Proći s Ivicom Kirinom (HDZ), koji se sprema osvojiti treći mandat
virovitičkog gradonačelnika, kroz središte grada dugotrajna
je zadaća. Trube mu automobili, zaustavljaju Virovitičani, svaki sa
svojim pitanjem, a on svima dobacuje poštapalicu:
“Ajmo radit’, nije ovo Njemačka!”.
Popularni Kiro, najpoznatiji po gafu s Jubitoom, u razgovoru za
Večernji list otkriva, među ostalim, da je umjesto na studiju
geotehnike u Varaždinu trebao završiti na - informatici.
VL: Bili ste najmlađi
hrvatski gradonačelnik, pa ministar. Niste li već za mirovinu?
- Pa da budem najmlađi umirovljenik? Nisam te sreće. Imam dovoljno
radne energije, a sad i nekavo iskustvo, da dam svoj obol. Zato se ne
spremam u penziju.
VL: Čuo sam da ste nekad
radili kao izbacivač po klubovima?
- Da, u studentskim danima. Nisam bio u prilici da mi roditelji
financiraju faks, pa sam se snalazio kako sam znao.
VL: Jeste li kad dobili
batina, ili ste koga premlatili?
- Ne, koristio sam se mozgom. Bavim se karateom, a u tome sportu
najprije se naučite samokontroli.
VL: Kako ste
završili na studiju u Varaždinu?
- Namjeravao sam upisati informatiku, ali sam
“zabrazdio” s društvom, pa se nisam
pojavio na prijamnom ispitu. Onda sam otišao na geotehniku.
Osim s diplomom, iz Varaždina sam se vratio i sa svojom suprugom Sanjom.
VL: Je lakše
biti ministar policije ili gradonačelnik Virovitice?
- Kao ministar predlažete zakone koji “kače” cijelu
državu, a kao gradonačelnik ne možete rješavati stvari iz
kabineta, morate ići među ljude. Najbolje je to što kao
gradonačelnik odmah vidite što ste napravili i iza vas
ostane nešto konkretno.
VL: Ministarsku karijeru
obilježio vam je gaf s Jubitoom, nakon kojeg ste bili izvrgnuti ruglu.
Kako danas gledate na tu epizodu?
- To se dogodilo zbog mog neiskustva, to nema veze s poznavanjem
engleskog rječnika. Možda sam trebao sve odmah prihvatiti kroz
šalu, kao što danas na to gledam. Uostalom, neka
se pohvali onaj tko je imao veću internetsku slavu od mene. I danas me
klinci, kamo god dođem, traže autograme i doživljavaju me kao kakvu
rock zvijezdu. Kad sam otvorio blog, imao sam više ulaza
nego svi političari zajedno u dvije godine. Također mi je drago
što sam promovirao internetsku kulturu, pa su ljudi počeli
doživljavati internet kao mjesto na kojem mogu dobiti sve informacije i
kao medij koji je jako teško kontrolirati.
VL: Jeste li nakon toga
slučaja išli na “instrukcije” iz
komuniciranja?
- Nisam bio na nikakvom tečaju, sam sam shvatio sam da je nekad bolje
reći jednu riječ manje, nego dvije više. Nema toga govornika
u Hrvatskoj kojemu ne možete nešto izvaditi iz konteksta. Ja
sam, nažalost, bio jedini čovjek koji je u Hrvatskoj odgovarao zbog
verbalnog delikta.
VL: Zašto ste
ugasili blog, zbog prijetnje smrću u jednome od postova?
- Nisam imao vremena odgovarati na sva pitanja, ne zbog prijetnje, nju
nisam shvatio ozbiljno, napisao ju je vjerojatno neki od frustriranih
klinaca.
VL: Jedete li veprovinu
nakon lova s generalom Markačem?
- Ako se pruži prilika, onda da, ali ako me pitate za ostatke od tog
lova, onda ne, toga nije bilo puno. Čujte, svatko ima svoju sudbinu,
moja je bila takva da sam se našao tamo i dao sam ostavku.
Žao mi je generala Markača, nadam se da će što prije biti
oslobođen.
INTERVJU Kandidat za virovitičkog gradonačelnika