Josipović na Ovčari: Ratni zločini ne zastarijevaju

poirot, meni je žao što vam nismo dali pravog razloga za kuknjavu i cviljenje, ovako morate izmišljat... ali to je za vas normalno..... :)

..million ....ponesi kupace gacice.....!!!...

Regularna Hrvatska vojska je pre napada na Krajinu, 04. avgusta 1995. godine, mesecima dejstvovala i iz medunarodno priznate BiH, napadajuci srpske gradove Glamoc i Grahovo, gde su artiljerijom i iz drugih oruda i oružja gadali i civilne ciljeve, rušili kuce kuce i druge objekte i naterali civile u izbeglištvo. Napad na Krajinu izvršen je planski iz više pravaca - iz okupiranih Grahova i Glamoca, iz pravca Petrinje - prema Glini i iz Ogulina - prema Saborskom. Na delu prema Bihacu, pripadnici hrvatske vojske i policije sadejstvovali su sa pripadnicima 5. korpusa muslimanske vojske. Ispaljeno je više desetine hiljada granata bez biranja samo vojnih ciljeva, a upotrebljene su i desantne helikopterske grupe uz sadejstvo pripadnika specijalnih jedinica MUP i brojnih gardijskih brigada HV. Posledice vojne akcije 04. i 05.08.1995. godine na Krajinu, po civilne objekte i po civile (granatiranje i dr.) nisu u potpunosti sagledane zbog brzog zaposedanja prostora Krajine i zbog nedostupnosti lica mesta, posle povlacenja srpske vojske i civila iz Krajine i nedozvoljavanja pristupa, prvih dana po agresiji, i samim organima UN i drugima. Nije do kraja sagledan obim stradanja civila (ubistava granatiranjem i na drugi nacin), niti obim rušenja civilnih objekata, crkava, kulturno-istorijskih spomenika i sl. Procenjuje se, na osnovu do sada prikupljenih podataka, izveštaja nevladinih, medunarodnih i drugih organizacija i na osnovu drugih podataka, da je je u napadu na RSK i u kasnijim akcijama koje su usledile, ubijeno i nestalo više hiljada Srba. O napadima pripadnika Hrvatske vojske na kolone izbeglica civila, koje su se iz svih delova Krajine kretale ka Republici Srpskoj, odnosno ka SR Jugoslaviji, raspolaže se sa znatno više podataka i dokaza. Izbeglicke kolone su granatirane iz artiljerijskih oruda, bombardovane iz aviona, a na nekim mestima na njih su izvedeni i pešadijski napadi iz zasede. Za jedan deo kolone sa podrucja Gline i Banije, na relaciji Lonjskog polja kod Siska, koji se kretao auto-putem prema Beogradu, još uvek nije utvrdeno šta se dogodilo. Teške povrede humanitarnog i ratnog prava, pripadnici hrvatskih vojnih i policijskih snaga pocinili su (i još cine) prilikom tzv. akcija cišcenja terena po srpskim mestima, neposredno po završavanju vojnih operacija. Pljackanje, paljenje, rušenje kuca i ubijanje preostalih civila (uglavnom staraca koji nisu hteli ili nisu mogli da izbegnu) sprovodilo se (i još se sprovodi) sistematski, uz uklanjanje tragova dela. Neutvrdeni broj lica hrvatski vojnici ili policajci odveli su u logore u Splitu, Zadru, Šibeniku, Karlovcu, Kutini, Gospicu, Ivanic Gradu i drugim mestima. U nekim od ovih logora nije dozvoljen pristup predstavnicima medunarodnih humanitarnih ili drugih organizacija.

daj mi jos malo lijeka, uzivam kada slusam kako smo vas zgazili!!!!

Knin je posle završetka vojnih dejstava sistematski i potpuno opljackan, a pljacke su sprovele tzv. 4. i 7. jurišna jedinica HV, koje su prve ušle u grad. Drugi talas pljacke sproveli su pripadnici civilne i vojne policije; Ekipa vojnih posmatracaraca UN otkrila je da je 21 zgrada teško oštecena. U Ivoševcima su pronadene dve kutije mina PMA-2R, koje se koriste za miniranje puteva i kuca. Misija je u blizini uocila 4 priadnika Specijalne policije Hrvatske. Vecina zgrada je, u razlicitoj meri, bila oštecena od požara i pljacke. Kistanje je potpuno spaljeno i opljackano. Jedina neoštecena zgrada bila je pravoslavna crkva. Pema procenama Misije, crkva je namerno ostavljena neoštecena. Srušene su i zgrade škole i pošte. Na ovom podrucju su primeceni \"zvanicnici\" u civilnim odelima sa mapama kako pokazuju kuce, a kasnije su neke od tih zgrada videne u plamenu. U Kistanju je 17.08. videna grupa od 4 hrvatska vojnika kako se krecu oko zgrada. Još dok je misija MHF boravila u ovom mestu, poceo je da kulja dim iz iz zgrada na glavnoj ulici koja vodi u pravcu Knina. Na Baniji i Kordunu u vojnoj akciji, kao i posle toga, porušeni su civilni objekti u gradovima: Glini, Petrinji i Topuskom, a sela: Dugo selo, Trepca, Kirinje, Katinovac, Grmuša, Staro selo, Bovic i dr, popaljena su posle vojne akcije. Donji Lapac je 70 procenata uništen; sela Siveric, Kosovo, Vrbnik, Raducic, Kricke, Ivoševci, Žagrovic su znatno oštecena. Znaci sa nazivima sela na mnogim mestima su uklonjeni. Srb je potpuno spaljen i opljackan. U 240 sela u bivšem sektoru Jug, prema izjavi portparola UN od 27. 09.1995. godine, 73% objekata je spaljeno. Svaka kuca u selu Frkašic kod Korenice, opljackana je i vandalski uništena; zapaljene su kuce u Debelom Brdu i stotine kuca na potezu od Srba do Otrica. Uništene su kuce (sektor Sever) u Javnicu, Kosni, Donjem Žirovcu, Bruvnu, Gornjem Klasnicu i Paukovcu. Komandant mirovnih snaga za sektor Jug, A. Foran, izneo je 12. 10. da je obilaskom 389 sela na ovom podrucju registrovano 16.578 spaljenih ili teško oštecenih srpskih kuca.

-Hrvatski prijatelji Premda se iskaz Ljubiše Buhe Čume ne smije uzeti bez rezerve, neka manje poznata imena njegovih hrvatskih prijatelja pokazuju da tu sigurno ima i prilično istine. Kao jednog od svojih hrvatskih partnera Buha spominje \"Iliju Perkovića iz Samobora\",a\", koji je tek u uskim ugostiteljskim krugovima poznat kao vlasnik samoborskog Garni-hotela, te jedan od većih \"klijenata\" likvidiranog Dine Pokrovca, krupnog zagrebačkog kamatara. Ljubiša Buha Čume tvrdi da je tijekom rata Ilija Perković bio Petračev tajni ortak i da su njih dvojica bili suparnici Tuti i Bobanu. Čume objašnjava kako su droga, oružje i gorivo išli preko Gruda i Pala, a nakon rata nastavili su šverc preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice Nakon priče koju je Slobodna Dalmacija načela oko Ljubiše Buhe Čume, došli smo u posjed dokumenta koji djelomično objašnjava zašto je Buha došao u Hrvatsku, te veze srpskog i hrvatskog podzemlja. Riječ je o dijelu izjave koju je Čume dao poslije atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine, kada mu je dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Izjavu je Buha dao isljednicima srpske policije. Dio te izjave koji se odnosi na Buhine veze i poslove u Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije dostavilo je hrvatskom Ministarstvu pravosuđa, radi informacije i eventualnog postupka. Dobiveni dokument Ministarstvo pravosuđa proslijedilo je MUP-u RH. U dokumentu koji je Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije dostavilo Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, zaštićeni svjedok Ljubiša Buha Čuma navodi da već dulje vremena poznaje bivšeg carinika iz Samobora \"preko kojega sam švercao automobile i raznu robu, tako da sam 1990. godine, kad je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju preko dvesto automobila i raznih mašina\". \"Preko njega sam - nastavlja Ćuma - upoznao i sam vrh političke elite u Hrvatskoj, takozvane bogove\", među kojima spominje i Matu Bobana, te \"najmoćnijeg čoveka u to vreme Tutu\". Prije početka rata u Hrvatskoj Ćuma, Legija i Frenki Simatović su s hrvatskim \"bogovima\" dogovorili šverc goriva, oružja, droge i drugih roba kao i pljačku humanitarne pomoći. \"Za to smo dobili puno ovlaštenje od Arkana i Miloševića\" - ističe Čuma. \"Gorivo smo preuzimali u Grudama i Palama, a plaćali smo u gotovini... Istim kanalima smo prebacivali drogu i oružje. Za Tutu i njegove ljude morali smo raditi i dodatne usluge. Dovodili smo zarobljene mlade muslimanke na kojima su se mnogi političari iz Hrvatske i Herceg Bosne iživljavali... Od njih smo dobivali uniforme i značke HVO-a i nesmetano smo šetali po celoj Hrvatskoj jer su oni u to vreme kontrolirali sve u Herceg Bosni i Hrvatskoj\". Kad je 1995. godine završio rat u Hrvatskoj, nastavili smo šverc oružja preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice, a istim putem nam je stizala droga. Normalno sam dolazio u Hrvatsku na letovanje, odsedao sam u Splitu, Zagrebu i mnogim drugim mestima u već pripremljenim stanovima za mene i moje prijatelje. Najviše smo letovali u Rogoznici i Bolu. Moj kum Vlado Brkić me upoznao i s mnogim drugim moćnicima u Hrvatskoj...\" Ćuma potom navodi ime čovjeka koji je navodno osobno odnio pasoš Petraču u Tursku za što je, tvrdi, dobio 4,5 milijuna dolara koje je potom podijelio. Time završava \"dio izjave zaštićenog svjedoka Ljubiše Buhe Čume\" što ga je srbijanski MUP uputio hrvatskom ministarstvu pravosuđa.

Zelio bih jos nesto dodati jer sam kao hrvatski branitelj izrazito ogorcen na cjelokupnu situaciju. I izpricavam se na, mozda, prekomjernoj uzurpaciji prostora. Na zalost ne moze narod voditi brigu o zlocinima vec to za njega mora uciniti vlast kojaa ga zastupa. U Hrvaskoj od njezina osnutka nitko ne zastupa narod vec iskljucivo svoje interese. To je veleizdajnicka politika!!!! Dokaz tome je da su zlocinici abolirani i sjede u vladi ( kriminalac Stanimirovic), branitelji su postali vrlo nepopularni, gotovo ih se poistovjecuje s neradnicima i kriminalcima sto i jesu onih 300000 koji su bez zasluga dobili branitlejski status, dopusteno je da se Domovinski rat okarakterizira pred licem svijeta kao pokusaj etnickog ciscenja. Tudjman nikada nije dopustio da se donese lustracijski zakon jer bi i on kao i njegova udbaska klika (Mesic, Perkovic, Loncar, Bebic i dr.) odgovarali za zrtve kriznih puteva, kao i njihovi kolege i prijatelji iz komsiluka. Nikada nitko nije postavio vrlo ozbiljno pitanje etnickog ciscenja hrvatske za vrijeme tzv. sestojanuarske diktatutre kada je jugoslavenska zadarmerija sustavno ocistia sva strateska područja od hrvata i naselila srbijance (npr. vrela Cetine, Zrmanje, Krke, Dobre, Mreznice Like itd.). Nesamo da su se naselili vec su ubrzano brisali tragove hrvata te izmjestali ili zaoravali groblja. Tako je npr. starohrvatsko groblje kod najstarije hrvatske crkve Sv. Spasa kod vrela Cetine pretvoreno u srpsko na nacin da su na potojece stecke naknadno uklesavali cirilicu i nadgrobne spomenike pretvarali u svoje. I danas se dopusta tim krvnicima da svojataju Sv. Spas.. Zasto se o tome suti? Zasto se to \"veliki hrvati\"na skupovima busaju u prsa, a u izvrsnoj politici \"pordaju vlastiti narod\" kao najobiciju marvu i radnu snagu. \"Nasa\" vlada presutno podilazi nasim krvnicima i dopusta da nas ponovno bez opaljenog metka suptilno malteritaju nabijajuci nam na nos ustastvo, milijune sprskih zrtava \"etnicko ciscenje\" itd. Tom retorikom gosppoda Pupavac, Uzelac i Stanimirovic dugi niz godina ucjenjuje vlas ojacani koalicijom koju im je svesrdno pruzila tzv. desna stranka HDZ. Kada bi uistinu netko povukao crtu i sumirao stradavanja tijekom povijesti siguran sam da bi slika s Balkana bila sasvim drugacija. Ali eto, nasi osobni neprijatelji (hrvati) ne dopustaju da se konacno rijese racuni. Zahvaljujuci cinjenici sto \"otac domovine\" nikada nije proglasio ratno stanje, a nije ga objavio jer se ultimativno bojao milosevica. Daleko naveci razlog svakako je primjena ratnog prava koja ne bi dopustia pljackanje i haracenje po hrvatskoj kroz tzv. privatizaciju. Tipovi poput cermaka, rojsa, tute, bobana i sl. odavna bi gledali cijevi streljackih vodova.

Zatisje??????

hahahaha

Jel i Dejan Jović bio na Ovčari ?

kako je to bilo, da cujemo tvoju verziju!

Hrvatski prijatelji Premda se iskaz Ljubiše Buhe Čume ne smije uzeti bez rezerve, neka manje poznata imena njegovih hrvatskih prijatelja pokazuju da tu sigurno ima i prilično istine. Kao jednog od svojih hrvatskih partnera Buha spominje \"Iliju Perkovića iz Samobora\",Samobora\", koji je tek u uskim ugostiteljskim krugovima poznat kao vlasnik samoborskog Garni-hotela, te jedan od većih \"klijenata\" likvidiranog Dine Pokrovca, krupnog zagrebačkog kamatara. Ljubiša Buha Čume tvrdi da je tijekom rata Ilija Perković bio Petračev tajni ortak i da su njih dvojica bili suparnici Tuti i Bobanu. Čume objašnjava kako su droga, oružje i gorivo išli preko Gruda i Pala, a nakon rata nastavili su šverc preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice Nakon priče koju je Slobodna Dalmacija načela oko Ljubiše Buhe Čume, došli smo u posjed dokumenta koji djelomično objašnjava zašto je Buha došao u Hrvatsku, te veze srpskog i hrvatskog podzemlja. Riječ je o dijelu izjave koju je Čume dao poslije atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine, kada mu je dodijeljen status zaštićenog svjedoka. Izjavu je Buha dao isljednicima srpske policije. Dio te izjave koji se odnosi na Buhine veze i poslove u Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije dostavilo je hrvatskom Ministarstvu pravosuđa, radi informacije i eventualnog postupka. Dobiveni dokument Ministarstvo pravosuđa proslijedilo je MUP-u RH. U dokumentu koji je Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije dostavilo Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, zaštićeni svjedok Ljubiša Buha Čuma navodi da već dulje vremena poznaje bivšeg carinika iz Samobora \"preko kojega sam švercao automobile i raznu robu, tako da sam 1990. godine, kad je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju preko dvesto automobila i raznih mašina\". \"Preko njega sam - nastavlja Ćuma - upoznao i sam vrh političke elite u Hrvatskoj, takozvane bogove\", među kojima spominje i Matu Bobana, te \"najmoćnijeg čoveka u to vreme Tutu\". Prije početka rata u Hrvatskoj Ćuma, Legija i Frenki Simatović su s hrvatskim \"bogovima\" dogovorili šverc goriva, oružja, droge i drugih roba kao i pljačku humanitarne pomoći. \"Za to smo dobili puno ovlaštenje od Arkana i Miloševića\" - ističe Čuma. \"Gorivo smo preuzimali u Grudama i Palama, a plaćali smo u gotovini... Istim kanalima smo prebacivali drogu i oružje. Za Tutu i njegove ljude morali smo raditi i dodatne usluge. Dovodili smo zarobljene mlade muslimanke na kojima su se mnogi političari iz Hrvatske i Herceg Bosne iživljavali... Od njih smo dobivali uniforme i značke HVO-a i nesmetano smo šetali po celoj Hrvatskoj jer su oni u to vreme kontrolirali sve u Herceg Bosni i Hrvatskoj\". Kad je 1995. godine završio rat u Hrvatskoj, nastavili smo šverc oružja preko Viteza, Knina, Šibenika i Rogoznice, a istim putem nam je stizala droga. Normalno sam dolazio u Hrvatsku na letovanje, odsedao sam u Splitu, Zagrebu i mnogim drugim mestima u već pripremljenim stanovima za mene i moje prijatelje. Najviše smo letovali u Rogoznici i Bolu. Moj kum Vlado Brkić me upoznao i s mnogim drugim moćnicima u Hrvatskoj...\" Ćuma potom navodi ime čovjeka koji je navodno osobno odnio pasoš Petraču u Tursku za što je, tvrdi, dobio 4,5 milijuna dolara koje je potom podijelio. Time završava \"dio izjave zaštićenog svjedoka Ljubiše Buhe Čume\" što ga je srbijanski MUP uputio hrvatskom ministarstvu pravosuđa.

TKO VAM JE TAJ KAMOCEMO.....STALNO GA SPOMINJATE...??...mora da vam je u srcu...........!!

Je li pokojni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo HDZ-a 17. lipnja 1989., kad je ta stranka osnovana? Tim se pitanjem, među ostalim, bavi poznati hrvatski novinar, leksikograf i prevoditelj Josip Šentija u najnovijoj knjizi \"Ako Hrvatskeske bude\" u izdanju Školske knjige. Riječ je zapravo o Šentijinu dnevniku koji je vodio od 14. lipnja 1989. do 27. prosinca 1990. godine. U njemu se bavio prekretničkim zbivanjima u tadašnjoj Jugoslaviji i Hrvatskoj koji su doveli do stvaranja hrvatske države, a ponajviše Tuđmanom, koji je Šentiju dugo nagovarao da mu se pridruži u stvaranju HDZ-a, što je on na kraju odbio. Unatoč tome, Šentija, jedan iz niza progonjenih hrvatskih proljećara, postao je prvi direktor Hine, a kratko je vrijeme bio i Tuđmanov savjetnik. Izdvojena skupina Kad je riječ o osnivanju HDZ-a, raskol u Inicijativnom krugu zbio se već 11. lipnja 1989. u zagrebačkom hotelu Panorama, kada su 54 člana raspravljala o dokumentima osnivačke skupštine. Tada se izdvojila sedmeročlana skupina oponenata koja nije željala s Tuđmanom krenuti u hitno osnivanje HDZ-a. Stranka je trebala biti osnovana u istom hotelu 17. lipnja, ali je zbog policijske zabrane skupa osnovana istog dana kriomice u prostorijama Nogometnoga kluba Borac u zagrebačkom Staglišću. O tome Šentija dan poslije piše: \"Među njima je izbio spor već na prvom koraku. Skupina prononsiranih nacionalista, osuđenika i robijaša iz Lepoglave, Stare Gradiške i s Gologa, protestira i osporava legalitet jučerašnjega osnivačkog skupa Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i izbor Tuđmana za njezina predsjednika. Moj zavičajac V. prepričava mi što se zapravo dogodilo: Tuđman nas je iznevjerio. Postupio je kao stari boljševik. Preko svojih pouzdanika sredio je da policija zabrani najavljeni javni osnivački skup HDZ-a u hotelu Panorama pa je s odanom mu svitom otišao na Jarun i tamo, u nekoj baraci, osnovao stranku i dao se izabrati za njezina predsjednika. A sve je bilo drugačije dogovoreno i pripremljeno. Čista izdaja. Stari robijaš G. također iskazuje svoje razočaranje, optužuje Tuđmana da je uzurpirao vlast, oteo stranku, nasuprot dogovorima koji su bili postignuti u Inicijativnom krugu za osnivanje stranke. Čista samovolja. Jedan iz skupine kaže mi: Mi smatramo da on nije legalno izabran za vođu. Još stvar nije završena. Vidjet će se, vrlo brzo...\" Šentija je, međutim, detektirao otkud nezadovoljstvo te skupine. Njegov je zaključak da je \"sukob izbio oko pitanja tko će biti vođa stranke\", odnosno da je njihova logika bila \"da vođom stranke bude onaj tko je najviše propatio, robijaš s najdužim stažom\", po čemu Tuđman tada nikako ne bio bio izabran za predsjednika. Autor napominje da je unatoč tome, Tuđman bio višekratno kažnjavan, ali i da je \"dulje od mnogih drugih bio oponent službenom sistemu i politici\", te pronalazi njegove neprijatelje u trenutku osnivanja HDZ-a: Neodoljiv osjećaj \"Oni iz vlasti koji ga prate i nadziru, pojačali su prismotru...; oni koji ga znaju iz starih rasporeda jugoestablishmenta, odmahuju rukom ili se čak podsmjehuju na spomen njegova imena; za službene ideologe i za jugoliberale podjednako, on je raspaljivač nacionalnih mitova u nevrijeme, kad se mitovi svuda razgrađuju osim na Balkanu.\" Šentijin je dnevnik izvrsna osobna retrospektiva događaja i likova iz toga turbulentnoga razdoblja. Zanimljiva su njegova zapažanja o Račanu, A. Vrdoljaku, Savki, Titu, Miloševiću, ali uvijek se vraća na Tuđmana, s kojime i završava: \"Ničega ni pred njim ni nad njim, samo on, sa svojim neodoljivim osjećajem da je pozvan da konačno izvede svoj naum o suverenoj državi Hrvatskoj.

Posle okoncanja vojno-policijske akcije i zauzimanja prostora Krajine, hrvatske vlasti su sprovele(i još sprovode) sistematske mere pretraživanja terena. Tom prilikom se, pored ubijanja civila, pljackalo, palilo ili rušilo sve preostalo srpsko - kuce i domacinastva; odvodena je stoka; preostali civili,ivili, uglavnom starci, odvodeni su u logore, gde su podvrgavani istragama uz mucenje i maltretiranje i najrazlicitije mere pritisaka. U napred citiranom \"poverljivom\" Izveštaju Posmatracke misije Evropske zajednice, u kojem se razmatra kršenje ljudskih prava protiv Srba i srpske imovine nakon vojne akcije u avgustu, pored ostalog se navodi, da su \"prakticno sve kuce opljackane, a mnoge i spaljene do temelja i to mnogo kasnije posle prestanka borbi...\" i dalje: \"U nekim slucajevima teško je razdvojiti c pljackuc od c paljevinec , s obzirom da se ovo uglavnom dešava u kombinaciji. Odvija se nezakonito uzimanje u posed i to na celom osvojenom prostoru uz pristanak (mada precutan) najviših hrvatskih vlasti. Pljacka obuhvata i odvodenje stoke bilo žive ili nakon ubijanja. Jedinice Hrvatske armije, pojedinci i gradani bili su odgovorni za vecinu incidenata \". \"Razmere uništavanja, uglavnom putem spaljivanja seoskih podrucja i vecine malih sela su alarmantne. Posledice su stvarno onemoguciti Srbima da se vrate svojim kucama. Najveci deo imovine u sektoru Jug je delimicno ili potpuno uništen. Gradic Kistanje, zapadno od Knina potpuno je uništen.\". Prema izveštajima i drugih medunarodnih organizacija, koji su sukcesivno pristizali, kao i prema drugim raspoloživim podacima, rušenje i paljenje je bilo ocigledno: Na podrucju izmedu Knina i Drniša, gde je duž 18 km puta gorelo 45 srpskih kuca; u dva odvojena navrata (17 - 18 .08.) posmatraci UN na ovom potezu primetili su grupe za podmetanje požara - jedna grupa bila je obucena u vojne maskirne uniforme i usmeravala je protivtenkovsko oružje i zapaljiva sredstva prema kucama na podrucju Buljaša, izmedu Knina i Drniša. Južno od Drniša, u pravcu Knina i u bližoj okolini, na stotine zgrada je spaljeno i opljackano.

Posle okoncanja vojno-policijske akcije i zauzimanja prostora Krajine, hrvatske vlasti su sprovele(i još sprovode) sistematske mere pretraživanja terena. Tom prilikom se, pored ubijanja civila, pljackalo, palilo ili rušilo sve preostalo srpsko - kuce i domacinastva; odvodena je stoka; preostali civili,ili, uglavnom starci, odvodeni su u logore, gde su podvrgavani istragama uz mucenje i maltretiranje i najrazlicitije mere pritisaka. U napred citiranom \"poverljivom\" Izveštaju Posmatracke misije Evropske zajednice, u kojem se razmatra kršenje ljudskih prava protiv Srba i srpske imovine nakon vojne akcije u avgustu, pored ostalog se navodi, da su \"prakticno sve kuce opljackane, a mnoge i spaljene do temelja i to mnogo kasnije posle prestanka borbi...\" i dalje: \"U nekim slucajevima teško je razdvojiti c pljackuc od c paljevinec , s obzirom da se ovo uglavnom dešava u kombinaciji. Odvija se nezakonito uzimanje u posed i to na celom osvojenom prostoru uz pristanak (mada precutan) najviših hrvatskih vlasti. Pljacka obuhvata i odvodenje stoke bilo žive ili nakon ubijanja. Jedinice Hrvatske armije, pojedinci i gradani bili su odgovorni za vecinu incidenata \". \"Razmere uništavanja, uglavnom putem spaljivanja seoskih podrucja i vecine malih sela su alarmantne. Posledice su stvarno onemoguciti Srbima da se vrate svojim kucama. Najveci deo imovine u sektoru Jug je delimicno ili potpuno uništen. Gradic Kistanje, zapadno od Knina potpuno je uništen.\". Prema izveštajima i drugih medunarodnih organizacija, koji su sukcesivno pristizali, kao i prema drugim raspoloživim podacima, rušenje i paljenje je bilo ocigledno: Na podrucju izmedu Knina i Drniša, gde je duž 18 km puta gorelo 45 srpskih kuca; u dva odvojena navrata (17 - 18 .08.) posmatraci UN na ovom potezu primetili su grupe za podmetanje požara - jedna grupa bila je obucena u vojne maskirne uniforme i usmeravala je protivtenkovsko oružje i zapaljiva sredstva prema kucama na podrucju Buljaša, izmedu Knina i Drniša. Južno od Drniša, u pravcu Knina i u bližoj okolini, na stotine zgrada je spaljeno i opljackano.

milton..daj ...........mail -adresu.....he he he .......lep....pozdrav u DEUTSCHLAND

Svašta sam danas pročitao na više članaka, a poglavito o Ovčari i 12masakriranih redarstvenika, a administrator nije nikoga \"deleted\" Vrlo interesantno i znakovito???????

roza gacice....reci...ha ha ha ...

Zaradu od švercanja oružja i droge dijelili smo s hrvatskim političarima Kriminalac pokajnik Čume policiji je otkrio kako su on i Legija, uz Arkanovo znanje, s Matom Bobanom i Tutom u ratu organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva,iva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara Ljubiša Buha Čume, vodeći beogradski kriminalac koji se nedavno pojavio na konjičkoj utrci u Sinju, dulje od petnaest godina prisutan je u hrvatskom elitnom društvu. Prema zabilješci njegova svjedočenja pred srbijanskom policijom 2003., upoznao je u Hrvatskoj mnoge poznate osobe, među ostalima Mladena Naletilića Tutu, Matu Bobana, Hrvoja Petrača, Vladimira Zagorca, Željka Bagića, nekoliko hrvatskih sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda, dvojicu bivših HDZ-ovih ministara i glasovitog franjevca iz Međugorja. Izostala istraga No, prve \"poslovne\" odnose, prema vlastitu priznanju, Buha je izgradio s bivšim carinikom iz Samobora, danas privatnim odvjetnikom. \"Švercao sam automobile i raznu robu, tako da sam 1990., kada je u Hrvatskoj bila manja carina i porez, preko njega sredio uvoz za Srbiju više od dvjesto automobila i raznih strojeva\", govorio je Buha pred beogradskom policijom dok se još istraživalo ubojstvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića. Na osnovi istog iskaza, Buha je regrutiran u \"pokajnika\" koji tereti mafijašku konkurenciju iz tzv. zemunskoga klana. Premda su dijelovi Buhine ispovijesti već donekle bili poznati u medijima, Slobodna Dalmacija tek je ovih dana došla u posjed cjelovitog originala. Riječ je zapravo o fragmentu iz Buhina opsežnog svjedočenja protiv Milana Lukovića (Milorada Ulemeka) Legije. Ta jedna stranica odnosi se isključivo na zajedničke operacije hrvatske i srbijanske mafije tijekom proteklog rata i poraća. U okviru protumafijaške suradnje, srbijanski je MUP još prije četiri godine zabilješku dostavio hrvatskim kolegama. Ocjenjujući da tvrdnje jednog prevaranta i kriminalca treba svestrano provjeriti, istražiteljski posao oko Buhina iskaza u Hrvatskoj do dana današnjeg nije počeo. Ljubiša Buha Čume u iskazu iz 2003. izlaže genezu svojih veza u Hrvatskoj, pokazujući da je prilično upućen u ovdašnju poslovno-kriminalnu, političku, čak i pravosudnu scenu. Tako pripovijeda kako su on i Legija, tada još saveznici, uz znanje Željka Ražnatovića Arkana, s Bobanom i Tutom organizirali šverc oružja, droge, humanitarne pomoći i goriva, dijeleći zaradu s nekolicinom hrvatskih i hercegbosanskih političara. \"A kasnije se umiješao Petrač\", kaže Buha, \"pa smo i njemu, odnosno njegovu čovjeku iz Samobora, plaćali tal, a da Tuta i njegova ekipa ne smiju ništa znati. Istim smo kanalima prebacivali drogu i oružje.