Javne zgrade imaju jednu nezgodnu osobinu: nakon što ih struka nacrta, žiri odabere, investitor plati i politika predstavi, one jednostavno nastave stajati među ljudima. Ah, tu je zapreka, rekao bi onaj poprilično introspektivan danski kraljević. Jer ondje ih više nije moguće držati pod kontrolom natječajnim uvjetima, obrazloženjima žirija ni renderima na kojima je, kao u Philadelphiji, uvijek sunčano, drveće dovoljno bujno, a ljudi dovoljno sitni. Zato je pomalo neobično čuđenje što je novi Maksimir izazvao toliku reakciju. Ne radi se, ipak, o skladištu na periferiji, nego o stadionu koji Zagreb čeka desetljećima, oko kojega su se izmijenile makete, rokovi, obećanja i vlade, a stari se u međuvremenu stigao pretvoriti u fizički spomenik svemu što se nije napravilo. Kad je napokon izabrano rješenje, pokazalo se da ljudi ipak imaju – mišljenje. To ne znači da na križanju Maksimirske i Svetica treba postaviti štand i prolaznicima podijeliti rapidografe. Danas bi ionako bilo jednostavnije otvoriti AI, zatvoriti kutove, dodati krov, maknuti malo betona, pojačati plavu na #004699 i za deset sekundi dobiti Maksimir po osobnoj mjeri. Arhitektonski natječaji s razlogom ne funkcioniraju kao izbor pozadine na mobitelu. Ali između toga i potpune odsutnosti javnosti postoji prilično velik prostor.

OKUPLJANJA NA TRGOVIMA

FOTO Transparenti, krunice i policija: Molitelji došli u još jedan grad, evo kako sve izgleda

KAO IZ BAJKE

FOTO Usred Gorskog kotara prodaje se prava mala oaza: Ima bazen, wellness, saunu i privatno jezero

stilska promjena

Lidija Bačić nekad i sad: Kako se domaća pjevačica mijenjala tijekom godina

CIJENA ZABORAVA

Istražili smo naviku zbog koje gubite gotovo 500 eura godišnje: Evo kako je se možete riješiti

širenje

Kreće zdravstvena franšiza kakve u Hrvatskoj dosad nije bilo: Cilj je 50 poliklinika

Stigla nova velika pogodnost za hrvatske umirovljenike, izdvojeno je više od 22 milijuna eura