Žena s tisuću lica, hrvatska barunica Münchhausen, serijska prevarantica, osoba s poremećajem osobnosti... Tako se u medijima govorilo o Aniki de Vileri, tajnovitoj ženi čija je životna priča do sada bila ispričana uglavnom iz kuta očeva njezine djece. Novinske stupce i naslovnice punile su tvrdnje da je otmičarka bolesnog djeteta koja se lažno predstavlja, vara i manipulira gdje god se pojavi. Na sve je optužbe dosad bila nijema, s medijima je odbijala razgovarati, no prvi čin njezine nevjerojatne životne drame dobio je nedavno svoj sudski epilog pa je, ekskluzivno za Večernji list, zagonetna Anika de Vilera, odlučila prvi put ispričati svoju istinu. Baš zbog toga, jedno od naših prvih pitanja glasilo: “Tko ste vi zapravo?”
– Ja sam Anika de Vilera. Žena koja je uspjela preživjeti. Ja sam majka, kći, sestra, prijateljica... Ja sam žena koja je činila greške i pogrešne izbore kad je riječ o partnerima, no to je tada bio moj izbor i za to preuzimam odgovornost. Ja sam žena koja je, kao i većina nas, tražila ljubav i obiteljski život, no na mjestu gdje ih nikada nije bilo. Nadam se da ću s ovime što ću vam ispričati možda nekome tko je u sličnoj situaciji dati tračak nade i da će shvatiti da se sve može prebroditi ako smo ustrajni, disciplinirani i činimo sve iz dobrih namjera – kazala nam je uz prodoran pogled Anika de Vilera.
Iznenadila nas je svojom pojavom. Nije to zloglasna manipulatorica o kojoj smo mogli čitati, već žena u casual odjeći duge smeđe kose povezane u uredan rep i s fasciklom s presudama u njezinu korist i korist njezine djece. Riječi pomno bira, osobito kada razgovara o ocu svoje kćeri Andreasu W. Gerdesu. Oprezna je, više se puta opekla. Dok razgovaramo, ispija čaj. Povremeno joj se niz obraz zakotrlja suza, no to je i žena koja ima smisla za humor. Svojoj se tragediji, objašnjava, naučila i smijati. Prva etapa medijsko-pravosudne trakavice koju protiv nje vodi Andreas W. Gerdes, biološki otac njihove šestogodišnje kćeri, u lipnju ove godine završila je pravomoćnom presudom zagrebačkog Županijskog suda.
Njome su odbačene sve Gerdesove tvrdnje, a jedna od njih je da je de Vilera nezakonito odvela njihovu kćer s Malte u Hrvatsku te da je zanemaruje. Pozivajući se na mišljenje Centra za socijalnu skrb, Županijski je sud utvrdio kako je “djevojčica privržena majci koja o njoj adekvatno skrbi...”, da je majčino svakodnevno sudjelovanje u životu maloljetne Aurelije u njezi i zadovoljavanju svih dječjih, kako zdravstvenih, materijalnih tako i psiholoških i emocionalnih potreba, u najboljem interesu djeteta” te da se “u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom odvođenju djeteta”, a Andreas W. Gerdes ima “petero druge djece koju ima s još tri različite žene”. A bila je to afera koja je potresala Hrvatsku. Anika je šutke trpjela poniženja i lažne optužbe jer se, kako nam sama kaže, trebaju birati bitke i prioriteti, a medijske prepirke nisu bile jedne od njih.
– Andreasovo bojno polje bili su mediji i društvene mreže, no ja sam za svoje bojno polje izabrala sudnicu – ističe de Vilera odlučno. Pravomoćnoj presudi, kojom je dokazano da nije međunarodna otmičarka djeteta, a u sklopu tog kompleksnog procesa dokazano je da su i svi drugi navodi u kojima je ustrajao njezin bivši izvanbračni partner netočni. Svemu tome prethodila je višegodišnja kampanja kojom je stigmatizirana kao psihički labilna osoba sumnjiva morala i prošlosti. Sve vrijeme trajanja napada šutjela je, kaže, znajući da je u interesu njezine malodobne djece fokusirati se na ono što je bitno, obraniti život i istinu i nastaviti dalje. Presuda Županijskog suda prema Haaškoj konvenciji ovoj je majci donijela mir.
– To što sam šutjela, ne znači da su pojedinci sve ovo vrijeme bili u pravu. Istina je često posve drukčija od onoga što nam se nameće i intenzivno predstavlja baš zato da ne bismo imali prostora vidjeti pravu istinu, činjenice. Ovo što se desilo meni ne bi se smjelo nikome dogoditi. Niti jednom djetetu, ni jednoj ženi, nikome. U te dvije i pol godine u kojima su mediji mene i moje dijete zlostavljali, naravno da nisam htjela razgovarati s medijima. Biste li vi htjeli razgovarati s nekim tko ciljano i aktivno ide protiv vas i koga ne zanimaju činjenice, nego senzacionalizam – počinje svoju priču Anika de Vilera. Za razumijevanje njezine situacije potrebno se vratiti u 2014. kada su je u Berlinu zajednički prijatelji upoznali s markantnim njemačko-malteškim poduzetnikom Andreasom W. Gerdesom.
– Tada sam još živjela u nesretnom braku s Gustavom Vilerom, kojeg sam odlučila napustiti. Formalno smo još bili supružnici i razvod je bio u tijeku. Nakon što smo se usuglasili da ćemo živjeti odvojeno, ja sam se s našim sinom vratila u Berlin, gdje sam upoznala Andreasa Wilhelm Gerdesa – nastavlja Anika.
Sve se odvilo brzo. U prvih pola godine njihove veze, nastavlja, sve je bilo fantastično. Iz Berlina smo se preselili na raskošno imanje na Malti. Ostala sam u drugom stanju, a nakon toga je počeo pakao. Htjela sam zajednički život, ljubav, sve ono što žena traži od partnera. Bio je to muškarac koji je puno pričao, no iza svega toga nije stajalo ništa – uz gorak osmijeh pripovijeda nam Anika. Tek je poslije, veli, saznala da su to što je prošla ona na sličan su način prolazile i ostale njegove partnerice.
– Napustila sam ga u trećem mjesecu trudnoće. Razlog zašto sam ga napustila bilo je zlostavljanje. Žena je, kada je trudna, jako osjetljiva i, ako se u trudnoći odluči napustiti muškarca koji je otac njezina nerođena djeteta, to vam puno govori. Bila je to teška odluka, ali znala sam već tada da moram zaštiti sebe i svoje dijete – prisjeća se de Vilera. U proljeće 2016., nastavlja, na Maltu je došao i njezin zakoniti suprug Gustavo Vilera, čije prezime nosi.
– Bez mog znanja Gerdes stupa u kontakt s Gustavom, mislim putem društvenih mreža. Brzo nakon tog Gerdes ga zove na Maltu i oni počinju živjeti u čudnoj konstelaciji. Naime, kod Gerdesa su živjeli moj suprug Gustavo Vilera, Vilerina djevojka, Vilerina majka i Andreas, otac moje kćeri. Moja se kći rodila za trajanja mog braka s Gustavom, a po zakonu otac djeteta automatski postaje majčin suprug, dok biološki otac mora dokazati svoje očinstvo – objašnjava zamršenu situaciju naša sugovornica. U to je vrijeme, kaže nam Anika, boravila u zasebnom stanu s tada petogodišnjim sinčićem i kćeri od tek nekoliko mjeseci. Nije im bilo lako.
– Pronašla sam posao jer sam isključivo sama uzdržavala svoju djecu. Radila sam kao marketinška stručnjakinja u jednoj švedskoj tvrtki. Imala sam i dadilju hrvatskog podrijetla – kaže Anika. A onda se jednoga svibanjskog dana vratila iz ureda i zatekla prazan stan.
– Na rođendan mog sina 2016. vratila sam se s posla u stan i shvatila da su mi očevi s dadiljom odveli oboje djece na meni nepoznatu adresu. Nije bilo djece, ni njihove odjeće, dokumenata, a ni dadilje, koja je poslije ovog događaja počela raditi za Gerdesa. Odmah sam se obratila policiji, no nisam naišla na empatiju ni na pomoć. Iste sam večeri dobila poziv od Gerdesa i Vilere u kojem su mi rekli, citiram:“ Djecu više nikada nećeš vidjeti” – prisjeća se Anika teških trenutaka. Idućeg jutra uslijedio je novi šok. Probudio ju je zvuk na mobitelu, na koji su stizale poruke.
– Prijatelji su mi javili da je napravljena stranica AnikaDeVilera.com. Odmah sam otišla pogledati o čemu je riječ. Nisam mogla vjerovati! Čitala sam strašne stvari o sebi, uključujući medicinsku dokumentaciju da sam psihički bolesnik. Objavili su moj OIB, OIB-e moje djece, čak i adrese mojih roditelja. Otišla sam u policiju. Njihova me reakcija šokirala. Rekli su mi da se, prema malteškom zakonu, ako nije definirano s kim će djeca živjeti, za drukčije rješenje moram sama izboriti – opisuje nam jedno od najgorih jutara u svom životu de Vilera. Prijavila je, kaže, i web-stranicu s lažima o sebi, no bilo je prekasno. Upravi tvrtke u kojoj je radila netko je već poslao link, a dobili su ga i svi njezini prijatelji, članovi obitelji, kolege...
– Ta je stranica, koja je sada uklonjena, bila početak medijske hajke. Malteške novine počele su pisati da sam prevarantica. Od te snježne grude kasnije je nastala lavina. U dogovoru s tvrtkom dala sam otkaz jer je pritisak na upravu zbog mene bio golem – govori Anika, koja je posao napustila u listopadu. Istog mjeseca pokrenula je sudski postupak protiv supruga kako bi dobila pravo da viđa djecu. U međuvremenu je, u pokušaju da ih vidi, dva puta pretučena i oba je puta završila u bolnici, govori Anika pokazujući nam ovjereni prijevod medicinske dokumentacije. I te je napade prijavila malteškoj policiji, no pravosuđe nije reagiralo.
– Policija mi je tada rekla: “Gledajte, Anika. On vas voli. Čovjek koji vas tuče, vas voli. On je samo ljutit što ste ga napustili. Vratite mu se i sve će biti u redu.” Tada sam shvatila u kakvom se položaju nalazim i pokušala sam pronaći odvjetnika na Malti. Pokušavala sam se zaštititi od čovjeka koji je sam za Times of Malta rekao da je potrošio vise od 100.000 eura na istražitelje i privatne detektive, koji me je pratio u stopu i prijetio mi i na Malti tako i poslije u Hrvatskoj – opisuje nam Anika bez zadrške kroza što je prošla.
Zaštitu je prvi put pronašla u Hrvatskoj jer je Gerdes dobio zabranu prilaska, a nakon toga zbog fizičkog napada i kontinuiranog zastrašivanja i pravomoćnu presudu za obiteljsko nasilje. No prije no što napusti Maltu, Anika je trebala ishoditi da joj se vrate djeca koja su u tom trenutku bila na Gerdesovu imanju. Sreća joj se tada konačno osmjehnula.
– Između Gerdesa i Vilere počele su nesuglasice, što me nije iznenadilo. Na jednom sudskom ročištu Vilera mi je rekao: “Anika, mislim da će ovo postati opasno za sve uključene. Bilo bi najbolje da se s djecom vratimo u Hrvatsku.” To smo i učinili. Zajedno smo im napravili putovnice i vratili se – kaže ova hrabra žena.
Valjalo je još samo pronaći način da natjeraju Gerdesa da im vrati Anikinu kćer.
– Vilera mi je tada savjetovao da odemo na policiju jer smo zakonski roditelji oboje djece. Na Malti je u prosincu 2016. organizirana policijska premetačina u Gerdesovoj kući i naloženo mu je da preda dijete zakonitim roditeljima – navodi Anika pokazujući nam ovjerenu izjavu svjedokinje na sudu te policijsku dokumentaciju.
Tijekom racije je, naime, u kući bila prisutna rumunjska državljanka iz Italije koja je Aniki ustupila pisanu izjavu o događaju na kojem je bila prisutna. S tom ženom Gerdes je nakon Anike dobio dijete koje je krio pred hrvatskim medijima i sudovima. Početkom 2017. Anika, djeca i suprug konačno su legalno uspjeli napustiti Maltu. Dolaskom u Hrvatsku, počeli su novi problemi. Zbog progona na internetu i po medijima bilo joj je gotovo nemoguće pronaći stan jer su je iznajmljivači odbijali, nije mogla pronaći posao, ljudi su nju i dijete slikali i zaustavljali na cesti, u trgovini, čekaonici ambulante...
– Nisam bila svjesna što me još čeka. Jedan od užasnih događaja koji nikada neću zaboraviti dogodio se u travnju 2017. kada sam s kćeri krenula na Cvjetni trg u šetnju. Usred bijela dana zaustavili su me ljudi i počeli zvati policiju. Držali su me, uzeli malenu iz kolica, plakala je... Policija je došla i rekla da se maknu od mene i djeteta... U tom trenutku nisam bila svjesna da je izašao članak u kojem se navodi da je “prevarantica iz Siska otela bolesno dijete bogatom malteškom poduzetniku” – govori nam, gotovo na rubu suza.
Poslije su, kaže, i neke majke u vrtiću branile svojoj djeci da se igraju s Anikom kćeri, nisu je pozivale na dječje rođendane... U srpnju 2017., gotovo dvije godine nakon rođenja djeteta, Gerdes je podnio zahtjev da se utvrdi očinstvo i da postane zakoniti otac djeteta, priča dalje Anika. Bila je to uvertira u pokretanje postupka protiv nje za međunarodnu otmicu djeteta prema Haaškoj konvenciji.
– Danas shvaćam da ga nije ga vodio motiv da bude upisan kao otac djeteta, nego je to bio način da stekne pravnu poziciju za oduzimanje djeteta, odnosno da je odvede i da ju ja više nikada ne vidim. Sve to što se dogodilo neprihvatljivo je iz više aspekata. Povrijeđeni ego ili neriješeni partnerski odnosi ne smiju se rješavati preko djeteta, zloporabom medija, društvenih mreža, zlostavljanjem... Onaj tko zlostavlja roditelja koji se brine o zajedničkom djetetu zlostavlja time i svoje dijete. To ostavlja dugoročne posljedice kako na dijete tako i na onog tko o njemu skrbi. Zamislite da se suočite s takvim optužbama, da ste oteli vlastito dijete o kojem se isključivo i samo vi brinete – pita nas Anika, majka koja je četiri i pol godine prolazila užase dokazujući, kaže, da se ništa od onoga za što je optužena nije dogodilo.
Uspjela je to dokazati u mukotrpnom procesu, ali i niz drugih stvari i nepravilnosti. Kada smo je pitali ima li osnova u optužbama o njezinu lažnom predstavljanju kao liječnice šogorice Silvija Berlusconija i kćeri Stjepana Mesića, prasnula je u smijeh.
– Optužbe, ne samo za lažno predstavljanje već i za međunarodnu otmicu djeteta, temelje se na alternativnim činjenicama i fantazijama trećih osoba. Kako bi pojedinci ojačali svoju poziciju, morali su me degradirati. Nešto od toga je i točno, bila sam na određenim mjestima, dogodile su se određene stvari, no to je daleko od onoga kako to pokazuju njih dvojica i kako je prezentirano u medijima. Pokazuju to i presude u moju korist, a takav epilog očekujem i u ostalim postupcima koji se vode izvan RH – odgovorila nam je kratko.
Na optužbe se više, kaže, ne želi osvrtati.
– Ako se osvrćem, dopuštam da se nastavi lanac zlostavljanja. Javni je linč trajao dvije i pol godine, međunarodni sudski procesi su pokretani radi kažnjavanja i iživljavanja nada mnom. Neprocjenjiva je šteta nanesena mojoj djeci i meni, no ja ne dopuštam da negativne stvari iz prošlosti imaju utjecaj na nas danas. Činjenice su tu neoborive. Činjenica je da je Andreas Wilhelm Gerdes izgubio međunarodni spor na temelju Haaške konvencije. Činjenica je da Andreas Wilhelm Gerdes nije nikada dobio ni jedan spor protiv mene, a on je već u 2018. tvrdio malteškim medijima kako je dobio spor za skrbništvo nad malodobnom kćeri. Činjenica je da je to osoba koja ima pravomoćnu presudu za obiteljsko nasilje nada mnom od suda RH. Činjenica je da svaki roditelj ima pravo i zakonsku obvezu brinuti se o svome djetetu, no to pravo ne smije ostvariti na štetu djeteta. Do sada se nije pokazalo da je Gerdes u stanju razumjeti što radi kao ni kakve posljedice njegovo ponašanje ostavlja na dijete. I isto tako je činjenica da svatko tko je nanio štetu mojoj djeci i meni mora zakonski za to odgovarati – odlučna je Anika.
Izuzetno ju je povrijedilo, navodi dalje, što su neke aktivistice koje se, navodno, bore za zaštitu žena i djece od zlostavljanja u RH, srčano podupirale Gerdesa koji ima pravomoćnu presudu za obiteljsko nasilje.
– Tako ga potiču da me još jače napada, otvaraju mu medijski prostor da to čini i tako svi zajedno manipuliraju javnim mijenjam. Nemam ih namjeru imenovati i javno ih degradirati. Protiv toga sam da se nekoga javno šikanira, to mi nije cilj. No nadam se da ću ih pozvati na odgovornost prema onome što rade i za što se navodno bore, a to je izmjena i jačanje sustava u kojem živimo kako bi se pomoglo ženama, majkama i njihovoj djeci – kaže Anika.
– Sama sam izabrala tog muškarca i apsolutno preuzimam odgovornost za svoj postupak. No moja djeca ne smiju niti će ikada patiti zbog pogrešnog izbora partnera. Ja sam majka svojoj djeci i moram im biti uzor. Moja djeca nikada nisu niti će gledati uplakanu, rastresenu ženu, već majku koja je tu za njih, koja je njihova snaga i oslonac i koja im unatoč svemu kaže, sve je ok, idemo dalje, hrabro i odvažno – iskreno kaže Anika. Govoriti o zlostavljanju, ističe, nije joj nimalo lako.
– Jako mi je dugo trebalo da shvatim i priznam sama sebi kroz što sam sve prolazila. Taj proces razumijevanja trajao je godinama. Danas o tome mogu razgovarati, ali trebalo je vremena. Strah s kojim sam živjela iz dana u dan godinama temeljio se na postupcima usmjerenima na to da me se slomi fizički i mentalno i da se time dovedem u situaciju iz koje bih se morala odreći prava na svoju djecu. Usprkos svemu, nemam osjećaja mržnje spram očeva svoje djece niti bilo koga. Moj fokus je na pozitivnim i produktivnim stvarima, i na odgoju moje djece – tvrdi Anika.
Izgurala je sve ovo, dodaje, ponajprije zahvaljujući ljudima koji su bili uz nju, no i uz pomoć svojega odvjetničkog tima. Od dolaska u Hrvatsku u obiteljsko-pravnim postupcima zastupaju je Eleonora Katić i Nataša Pećarević, u kaznenopravnima Ljubo Pavasović, u ostalim građansko-pravnim postupcima vezano uz predmetnu situaciju Marija Kos, a na Malti dr. Lara Dimitrijevic.
– Moji su odvjetnici profesionalci, ljudi s karakterom, visokim moralom i etikom. Rijedak je slučaj da majka vodi istovremeno dva procesa za skrbništvo nad svoje dvoje djece s dva muškarca, ima prijavu za međunarodnu otmicu djeteta koja se nije dogodila te pedesetak kaznenih prijava. Eleonora Katić, Nataša Pećarević, Ljubo Pavasović, Marija Kos i Lara Dimitrijević štitili su prava moje djece i moja svih ovih godina. Radili su to s toliko odgovornosti, profesionalnosti, ekspertize, razumijevanja i humanosti... Imam osjećaj da su ti ljudi spasili život mojoj djeci i meni – kaže. Anika de Vilera sada konačno ima i podršku svoje majke, koja nije znala koga da podrži u svemu tome. I njome su pokušali manipulirati, no nakon jednoga telefonskog razgovora u listopadu 2020. Anikina majka prekinula je kontakt s Gerdesom.
– Prošle je godine kontaktirala sa mnom jer joj je navodno tijekom razgovora Gerdes rekao da ću uskoro biti na mračnom i hladnom mjestu gdje će me moja djeca zauvijek moći posjećivati. Iz straha da će mi se nešto dogoditi, nazvala me. Vjerujem da je tada shvatila dimenziju mojeg straha, intenzitet njegove mržnje i njegovu neprekinutu volju da me uništi – govori de Vilera pokazujući nam majčinu ovjerenu izjavu, a po njoj postupaju njemačka i hrvatska policija. Na prošlost se, usprkos svemu, ne namjerava osvrtati. Sve ovo vidi kao lekciju. Jedino što sada želi jest da njezina djeca imaju mirno i bezbrižno djetinjstvo. A Anika de Vilera neće se prestati boriti dok im to ne osigura.
"Želim mirno živjeti sa svojom djecom" - I on želi mirno živjeti sa svojom djecom. To što je pogriješio u odabiru partnerice nije razlog zašto bi bio odvojen od djece.