Da nije politički, a ni općenito pametno da nacionalne manjine odlučuju koja će politička opcija u Hrvatskoj formirati vlast, do jučer se slagao i Milorad Pupovac. Koji se, kao i ostali manjinci, do sada svrstavao uz pobjednike, ali kad se već formirala saborska većina. Prije 8 godina, kada su SDSS-ovi zastupnici stali uz desnu koaliciju, Pupovac se "ispričao" izjavom da su Srbi uvijek bili uz SDP, no da "podupire vlast jer se stvari teško mogu rješavati u opoziciji". Time je tada opravdao logiku da ipak koalira sa Sanaderom, kao i poslije s Jadrankom Kosor.
Njegova je logika tada nalagala da je bolje "ne čačkati" i zamjeriti se većinskom narodu jer staneš li unaprijed uz lijevu ili desnu političku grupaciju, po zakonu matematike, zamjerit ćeš se i stati na žulj one druge polovice Hrvata koji su zbog manjinaca "izvisili". Zašto je to nepisano pravilo Pupovac sada zaboravio, saznat će se, no tom promjenom pravila i on kao predstavnik Srba u Hrvatskoj i ostali lideri manjinaca preuzimaju i rizik i odgovornost za političke posljedice jer su se stavili na stranu jedne političke opcije i prije no što je vlada formirana. Svojim angažmanom pokušavaju izgurati Domoljubnu koaliciju iz te borbe. Neki elementarni oprez nalagao bi da su se zapitali što se može dogoditi ako vlast na kraju ipak formira Domoljubna koalicija? Neće li se revanširati, kresanjem proračuna, primjerice? Naravno da manjincima iz te koalicije nisu ostali dužni pa je počelo lobiranje, trka i "otimanje" zastupnika manjinaca i na Milanovićevoj strani je sada njih 6, a dva su otpala.
Prva politička posljedica uranjenog koaliranja jest razbijanje Kluba zastupnika manjina, koji su se do sada držali zajedno. Druga je posljedica raskol u Pupovčevu SDSS-u, koji on sad pokušava hitno zakrpati, a i spriječiti, jer priča se o odlasku još jednog "prebjega". Treća je iznošenje prljavog rublja o "prebjegu" Raškoviću, čiji će podupiratelji izgledno uzvratiti i iznošenjem prljavog rublja Pupovca i ostalih. Što se javnog učinka tiče, moglo bi se reći da je ovim događajima samo došlo do jačeg dojma o "prostitucijalizaciji" politike u RH. No doajen manjinaca Furio Radin, kao i Vladimir Bilek, nakon konzultacija kod predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pokazali su da imaju ipak malo drukčiju taktiku od Pupovca. Oni su, istina, poduprli dogovor da se ruka prvo pruži Milanoviću, no naglasak je na "prvo". Radin je objasnio da, kad/ako Milanović postane mandatar, slijede pregovori i potpisivanje općeg i posebnih sporazuma s manjinama, pa će tek onda za nj i dići ruke u Saboru. Bilek je iskreno kazao da je ovdje riječ o "preliminarnim potpisima za Milanovića, a to ne znači da će na kraju za njega i glasati". Dakle, ovi su pragmatici ustvari poručili da će "trgovati". Stupili su tako na jako klizav teren.
Njih 8 u Saboru ima, naravno, pravo to raditi, no onda će se automatski pojaviti i pitanje imaju li legitimnu moć preusmjeriti hrvatsku političku rijeku i zastupnici koji su prikupili 999 do 2200 glasova na izborima. Osim SDSS-ovaca, koji su prikupili od 10.000 do 14.000 glasova. Ustav im daje i to pravo. Kao i trojici zastupnika iz tzv. dijaspore koji jednako ulaze u Sabor sa 2000 do 7400 glasova. Mislim da bi se, nakon ove "politizacije", posljedično mogao promijeniti i stav hrvatske javnosti prema tolikom zajamčenom sudjelovanju i mandatima koji su obilato dani zastupnicima za koje je ukupno na ovim izborima glasalo oko 37.000 birača, a zajedno s dijasporom njih oko 66.000.
Čudno kako to pitanje nitko nije postavljao kad su manjinci bili 8 godina uz Sanadera