Pod pritiskom rata u Ukrajini hrvatska politika puca po šavovima i otkriva nove pukotine kroz koje curi autoritet države. Nije prvi put da se dvije polovice Hrvatske ne slažu ni oko toga okreće li se zemaljska kugla od zapada prema istoku ili u obrnutom smjeru. Uz veliku europsku krizu, stvara se loš dojam da jedno hrvatsko brdo naginje Rusima, a da je drugo bez ostatka na strani Ukrajine. Kad bi u tome dvoglasju išta bilo šaljivo, moglo bi se reći da će Hrvatska na kraju biti na pobjedničkoj strani, kako god taj nesretni rat završio.
Stvari su ispod kože nešto ozbiljnije: tko bi podržavao sadašnju rusku politiku, taj bi branio najgore što Europa proživljava od Drugog svjetskog rata. Vladimir Putin oživio je prošlost za koju se vjerovalo da je prošla: vratio je rat kao sredstvo rješavanja sporova među državama; prisvojio je dijelove susjednih zemalja, kao način širenja Rusije i njezine zaštite od agresivnoga Zapada; nameće se kao zaštitnik maloga čovjeka, iako je tisuće, ako ne i desetke tisuća nevine djece i iz vlastitoga naroda poslao u smrt; stvorio je milijune pojedinačnih ili obiteljskih tragedija, koje ne može isprati nikakvim ispovijedima. Ostat će mu, što bi rekao Vargas Llosa, barem malo prašine uz stijenke savjesti. Tko u ovoj situaciji može biti uz Putina?
nije on ni putinovac ni bosanac. on samo brine za svoj drugi mandat. čovjek kojega nije bilo briga za hrvate u BiH dok je bio premijer sad odjednom ima renesansu svijesti i postao je gorljivi zagovornik prava hrvata u BiH. ajde molim te, on samo govori ono što desničari žele čuti a kako bi pridobio njihove glasove na sljedećim izborima, dok zadržava neki balans prema ostatku društva. možda radi i na tome da ih pridobije u nastojanjima demontaže hadezea... to mu jedino mogu prihvatiti kao ispravnu agendu.