Josipović na Ovčari: Ratni zločini ne zastarijevaju

milton... ...idi na facebook..imas neke podatke o 25kamocemo... hodi-tamo::TVRDI ; DA SAM TO JA......bilo bi mi drago ako sam ti pomogao..!!!

poirot Samo sanjaj cedo No to je sve sto mozes :) nema vise Juge sinko pa da se vi srbi pravite vazni, pa-pa :P

.. Za vreme samog napada na Krajinu bilo je masovnog ubijanja civila bez ikakvog vojnog opravdanja, posebno kada se zna da ni sama srpska vojska nije pružala znacajniji otpor. Takode, granatirane su i kolone izbeglica cije su posledice bile vidneidne do kraja avgusta, posebno na prostoru oko Gline, na putu Glina - Dvor i na drugim delovima kretanja izbeglica kroz Hrvatsku i RS. Hrvatska policija je duže vreme uklanjala razbacane stvari postradalih (ubijenih i ranjenih) srpskih izbeglica. O posledicama napada na kolonu izbeglica postoje i informacije o masovnim grobnicama u slunjskoj Opštini, o pogibiji najmanje 80 lica iz kolone i drugih civila Srba na podrucju Gline i dr. Ljudi su ubijani prilikom povlacenja, granatiranjem kolone od strane HV, pešadijskim napadima iz zasede i sadejstvom u tim akcijama sa 5. korpusom muslimanske vojske. Registrovana su sledeca krivicna dela ratnih zlocina ubistva civila: 05.08.1995. godine, grupa od dvadeset srpskih civila kamionom se prevozila prema selu Kovacici i dalje, prema kompleksu UNCRO. Kod sela Kovacici, grupa vojnika HV je otvorila vatru na kamion i ubila tri lica: Dragicevic Nikolu, Andic Jovu i Bilbija Peru, iz sela Polace. Dragicevic Mari, supruza ubijenog Nikole, na levoj šaci, metak ispaljen iz puške hrvatskog vojnika, istom prilikom, razneo je nekoliko prstiju. Hrvatski vojnici su još tri lica ranili i ostavili ih da leže na putu. Hrvatski vojnici su uhapsili preživela lica iz kamiona. 05.08. Hrvatski vojnici su oko 10.00 casova zaustavili traktor sa prikolicom, kojom se prevozilo 13 srpskih civila prema mestu Vrbniku, i naredili Stojakov Živku i njegovoj devojci da sidu sa prikolice. Stojkov je bio nenaoružan i nije uopšte bio u vojnoj službi u Krajini. Cim su sišli sa prikolice, jedan hrvatski vojnik je ispalio u telo Stokova ceo šaržer iz automatskog oružja i usmrtio ga na licu mesta. Devojci ubijenog su pretili da ce da je siluju. Posle nekoliko casova, ostavili su je kod UNCRO u Kninu. Sudbina ostalih 11 civila iz traktorske prikolice nije poznata. Nisu videni u kompleksu UNCRO.

nema vise slobodne setnje preko HR-granice.....ima ... ................www.registar branitelja.com.................................ha ha ha ha ha ..usrasa.. -------------------------------------------------------------------------------------- 02.05.2010. u 20:06h unknown99 je napisao/la: poirot Samo sanjaj cedo No to je sve sto mozes :) nema vise Juge sinko pa da se vi se vi srbi pravite vazni, pa-pa :P

..Hodi_tamo...hvala...imas li mozda mail-adresu, od mupa...???

Režimski jugoslavenski HDZ Kako bi «KOS JNA» mogao ostvariti svoje interese (eventualno očuvanje Jugoslavije, i preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i formalniormalni disident Franjo Tuđman, za što se pobrinuo šef «hrvatske» Udbe Josip Manolić. Novinar Josip Šentija, prvi direktor Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posvjedočio je u svojim memoarima, objavljenim u knjizi «Ako Hrvatske bude», da je Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice. Prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice trebao je 1989. godine biti izabran na skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama» na Trgu športova, blizu gradske sportske dvorane, u Zagrebu. Tuđmanovi suradnici, koji su bili bliski s tajnom službom, ishodili su od tadašnjeg republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske zabranu održavanja skupštine Hrvatske demokratske zajednice. Pod lažnim izgovorom da se HDZ nalazi pod represijom komunističkog režima, krug oko Tuđmana održao je 17. lipnja 1989. godine u prostorijama lokalnog nogometnog kluba «NK Borac» na Staglišću/Jarunu u Zagrebu tajnu skupštinu Hrvatske demokratske zajednice, na koju nisu bile pozvane sve one osobe koje su trebale sudjelovati na predviđenoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice u hotelu «Panorama». Među osobama koje su trebale sudjelovati na osnivačkoj skupštini bili su neki Tuđmanovi protukandidati za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, među njima karizmatični i dugogodišnji politički zatvorenik dr. Marko Veselica. Mali i konspirativni krug oko Tuđmana izabrao je, na tajnoj sjednici, za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Franju Tuđmana, koji je na taj način, na nedemokratski način, izabran za predsjednika jedne političke stranke, kao što je poslije vladao nedemokratski kao predsjednik Republike Hrvatske. Nije zato ni čudno da HDZ, u javnosti poznata po hrvatskom nacionalizmu, hrvatstvu i hrvatskom državotvorstvu (takva je percepcija, ali se percepcija ne poklapa s povijesnom istinom), nije, dakle, čudno da Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u ljeto 1989. nije od strane komunističkog režima u Zagrebu zabranjena. (Najava osnivanja te političke stranke uslijedila je šest mjeseci ranije kada je Franjo Tuđman u Društvu književnika Hrvatske, na središnjem tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu (Trg bana Josipa Jelačića), predstavio 27. veljače 1989. osnove političkog programa Hrvatske demokratske zajednice koje nisu sadržavale program o hrvatskoj nezavisnosti, nego isključivo program o preuređenju Jugoslavije na bazi saveza suverenih jugoslavenskih republika (program o jugoslavenskoj konfederaciji).

hodi_tamo... ..jesam li to ja na facebooku.. ( KAMOCEMO 25 )..ako jesam, podatci nisu tajni:: ..SLOBODNO SU DOSTUPNI; MOZES IH OBJAVITI..ne plasi se..!!

hvala..hodi-tamo...............probat cu i JA....da vidim TKO je taj....KAMOCEMO.... ..svi ga spominju, ovdje po forumu, mora , da je ...VAZNA FACA.....!!

Izgleda da državni vrh odgovara na kritike za nebrigu o Vukovaru tako da eto dolaze i za Dan grada,a ne samo na dan pada Grada. Nažalost kod nas se stvari često svode na formu,a sadržaj je nula bodova.Činjenice govore da bi Vukovar izgledao drugačije kada bi se zaista vodila briga o njegovom razvoju.Za grad te veličine zapošljavanje samo 5 000 ljudi bi puno značilo.Uređene fasade i parkovi su OK,ali od toga se ne može živjeti. Da je nakon reintegracije postavljena neka vrsta prinudnog upravitelja,gubernator sa plaćom od 30 000 Hrk-ova i odriješenim rukama,siguran sam da bi stanje bilo bolje.Ovako se gubi dragocjeno vrijeme i energija u kadroviranju i političkoj trgovini između HDZ i SDSS-a. Onoga trenutka kada je vlast pristala da gradsko vodstvo putuje na posao u gradsku upravu i vraća se vikendom u metropolu,bilo je jasno koliko joj je zaista stalo do Grada-heroja.

Postovano drustvo , ovo isto cetnicko smece siri svoje pamflete i protuhrvatske lazi na mnogim vijestima, a da urednistvo VLa nista ne poduzima. Naprosto nevjerojatno. Zelim kazatida me ne cude ovakvi bolesnici vec domaci veleizdajnici koju dopustaju ovakvu propagandu. Porukaa kolegama braniteljima: ocigledno je da nismo dovrsili posao!

moilton.......DOJCLAND...ha ha ha ...od tamo vodite HR-politiku...???

Postovani gospodine Jospiovicu, ako ratni zocini ne zastarijevaju tada zapocnite s iscrpnim istragama o zlocinima nad hrvatima 45, 45-90,. te za vrijeme KSHS. Vrijeme je da se civilizirano obracunamo s poturicama. Pa da konacno podvucemo crtu i ustanovimo tko je tu zrtva a tko nikako ne moze zatomiti svoje imperijalisticke apetite i zaboraviti na zapadni Balkan.

Mene samo interesira dali se je nas vajni PREDSJEDNIK POKLONIO palim braniteliima NA OVCARI. TREBA SE ISPRICATI Za GLUPE GAFOVE u BOSANSKOJ SKUPSTINI. Grobovi mu nece NIKADA OPROSTITI, Pogotovo ZIVI BRANITELJI. Lijep pozdrav BOG.

Tuđmana se moglo ucijeniti, bio je sklon očuvanju Jugoslavije kao konfederacije, a bio je spreman sa Srbima podijeliti i Bosnu, jer je o takvoj mogućnosti u Zagrebu razgovarao i dogovarao sedamdesetih godina sa disidentom komunizma (Crnogorcem) Milovanom Đilasom. Dok jeDok je članstvo stranke HDZ činilo 1990. nemali dio hrvatskog državotvornog nacionalnog građanstva, a biračko tijelo činilo oni birači koji su tražili hrvatsko državno pravo, vodstvo stranke HDZ bilo je bivše jugokomunističko, od Franje Tuđmana (predsjednika stranke) do njegovih zamjenika Josipa Manolića, Vladimira Šeksa, Stipe Mesića, Josipa Boljkovca, Dalibora Brozovića (jezikoslovac) i drugih bivših članova jugoslavenske komunističke partije. Gojko Šušak, također najbliži Tuđmanov suradnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, nije u smislu partijskih funkcija bio visokopozicionirani komunistički «kadar» u Titovoj Jugoslaviji kao Tuđman ili Manolić, ali je Šušak zato, vrlo vjerojatno, bio suradnik jugoslavenske Službe za istraživanje i dokumentaciju (SID) «Saveznog sekretarijata za inostrane poslove» SFRJ, čiji je sekretar (ministar) u to vrijeme bio jugoslavenski boljševik hrvatskog podrijetla Budimir Lončar, koji je pak u drugom mandatu predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića postao njegov savjetnik za vanjsku politiku u uredu predsjednika Republike. Gojko Šušak je preuzeo ulogu formiranja takozvane političke ekstremne («ustaške») desnice u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) i Republici Hrvatskoj i BiH, jer je u Hrvatsku došao 1990. kao hrvatski (politički) emigrant iz Kanade, gdje je bio preko norvalske Krasićeve skupine, infiltriran sa svojim kumom Soptom, u radikalnu hrvatsku emigrantsku organizaciju «Otpor», ali, s jugoslavenskom putovnicom !!! Cilj Šuškova «domoljubnog» angažmana je bio i da se kompromitira hrvatska emigracija. (U isto vrijeme dok je Gojko Šušak bio navodni hrvatski emigrant u Kanadi, njegov brat je bio u zapadnoj Hercegovini bez problema lokalni sekretar Ureda općenarodne obrane JNA.) Činjenica je da niti jedan jedini politički emigrant iz Titove Jugoslavije nije imao jugoslavensku putovnicu (tzv. jugo-pasoš) upravo zato što su svi emigranti ilegalno napustili SFRJ da ih totalitarni režim ne bi mogao izložiti progonu, što ne znači da ih nije proganjao, jer je jugoslavenska obavještajna služba SDB (Udba) u inozemstvo slala svoje agente i suradnike koji su u hrvatskim kulturnim, političkim i sportskim organizacijama po Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Australiji glumili hrvatske patriote, čak i «ustaše» i radikalne nacionaliste, a nerijetko su agenti i suradnici Udbe (udbaši) u organiziranim političkim atentatima u inozemstvu ubijali hrvatske emigrante za račun jugoslavenskog diktatora Tita, i jugoslavenskog režima i CK SKJ, i poslije Titove smrti. Gojko Šušak je u vrijeme kada se u Hrvatsku 1990. vratio iz emigracije imao jugoslavensku putovnicu («pasoš») koja je bila izdana od ministarstva vanjskih poslova SFR Jugoslavije u Beogradu, dana 15. lipnja 1990. godine (br. putovnice: 012151). Postoji osnovana sumnja da je suradnik «KOS-a JNA», a time i tajni agent jugoslavenske komunističke vlade bio je kratkotrajni predsjednik HDZ-BiH, Davorin Perinović, (kojeg je «KOS» kasnije ubacio i u HSP). Svjedok optužbe br. 12 na suđenju Slobodanu Miloševiću na Haaškom tribunalu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, Mustafa Čandić, koji je svjedočio u dijelu suđenja bivšem srbijanskom i jugoslavenskom predsjedniku za zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine, bio je do veljače 1992. oficir Kontra-obavještajne službe (KOS) JNA u kojoj je radio u centrali Kontraobavještajne grupe (KOG) ratnog zrakoplovstva JNA u Zemunu. Haaški svjedok Čandić je rekao kako je KOS imao jaku doušničku mrežu u obavještajnoj službi Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Republike Hrvatske (SZUP), kao i u redovima dužnosnika vladajuće stranke (HDZ) u Hrvatskoj. (U sljedećem feljtonu: operacija KOS-a «Labrador» i Tuđmanov čudan odnos prema agentima «KOS-a».)

million . ..ha ha ha ......oo49.....pozivni za njemacku.......0172....handy......

nazalost moram poci, idem na trening. A pametnome je dosta , meni jasan njegov stav i njegov nau , to mi je dosta . Treba mi jos samo zatrazeno i to je to. A njegovi me komentari vise nezanimaju , jedino on osobno. Pozdrav

million Dobitcete sigurno!

...milton .. ..evo me u Novom Sadu......dodji. iz dojclanda....!!!....0049..pozivni za Hrvatsku...bbbuuuaaahhh

BIZNIS U KRVI : NAJVEĆA TAJNA VRHOVNOG HRVATSKOG VODSTVA U DOMOVINSKOM RATU Tenkovi za Vukovar, u dogovoru s JNA, usred borbi prodani Kuvajtu UGOVOR Petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 povučeno je s vukovarskog bojišta u jeku najžešćih bitaka 1991. i preko preko Rijeke otpremljeno za Bar kako bi bilo prodano Kuvajtu, po ugovoru koji je Jugoslavija s tom zemljom sklopila prije rata Iz blata slavonskog bojišta tenkovi su poslani u vrelu arapsku pustinju U vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, tadašnji hrvatski državni vrh donio je odluku o prodaji zarobljenih najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu. U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe u presudnom ratu, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta povučeno je 15 tenkova. Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i po do dva milijuna dolara po komadu, ovisno o opremljenosti vozila. Mračna strana Vladimir Ivanović tenkove je kao stručnjak dočekao u Jeddi..To nam je potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Jeddah u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali. Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica \"Đuro Đaković\" bila je nositelj posla proizvodnje tenkova. Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati. Kamioni preko Bosne — Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu \"Đuro Đaković\". Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar - priča nam Ivanović i nastavlja: — Znam da je tada iz \"Đure Đakovića\" došlo i nekoliko kamiona s različitom opremom koji su došli preko Bosne. U svibnju 1992. brod s tenkovima je uplovio u luku Jeddah i ja sam ih dočekao u funkciji glavnog kontrolora. Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj Proizvodnja oklopnjaka u tvornici ’Đuro Đaković’zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu - detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima. Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme. Ivanović, koji je proputovao zemlje cijelog Bliskog istoka, od Kuvajta do Irana, u koje je bivša Jugoslavija izvozila vojnu opremu, kaže kako ga nije strah govoriti o toj operaciji koja se odvijala u strogoj tajnosti, iza kulisa krvavog rata. A u vrijeme dok su branitelji i građani Vukovara već bili u obruču nase armije.

Zaradu od švercanja oružja i droge dijelili smo s hrvatskim političarima Kriminalac pokajnik Čume policiji je otkrio kako su on i Legija, uz Arkanovo znanje, s Matom Bobanom i Tutom u ratu organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva,iva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara Ljubiša Buha Čume, vodeći beogradski kriminalac koji se nedavno pojavio na konjičkoj utrci u Sinju, dulje od petnaest godina prisutan je u hrvatskom elitnom društvu. Prema zabilješci njegova svjedočenja pred srbijanskom policijom 2003., upoznao je u Hrvatskoj mnoge poznate osobe, među ostalima Mladena Naletilića Tutu, Matu Bobana, Hrvoja Petrača, Vladimira Zagorca, Željka Bagića, nekoliko hrvatskih sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, dvojicu bivših HDZ-ovih ministara i glasovitog franjevca iz Međugorja. Izostala istraga No, prve \"poslovne\" odnose, prema vlastitu priznanju, Buha je izgradio s bivšim carinikom iz Samobora, danas privatnim odvjetnikom. \"Švercao sam automobile i raznu robu, tako da sam 1990., kada je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju više od dvjesto automobila i raznih strojeva\", govorio je Buha pred beogradskom policijom dok se još istraživalo ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Na osnovi istog iskaza, Buha je regrutiran u \"pokajnika\" koji tereti mafijašku konkurenciju iz tzv. zemunskoga klana. Premda su dijelovi Buhine ispovijesti već donekle bili poznati u medijima, Slobodna Dalmacija tek je ovih dana došla u posjed cjelovitog originala. Riječ je zapravo o fragmentu iz Buhina opsežnog svjedočenja protiv Milana Lukovića (Milorada Ulemeka) Legije. Ta jedna stranica odnosi se isključivo na zajedničke operacije hrvatske i srbijanske mafije tijekom proteklog rata i poraća. U okviru protumafijaške suradnje, srbijanski je MUP još prije četiri godine zabilješku dostavio hrvatskim kolegama. Ocjenjujući da tvrdnje jednog prevaranta i kriminalca treba svestrano provjeriti, istražiteljski posao oko Buhina iskaza u Hrvatskoj do dana današnjeg nije počeo. Ljubiša Buha Čume u iskazu iz 2003. izlaže genezu svojih veza u Hrvatskoj, pokazujući da je prilično upućen u ovdašnju poslovno-kriminalnu, političku, čak i pravosudnu scenu. Tako pripovijeda kako su on i Legija, tada još saveznici, uz znanje Željka Ražnatovića Arkana, s Bobanom i Tutom organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara. \"A kasnije se umiješao Petrač\", kaže Buha, \"pa smo i njemu, odnosno njegovu čovjeku iz Samobora, plaćali tal, a da Tuta i njegova ekipa ne smiju ništa znati. Istim smo kanalima prebacivali drogu i oružje.