Kao bomba je krajem prošlog mjeseca pukla vijest u svim globalnim medijima kako su ruski istraživači teleskopom RATAN-600, smještenim u Zelenčukskaji, detektirali radijski signal iz svemira. Došao je iz smjera 95 svjetlosnih godina od nas udaljene zvijezde HD 164595, vrlo slične Suncu.
Ono što je ozbiljne istraživače odmah zainteresiralo bilo je porijeklo te informacije. A to je bila prezentacija ruskih znanstvenika pokazana na nekom predavanju gdje je signal pokazan tek kao anomalija. Rusi, a nakon njih i drugi, pokušavali su reproducirati signal, no bez uspjeha, i to još od svibnja ove godine kada je zapravo detektiran.
Opći je zaključak bio kako ne možemo uopće znati odakle je taj signal stigao do ruskog teleskopa, možda se radilo o nekom satelitu ili je smetnja naprosto došla s nekog zemaljskog izvora. Ili se doista radilo o signalu neke civilizacije.
Bilježimo i događaj iz 1977. godine kada je američki astronom Jerry Ehman radioteleskopom Big Ear na državnom sveučilištu Ohio zabilježio intenzivan signal u trajanju od 72 sekunde koji je, činilo se, dolazio iz zviježđa Strijelca.
Samo je zabilježio “Wow!” u svoje bilješke pa je cijeli događaj poslije obilježen tim imenom. Ni Ehrman ni drugi nisu uspjeli ponoviti ovo neobično iskustvo. Svejedno, signal Wow! smatra se najboljim kandidatom za kontakt s nezemaljskom civilizacijom do danas.
Iako se još sa sigurnošću ne zna da je porijeklo signala doista izvanzemaljsko, čovječanstvo je ipak poslalo odgovor. Na 35. godišnjicu detekcije signala Wow! 2012. godine iz opservatorija Arecibo poslano je deset tisuća tvitova u smjeru iz kojeg je signal došao. Svaka je od poruka imala istu sintaksu u naslovu kako bi se znalo da se radi o namjernoj poruci još jednog inteligentnog oblika života. I nije to prvi put.
Prva je namjenska poruka prema izvanzemaljskoj inteligenciji otišla upravo s Areciba još 1974. Podjednak je misterij i Lorimerov izboj. Australski radioteleskop Parkes u Novom Južnom Walesu zabilježio je 2001. superbrzi izboj radiovalova, trajao je samo nekoliko milisekundi, vjerojatno iz izvora udaljenog milijarde svjetlosnih godina.
Da se doista dogodio, ustanovio je astronom Duncan Lorimer po kojem je dobio ime 2007. godine. Ni Lorimer nije znao što bi sa svojim nalazom dok nije shvatio kako bi snaga izvora s kojeg je signal stigao morala biti jednaka 500 milijuna Sunaca. No kako se signal nije ponavljao, tako su se javljale sumnje da je možda čak riječ o kvaru na opremi teleskopa.
Ipak, 2013. godine u Parkesu su uhvatili signal sličan Lorimerovu još čak četiri puta. Ni to nije bilo dovoljno da se uvjeri šira javnost sve do 2014. godine. Institut Max Planck za radioastronomiju potvrdio je kako su i njegovi znanstvenici uhvatili sličan signal, ali u spomenutom opservatoriju Arecibo. Do danas ne znamo što je zapravo izvor tih brzih izboja radiovalova, osim da stižu iz udaljenog dijela svemira.
Sličnih je pojava do sada uočeno 20-ak. Kako vidimo, daleko je to od hollywoodskih filmova poput Bliskih susreta treće vrste, Kontakta ili E.T.-ja, a ima uglednih znanstvenika koji tvrde da smo još jako, jako daleko od stvarnog susreta s nekom udaljenom civilizacijom. Prema nekima, on nam, barem za sada, nije ni potreban.
Američkom su društvu astronoma znanstvenici sa sveučilišta Cornell u lipnju predstavili rad u kojem se tvrdi kako smo od susreta s izvanzemaljcima udaljeni sigurno još 1500 godina, odnosno čak 60 generacija. Dva su temeljna razloga na kojima temelje svoj izračun. Prvi je Fermijev paradoks, nazvan, jasno, po Enricu Fermiju, u kojem se poznati fizičar pita zašto još nikoga nismo sreli ako je svemir doista prepun planeta nalik na Zemlju.
Drugi je Kopernikov princip osrednjosti koji nam dopušta pitanje jesmo li mi baš tako posebni i uopće nekome toliko zanimljivi da bi nas potražio i kontaktirao s nama. Signale u svemir šaljemo posljednjih 80 godina, praktički otkako je televizije, i njima smo, prema NASA-i, uspjeli dotaknuti svaku zvijezdu u radijusu od 80 svjetlosnih godina od Sunca. To bi bilo 2326 egzoplaneta. I nije nam se vratilo ništa. Odgovor zašto je to tako, prema američkim znanstvenicima, leži upravo u tim podacima.
Tih 80 godina jako je kratko razdoblje, a ionako smo do sada otkrili samo 0,125 posto cijelog Mliječne staze. Svemir je naprosto ogroman. Ako su spomenuti signali doista i došli od neke civilizacije, lako je moguće da su oni upućeni i prije tisuću godina i do nas su stigli tek sada.
Trebalo bi dati signalima više vremena, kažu na Cornellu, da dođu do polovice solarnih sustava Mliječne staze. A čak i tada je moguće da tek mali postotak inteligentnog života koji tamo možda postoji ima mogućnost prepoznavanja signala i odgovora na njih. Američka je vlada 2011. dala sličan odgovor na dvije peticije koje su od nje tražile priznanje kako su izvanzemaljci već posjetili Zemlju te da su s njima u komunikaciji.
– Američka vlada nema nikakvih dokaza o postojanju bilo kakvog života izvan našeg planeta ili da je izvanzemaljska prisutnost kontaktirala ili komunicirala s bilo kojim članom ljudske rase – stajalo je u javno objavljenom odgovoru uz tvrdnju kako nema vjerodostojne informacije da su takve informacije prikrivane.
Po američkoj administraciji, vrlo su visoke šanse da bi moglo biti života na drugim planetima, ali su istodobno slabe šanse da s njima, pogotovo onim inteligentnima, uspostavimo kontakt prije svega zbog velikih udaljenosti.
Vrlo zanimljivo, jer je 2008. godine dr. Edgar Mitchell, astronaut s Apolla 14 i šesti čovjek koji je hodao po Mjesecu, tvrdio kako su izvanzemaljci kontaktirali s ljudskom rasom nekoliko puta, ali su svjetske vlade to skrivale 60 godina. Opisivao je Mitchell kako je jedna svemirska agencija koja je došla u kontakt s njima aliene opisala kao “male ljude koji nama izgledaju jako čudno”. Navodno izgledaju upravo onako kako smo navikli u filmovima i serijama.
Mitchell je ustvrdio i kako se radi o rasi tehnološki daleko naprednijoj od naše pri čemu naša tehnologija nije ni približno tako sofisticirana kao što je njihova. Da su neprijateljski raspoloženi, danas mi više ne bismo postojali, govorio je Mitchell u tom radijskom intervjuu kada je objasnio i odakle mu takve informacije: zbog svojeg je ugleda mogao komunicirati s visokim dužnosnicima različitih agencija i službi skrivenih od javnosti koji su mu opisali dijelove ljudskih kontakata s izvanzemaljcima.
A složit ćemo se da dr. Mitchell doista nije bilo tko, osim što je šesti čovjek koji je hodao po Zemljinu satelitu, također drži i rekord u duljini hoda po njegovoj površini zajedno s Alanom Shepardom od devet sati i 17 minuta za misije Apolla 14 1971. godine.
Za znamenitog britanskog teorijskog fizičara Stephena Hawkinga nema nikakve sumnje da postoji život u svemiru. Za njega je neprihvatljivo misliti kako nigdje u svemiru sačinjenom od 100 milijardi galaktika nema života. Samo, profesor Hawking je, kako su se mediji prisjetili u cijelom kolopletu vijesti o otkrićima u svemiru, rekao kako bi eventualni kontakt s kakvom izvanzemaljskom civilizacijom značio katastrofu za ljudsku rasu koja danas živi na Zemlji.
Ove njegove izjave potječu iz 2010. kada je u Discoveryjevu dokumentarcu rekao da bi čovječanstvo bilo šokirano kada bi ugledalo izvanzemaljce jer je moguće da se radi o sasvim drugačijoj vrsti evolucije u odnosu na našu.
To bi možda bili čak i mikrobi ili neki bazični oblik života poput crva, ali koji su u međuvremenu daleko više napredovali od bića koja imamo ovdje na Zemlji. A onda još možda i iskoristili sve resurse na svojem domicilnom planetu pa sada tragaju za drugim. Trik je, misli Hawking, otkriti o kakvoj se civilizaciji radi prije nego što je pozovemo u goste. Trebamo pogledati samo svoju evoluciju pa da vidimo u što se sve mogla razviti neka civilizacija, smatra Hawking, pa konkretizira kako bi mogao izgledati susret s izvanzemaljcima ako do njega nekada dođe:
– Ako ikada budemo posjećeni, čini mi se da bi krajnji rezultat mogao biti vrlo sličan onome kada se Kristofor Kolumbo prvi put usidrio u Americi, što nije baš jako povoljno završilo za američke Indijance – kaže Hawking u svojoj karakterističnoj maniri.
Okrenimo malo priču. Već nekoliko desetljeća djeluje SETI ili Search for ExtraTerrestrial Intelligence, zajednički napor da se pronađe život izvan Zemlje. Dr. Nathalie Cabrol, vodeća znanstvenica instituta koji vodi projekt, izjavila je prošle godine kako doista postoji mogućnost da izvanzemaljci s nama pokušavaju kontaktirati, no mi naprosto još nemamo tehnologiju da takav signal i prepoznamo.
Ipak, znanstvenica sa SETI-ja vrlo je optimistična. Sigurno ćemo još za svojih života pronaći izvanzemaljski život, najvjerojatnije u obliku kakvih mikroba u našem sustavu, a inteligentan život negdje drugdje na planetu po svemu sličnom našem. To zasigurno neće biti lako, misli ona.
– Pogledajte koliki smo napredak zabilježili u posljednjih stotinu godina. Ako postoji civilizacija koja je samo tisuću godina starija od naše, tko zna kakvom tehnologijom ili kakvim procesom može komunicirati s drugim civilizacijama, kaže i ističe kako mi postavljamo pitanja na način kakav je nama prihvatljiv ne znajući pri tome uopće kako razmišlja neka druga civilizacija.
Ako se na našem pragu izvanzemaljci pojave već danas, sasvim je očito da raspolažu daleko naprednijom tehnologijom od naše. Što god to značilo.
>> Rusi detektirali 'snažan zvuk' iz svemira, šalju li izvanzemaljci signale?
