Subota 9. srpnja
Osuđenom na uvjetni zatvor mjesto u Vladi?!
Ponovimo onaj vic – pošto je ubio Husu, Haso se na sudu branio: Ja sam slučajno držao nož u ruci, onda je na nož naletio Haso, i tako četiri puta. Tako je i predsjednik HSS-a Krešo Beljak objašnjavao kako je provaljivao u automobile – zapravo je samo pomagao prijatelju, i tako četiri puta. Damir se Kajin na društvenim mrežama čudi: “Kako je moguće da SDP Beljaku, osuđenom na godinu dana zatvora, tri godine uvjetno, nudi mjesto potpredsjednika Vlade?” I potom: “U Istri su predsjednici SDP-a bili u zatvoru. Bravo. Kako je moguće da o tome mediji šute?” Ljevičarski mediji, a to su manje-više svi, danomice razapinju HDZ i zbog nepostojećih afera, ali o Milanovićevim nepodopštinama i sklonosti kriminalcima uglavnom šute. Beljak i istarski čelnici SDP-a u zatvoru – nije to nikakva novost, Milanović je u prošlom mandatu na lokalnim izborima podupirao zbog kriminala pravomoćno osuđene Željka Sabu i Andru Vlahušića, a i tulumario je s Marinom Lovrić Merzel sve dok tulume, slikovito govoreći, nije počela posjećivati policija. Milanovićeva ovisnost o vlasti i kriminalcima zapravo je ista.
Nedjelja 10. srpnja
U sportu mali ne žive u sjeni svjetskih silnika
Gledajući današnji finale Eura Portugal – Francuska, zacijelo su milijuni ljudi iz cijelog svijeta za Portugal navijali iz jednog jedinog razloga – zato što je Francuska u usporedbi s njim sila u svemu, pa i u nogometu. Navijali su za slabijega. Mi uvijek izravno i ne osjećamo kako svaki dan živimo u sjeni svjetskih silnika, svijet se dijeli na male i velike, na moćne i nemoćne, na one koji diktiraju i one koji su prisiljeni te diktate prihvaćati. Sport je jedno od rijetkih područja gdje ta podjela u načelu ne vrijedi, gdje se možeš boriti i s najvećima, gdje ti za prijetnje i pobjedu ne treba nuklearno oružje, gdje te se mogu bojati kad nemaš ništa osim svoga umijeća, gdje Amerikancu veličina Amerike ne znači ništa niti Hrvatu znači hrvatska malenkost. Janicu Kostelić nisu mogli zaustaviti ni nosači aviona, ni hidrogenska bomba, ni svemirski sateliti, ni zagušljiva bahatost svjetskih moćnika. Kako u svakom silništvu, pa i državnom, ima nečeg sotonskog što hoće biti i iznad Boga, sportske pobjede malih, pa tako i pobjeda Portugala protiv Francuske, pobjede su božanskog nad đavolskim, pobjede s Božjom pomoći.
Ponedjeljak 11. srpnja
Provincijsko samoljublje metkovskih foteljaša
Kaže Božo Petrov da bi mogao biti premijer, da ne može biti lošiji od Karamarka i Milanovića. Možda je u pravu kad je riječ o Karamarku i Milanoviću, ali otkud znamo da ne bi bio puno lošiji od druge konkurencije – od svojih ambicija i nezapamćene umišljenosti. Ali tko zna, možda to narcisoidno samoisticanje s kojim se tako reći danomice otvara paljba na HDZ i SDP, u čemu je Nikola Grmoja u svojoj sirovosti i žešći od Petrova, nađe svoje birače pa se možda poslije izbora stvori kaos još veći nego poslije lanjskih. Pokazalo se da su mošćani prekršili sva predizborna obećanja, da su foteljaši veći od svih dosad i da su u svom provincijskom samoljublju spremni žrtvovati stabilnost države, a nije ih briga ni za samu državu. Ako sam dobro upamtio, po jednom američkom istraživanju među ljudima ima 50 posto prevrtljivaca, 10 posto kreativaca, deset posto sanjara i čak 30 posto destruktivaca. Što će reći da dinamitaši iz Metkovića i drugih zabiti nisu osamljeni, pogotovo još kad ih podupre jedna struja u Crkvi s Ivanom Miklenićem kao glasnogovornikom, kojoj do Hrvatske u njezinoj uzurpaciji Božje moći i bezočnom poistovjećivanju s vjerom nikad nije bilo stalo.
Utorak 12. srpnja
“Spasimo Treći – zakotrljajmo balvane”
Napravite anketu kojom ćete ustanoviti koliko bi hrvatskih građana rado čulo razgovor s posljednjom čelnicom jugoslavenskih pionira, koliko ih zanima ukidanje nekog kina u Beogradu ili kazališni festival u Užicu, ili jesu li za ukidanje oslobađajuće presude Gotovini i Markaču. Rezultat će biti manji od nule. Spomenute teme neki su od bisera bivših urednika Trećeg programa Hrvatskog radija, kojemu sada nova urednica Nevenka Dujmović nastoji vratiti ozbiljnost i pluralnost te ga osloboditi apsurdnog i iritantnog jugoslavenstva. Ali je naišla na vrisku jugonostalgičara iz nekih udruga i institucija – Hrvatskog novinarskog društva, Hrvatskog društva pisaca i Kazališne akademije. No nije riječ samo o ideološkim razlozima – u koncepciji nove urednice mnogim su vanjskim suradnicima otpali silni honorari, od kojih su neki bili veći od plaća zaposlenih. Njihovu sloganu “Spasimo Treći” nedostaju još dvije riječi – “Spasimo Treći – zakotrljajmo balvane”.
Srijeda 13. srpnja
Krivotvorine iz pera vođe kurikularne reforme
Ako pobijedimo, na čelo kurikularne reforme vratit ćemo Borisa Jokića, najavljuje Zoran Milanović. Tko bi u to i posumnjao! Kad se u Hrvatskoj dogodio i događao Domovinski rat, jedan je bio premlad (15-ak godina), a drugi je pravio diplomatsku karijeru pa im se možda i zato pomutio pogled. Milanović će priznati da je u diplomaciji propao pa, ako se ratnih godina sjeća po neuspjehu u karijeri, onda prema obrani Hrvatske ima ravnodušan odnos. Ili možda još gori, ako se zna da ga je
2007. godine u izbornoj noći omladina SDP-a dočekala s pjesmama “Od Vardara pa do Triglava” i “Po šumama i gorama”. U jednoj svojoj knjizi izdanoj na engleskom Boris Jokić piše: “In 1991, the Croatian parliament proclaimed independence from Yugoslavia, and later that year Croatian citizens voted in referendum to separate from Yugoslavia and to form the Republic of Croatia. These decisions were followed by a tragic war with the Yugoslav army…”
Koja krivotvorina! Hoće reći kako su referendum o neovisnosti i odluka o samostalnosti krivi za “tragični rat”, premda su se dogodili poslije početka rata!!! Pa kako ga onda Milanović ne bi prigrlio!
Četvrtak 14. srpnja
Orešković se brine samo o svojoj stražnjici
Više nije važno hoće li se Tihomir Orešković odmarati i u vili Jadranki na Brijunima, dovoljno je što je dio ljeta s obitelji već proveo u jednoj drugoj državnoj vili pa da mu se kaže kako nema osjećaja ni za domovinu ni za ljude u Hrvatskoj, već samo za svoju stražnjicu. Prvo, on više nije premijer, opozvan je, smijenjen s golemom većinom glasova u Saboru. Tako je izgubio legitimitet, ostala mu je još samo obvezna dužnost tehničkog premijera, što znači da samo treba raditi određene poslove kako bi država funkcionirala i odreći se povlastica.
No on je, kao i od svog prvog premijerskog dana, nastavio izigravati političku veličinu za koju baš nimalo nije zaslužan jer ga u politici nikad nije bilo niti je ikad prošao biračku provjeru. To političko ništa kojim je započeo predsjedati Vladi napuhalo se do gotovo titovskih dimenzija. Osim toga, cijela nacija zna da je Orešković iznimno bogat čovjek pa je ovim nepotrebnim koristoljubljem pokazao da nije ono što je čime se volio resiti – da nije ni Hrvat, ni patriot, ni katolik, nego ljudski sitniš bez karaktera i domovine.
Petak 15. srpnja
Keleminčev šator i spomenik četništvu
Malo bi tko prihvatio stil i postupke predsjednika Autohtone hrvatske stranke prava Dražena Keleminca koji je postavio šator kraj “spomenika ustanka” u Srbu. Keleminec i njegova stranka potpuno su beznačajni, bez ikakvih šansi kod birača, pa su utoliko nevažni i marginalni.
Ali malo bi se tko mogao argumentirano usprotiviti razlozima predstave u Srbu. O 27. srpnju kao danu četničkog pokolja nad Hrvatima koji se ni po čemu ne može zvati danom ustanka pisali su brojni povjesničari s doktorskim titulama i respektabilnom sveučilišnom karijerom, od Yalea do Zagreba, kao što su Ivo Banac, Josip Jurčević, Ante Nazor i drugi. A “zbog zločina učinjenih odmah poslije ustanka” kontroverzan je i za izrazitog ljevičara među historičarima – Tvrtka Jakovinu. Unatoč tome mediji mahom u napisima o šatoru u Srbu suprotstavljaju neupitni ustanak i ustaštvo Keleminca i društva. Ni prvi ni posljednji put kako se upiranjem prstom u ustaše promiču laži i krivotvorine.
>> Boris Jokić: Spreman sam vratiti se i raditi na reformi
Poštovani, koliko god Vama netko bio drag ili ne drag, koliko god bio lijevo, način na koji ne argumentirano i lažno pišete i drugima i iskrivljujete stvarnost je sramotan. Nestala Vam je svaka objektivnost i ostao samo izrazito uzak pogled na stvar ništa u kojem je svažno tko je imao lije izdajica, a svako tko je desno svet. U rečenicu gospodina Jozica koju ste citirali piše da je nakon rata slijedio refendum, a ne da je referendum uzrokovalo rat! Može Vas biti sram jer ovakvim načinom pisanja samo produbljujete podjele i nista ništa bolji od zadrti ljevicara. Sve ovjekrvne kritike i lijevih i desnih podržavam, ali ovako etiketiranje je sramotno. A Vaši komentari za Most su Vam još nevjerojatniji i neobjektivniji. Vi kao da živite u svojoj vlastitoj stvarnosti koja je posve iskrivljena i nerealna i u kojoj argumenti ne postoje nego samo etikete. Može Vas bito sram. Glasačica desnog centra.