz vlasti koji ga prate i nadziru, pojačali su prismotru...; oni koji ga znaju iz starih rasporeda jugoestablishmenta, odmahuju rukom ili se čak podsmjehuju na spomen njegova imena; za službene ideologe i za jugoliberale podjednako, on je raspaljivač nacionalnih mitova u nevrijeme, kad se mitovi svuda razgrađuju osim na Balkanu.\" Šentijin je dnevnik izvrsna osobna retrospektiva događaja i likova iz toga turbulentnoga razdoblja. Zanimljiva su njegova zapažanja o Račanu, A. Vrdoljaku, Savki, Titu, Miloševiću, ali uvijek se vraća na Tuđmana, s kojime i završava: \"Ničega ni pred njim ni nad njim, samo on, sa svojim neodoljivim osjećajem da je pozvan da konačno izvede svoj naum o suverenoj državi Hrvatskoj. -----------------------------------------------------------------------------

Mate Boban (...) utemeljitelj i prvi predsjednik Hrvatske zajednice, a poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne. (...) Zbog gospodarskog kriminala uhićen je i osuđen na višegodišnju kaznu zatvora (...) pristao služiti UDB-i kao doušnik. Početkom 1990-ih postaje član Hrvatske demokratske zajednice. .... ... U Grudama, 18. studenog 1991. godine, Mate Boban proglašava Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, autonomnu teritorijalnu jedinicu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i postavlja se za njenog prvog predsjednika... ... Zapovjednik HOS-a u BiH Blaž Kraljević 9. kolovoza 1992. je pozvan na sastanak s Matom Bobanom u Mostar, tobože radi dogovora o daljnjem tijeku ratnih operacija protiv srpskih paravojski. Sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane Herceg-Bosne. Na tom sastanku Mate Boban je zatražio od Blaža Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vlasti Herceg-Bosne i da razoruža Bošnjake u HOS-u. Blaž Kraljević je to odbio i na povratku u svoj stožer ubijen je zajedno sa osam svojih podređenih časnika u zasjedi \'Kažnjeničke bojne\' HVO-a kojom je zapovijedao Mladen Naletilić zvani Tuta, desna ruka Mate Bobana.

ZASTO JE TUDJMAN IZDAO VUKOVAR...sto ti mislis ..roza gacice..??? -8 + - 02.05.2010. u 21:18h SAMOISTINA je napisao/la: BIZNIS U KRVI : NAJVEĆA TAJNA VRHOVNOG HRVATSKOG VODSTVA U DOMOVINSKOM RATU Tenkovi za Vukovar, u dogovoru s JNA, usred borbi prodanirbi prodani Kuvajtu UGOVOR Petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 povučeno je s vukovarskog bojišta u jeku najžešćih bitaka 1991. i preko Rijeke otpremljeno za Bar kako bi bilo prodano Kuvajtu, po ugovoru koji je Jugoslavija s tom zemljom sklopila prije rata Iz blata slavonskog bojišta tenkovi su poslani u vrelu arapsku pustinju U vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, tadašnji hrvatski državni vrh donio je odluku o prodaji zarobljenih najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu. U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe u presudnom ratu, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta povučeno je 15 tenkova. Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i po do dva milijuna dolara po komadu, ovisno o opremljenosti vozila. Mračna strana Vladimir Ivanović tenkove je kao stručnjak dočekao u Jeddi..To nam je potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali. Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica \"Đuro Đaković\" bila je nositelj posla proizvodnje tenkova. Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati. Kamioni preko Bosne — Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu \"Đuro Đaković\". Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar - priča nam Ivanović i nastavlja: — Znam da je tada iz \"Đure Đakovića\" došlo i nekoliko kamiona s različitom opremom koji su došli preko Bosne. U svibnju 1992. brod s tenkovima je uplovio u luku Jeddah i ja sam ih dočekao u funkciji glavnog kontrolora. Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj Proizvodnja oklopnjaka u tvornici ’Đuro Đaković’zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu - detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima. Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme. Ivanović, koji je proputovao zemlje cijelog Bliskog istoka, od Kuvajta do Irana, u koje je bivša Jugoslavija izvozila vojnu opremu, kaže kako ga nije strah govoriti o toj operaciji koja se odvijala u strogoj tajnosti, iza kulisa krvavog rata. A u vrijeme dok su branitelji i građani Vukovara već bili u obruču nase armije.

Oko hiljadu civila Srba, medu kojima najveci broj staraca, žena i dece, sklonili su se u bazu UNPROFORA u Kninu, tražeci da im se omoguci odlazak u RS, SRJ ili u druge države. Na traženje hrvatske strane, predstavnici snaga UNa UN u Kninu isporucili su hrvatskoj strani, 40 lica pod izgovorom da su izvršili ratne zlocine. Preostali Srbi koji su potražili utocište u bazi snaga OUN u Kninu, posle saznanja šta se desilo njihovoj rodbini i komšijama kao i objektima, materijalnim dobrima i dr, nisu hteli da ostanu u Krajini , vec su i oni došli u SRJ. Akcija invazije Krajine predstavlja kontinuitet hrvatske politike i akcije na planu etnickog cišcenja \"medunarodno\" priznate Hrvatske - od Srba. Posle vojnih i policijskih akcija, pocev od 1991. godine - Medacki džep, Miljevacki plato, Maslenica, Zapadna Slavonija, Kninska Krajina, a uz predhodno plansko i dugotrajno zastrašivanje i razlicite oblike pritisaka na Srbe, ukljucujuci i ubistva, iz Hrvatske je proterano preko 500.000 Srba. Posle nasilne secesije, u ukupnom broju stanovništva, Srbi u Hrvatskoj cine oko 2-3%, što je smanjenje za oko 9% od 12%, koliko je Srba živelo u Hrvatskoj pre gradanskog rata. U meduvremenu, Hrvatska postepeno prilagodava svoje zakonodavstvo u oblasti ljudskih prava novonastaloj unutrašnjoj medunacionalnoj strukturi, cime vrši \"legalizaciju\" etnickog cišcenja bez primera u savremenom svetu. Za vreme samog napada na Krajinu bilo je masovnog ubijanja civila bez ikakvog vojnog opravdanja, posebno kada se zna da ni sama srpska vojska nije pružala znacajniji otpor. Takode, granatirane su i kolone izbeglica cije su posledice bile vidne do kraja avgusta, posebno na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i na drugim delovima kretanja izbeglica kroz Hrvatsku i RS. Hrvatska policija je duže vreme uklanjala razbacane stvari postradalih (ubijenih i ranjenih) srpskih izbeglica. O posledicama napada na kolonu izbeglica postoje i informacije o masovnim grobnicama u slunjskoj Opštini, o pogibiji najmanje 80 lica iz kolone i drugih civila Srba na podrucju Gline i dr. Ljudi su ubijani prilikom povlacenja, granatiranjem kolone od strane HV, pešadijskim napadima iz zasede i sadejstvom u tim akcijama sa 5. korpusom muslimanske vojske

Sve za hrvatsku, hrvatsku ni za sto!!! DR. FRANJO TUDJMAN vjecna mu slava!!!!!!!!!!!

PALE..!!! ........................................................................... 02.05.2010. u 23:10h Hodi_tamo je napisao/la: SAMOISTINA Hajde nam reci gde si ti bio 05.08.1995 godine kada su specijalne postrojbe usle u Zadar??????? Odgovor!

..POTPISUJEM PRIJATELJU..........!!!....imas tu i komentatora...hodi_tamo..i on te rabote obozava..javi mu se...!!!! -------------------------------------------------------------- 02.05.2010. u 23:13h zaistinu je napisao/la: majmun sam ja cale mi je Martic,pusim kurac jeremicu i tadicu,oni su mi uzor.

roze gacice,....................,vas du vole..???

Registrovana su sledeca krivicna dela ratnih zlocina ubistva civila: 05.08.1995. godine, grupa od dvadeset srpskih civila kamionom se prevozila prema selu Kovacici i dalje, prema kompleksu UNCRO. Kod sela Kovacici, grupa vojnika HV je otvorila vatru na kamion i ubila ubila tri lica: Dragicevic Nikolu, Andic Jovu i Bilbija Peru, iz sela Polace. Dragicevic Mari, supruza ubijenog Nikole, na levoj šaci, metak ispaljen iz puške hrvatskog vojnika, istom prilikom, razneo je nekoliko prstiju. Hrvatski vojnici su još tri lica ranili i ostavili ih da leže na putu. Hrvatski vojnici su uhapsili preživela lica iz kamiona. 05.08. Hrvatski vojnici su oko 10.00 casova zaustavili traktor sa prikolicom, kojom se prevozilo 13 srpskih civila prema mestu Vrbniku, i naredili Stojakov Živku i njegovoj devojci da sidu sa prikolice. Stojkov je bio nenaoružan i nije uopšte bio u vojnoj službi u Krajini. Cim su sišli sa prikolice, jedan hrvatski vojnik je ispalio u telo Stokova ceo šaržer iz automatskog oružja i usmrtio ga na licu mesta. Devojci ubijenog su pretili da ce da je siluju. Posle nekoliko casova, ostavili su je kod UNCRO u Kninu. Sudbina ostalih 11 civila iz traktorske prikolice nije poznata. Nisu videni u kompleksu UNCRO. 05.08. Dukovic Nenad i Dukovic Nedeljka, bracni par iz Knina, sa bebom od 45 dana i brat Nedeljke, Mirkovic Dragan, sklonili su se, prilokom granatiranja Knina u soliter u centru grada. Sutradan ujutro su ih pronašli hrvatski vojnici. Nenada i Dragana Mirkovica su odveli sa sobom, a Nedeljku sa bebom u kompleks UNCRO. Od tada Nedeljka ne zna ništa o sudbini muža i brata, a njihova imena se ne nalaze ni na jednoj listi koji su hrvatske vlasti dale UN, niti na spiskovima raseljenih lica. 06.08. Lice koje se sklonilo u kompleks UNCRO u Kninu, izjavilo je predstavnicima MHF da je u Kninu, duž Ulice Kralja Petra, videlo tela 20 ubijenih civila, medu kojima su bila i tela žena i dece. 06.08. Pred svojom kucom je ubijen Borojevic (Ljubana) Ðuro iz Borojevica, Opština Kostajnica. Imanje mu je zapaljeno. Takode je ubijen i Borojevic (Nikole) Miloš, roden 1948. godine, iz istog sela. Miloš Borojevic je zaklan i spaljen zajedno sa kucom. 06. 08. Bracni par - Dobre Luka, star 91 godinu i Dobre Milica, stara 89 godina iz sela Prukljen, ubijeni su i zapaljeni s kucom. 06. i 07.08. hrvatska avijacija je bombardovala kolone izbeglica na teritoriji Republike Srpske. Kod mesta Petrovac, bombama je ubijeno 10 lica, a teže ranjeno 50 (u Memorandumu SMIP-a, navodi se da o ovom zlocinu postoje TV-snimci); kolona izbeglica bombardovana je iz hrvatskih aviona \"Mig-21\" i na pravcu Novi Grad - Prijedor. Tom prilikom je ubijena Galagoža Marta iz Vrgin Mosta, starica, a njen sin Galagoža Rade, invalid, ranjen. Ranjena su istom prilikom još tri lica, medu kojima i dvoje dece. 06 - 08.08. U selu Joševci kod Gline, pronadeno je telo starca sa odsecenom glavom bez obe ruke, a u jednom seniku su pronadeni ostaci najmanje cetiri spaljene osobe. Dve su identifikovane kao Matijevic Cvijo i Matijevic Desanka, supružnici .

..sto je ovdje zabavno..???..ubistva....???..zato ste pobjegli ti u Francusku, roza gacice u njemacku...!!! Treba konacno priznati da su ciljevi Tudmanove Hrvatske bili istjerati što više Srba i pripojiti odredene dijelove BiH Hrvatskoj, a sve po izlikom da se Hrvati branerane od \'\'agresora\'\'. Sramota.

ima i za tu bolest lijeka, neki dan sam slicnoga izlijecio!!!

dao sam ti link.. ..http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_glinskoj_crkvi http://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_glinskoj_crkvi -------------------------------------------------------------------------------------------- 02.05.2010. u 23:24h koltrina je napisao/la: \"SAMOISTINA\"...dušo..pa jesi li ti to nešto ljut na svoju koltrinu...pa zašto nisi napisao onu ciglu o Glinskoj crkvici...pa znaš da je meni ta najdraža !! A i! A i Zoki će biti lju jer nisi pisao o tome !!! Ajde mileni moj....daj onu o crkvici ....

Zaradu od švercanja oružja i droge dijelili smo s hrvatskim političarima Kriminalac pokajnik Čume policiji je otkrio kako su on i Legija, uz Arkanovo znanje, s Matom Bobanom i Tutom u ratu organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva,iva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara Ljubiša Buha Čume, vodeći beogradski kriminalac koji se nedavno pojavio na konjičkoj utrci u Sinju, dulje od petnaest godina prisutan je u hrvatskom elitnom društvu. Prema zabilješci njegova svjedočenja pred srbijanskom policijom 2003., upoznao je u Hrvatskoj mnoge poznate osobe, među ostalima Mladena Naletilića Tutu, Matu Bobana, Hrvoja Petrača, Vladimira Zagorca, Željka Bagića, nekoliko hrvatskih sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, dvojicu bivših HDZ-ovih ministara i glasovitog franjevca iz Međugorja. Izostala istraga No, prve \"poslovne\" odnose, prema vlastitu priznanju, Buha je izgradio s bivšim carinikom iz Samobora, danas privatnim odvjetnikom. \"Švercao sam automobile i raznu robu, tako da sam 1990., kada je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju više od dvjesto automobila i raznih strojeva\", govorio je Buha pred beogradskom policijom dok se još istraživalo ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Na osnovi istog iskaza, Buha je regrutiran u \"pokajnika\" koji tereti mafijašku konkurenciju iz tzv. zemunskoga klana. Premda su dijelovi Buhine ispovijesti već donekle bili poznati u medijima, Slobodna Dalmacija tek je ovih dana došla u posjed cjelovitog originala. Riječ je zapravo o fragmentu iz Buhina opsežnog svjedočenja protiv Milana Lukovića (Milorada Ulemeka) Legije. Ta jedna stranica odnosi se isključivo na zajedničke operacije hrvatske i srbijanske mafije tijekom proteklog rata i poraća. U okviru protumafijaške suradnje, srbijanski je MUP još prije četiri godine zabilješku dostavio hrvatskim kolegama. Ocjenjujući da tvrdnje jednog prevaranta i kriminalca treba svestrano provjeriti, istražiteljski posao oko Buhina iskaza u Hrvatskoj do dana današnjeg nije počeo. Ljubiša Buha Čume u iskazu iz 2003. izlaže genezu svojih veza u Hrvatskoj, pokazujući da je prilično upućen u ovdašnju poslovno-kriminalnu, političku, čak i pravosudnu scenu. Tako pripovijeda kako su on i Legija, tada još saveznici, uz znanje Željka Ražnatovića Arkana, s Bobanom i Tutom organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara. \"A kasnije se umiješao Petrač\", kaže Buha, \"pa smo i njemu, odnosno njegovu čovjeku iz Samobora, plaćali tal, a da Tuta i njegova ekipa ne smiju ništa znati. Istim smo kanalima prebacivali drogu i oružje.