Akademska je zajednica u Hrvatskoj dobila na raspolaganje novu generaciju tzv. e-infrastrukture. Što je to Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak, objasnio je Ivan Marić, voditelj spomenutog projekta i ravnatelj Sveučilišnog računskog centra (Srce), u emisiji Večernjeg TV.
- Nakon dugog niza godina i stvarni previše izazova, proteklih smo dana pustili u pogon novu modernu digitalnu infrastrukturu koja će omogućiti akademskoj i znanstvenoj zajednici osnaživanje istraživačkih i inovacijskih poslovnih kapaciteta. Konkretno, radi se o složenom sustavu koji ima više komponenti, većinom su to informacijsko-komunikacijske tehnologije, resursi iz tog područja. U suradnji s partnerima i uz financijsku pomoć Ministarstva znanosti izgradili smo pet podatkovnih centara u četiri grada, Osijeku, Rijeci, Zagrebu i Splitu. Povezali smo ih brzim linkovima, istodobno smo podigli kapacitet akademske mreže deset puta, i u te podatkovne centre, koji su specijalizirani prostori opremljeni opremljeni raznim tehničkim sustavima, od elektroenergetskog, strojarskog, do sustava zaštite, instalirali računalnu i spremišnu opremu. I to je srce tog Oblaka. Uspostavili smo i tim specijaliziranih stručnjaka koji će napredne računalne resurse i usluge na jednostavan način približiti korisničkim zajednicama. U sklopu tog srca Hrvatskog znanstvenog i obrazovnog oblaka svakako su računala, ali ne standardna kakve imamo doma, već računala velikih kapaciteta, pa imamo i prvo najjače superračunalo u Hrvatskoj – pojasnio je ravnatelj Marić.
Koliko takva infrastruktura pomaže Hrvatskoj da bi se plasirala na karti europskog istraživačkog prostora?
- Današnje je istraživanje podatkovno i nezamislivo je bez takve infrastrukture. Podaci su danas osnovni sadržaj za istraživanje. Kroz povijest, znanost je bila prvo empirijska, pa teoretska, zatim računalna, a danas govorimo o podatkovnoj znanosti. Podatak je bit svake znanstvene discipline, a da biste taj podatak pretočili u nešto, trebate superračunala koja će omogućiti da se istraživanje ubrza, a time i brže inovacije. Ako ste društvo koje radi brze inovacije, bit ćete konkurentni na tržištu. Moderna je infrastruktura osnova svega – ističe Marić.
Pojasnio je i koliki je iskorak donijelo nedavno predstavljeno superračunalo Supek, koje je ime dobilo po akademiku Ivanu Supeku, profesoru teorijske fizike i rektoru Sveučilišta u Zagrebu u trenutku osnivanja Srca 1971. godine.
- Superračunalo Supek strahoviti je iskorak što se tiče resursa. Naši su dosadašnji resursi bili puno manjeg kapaciteta i prvi put u Hrvatskoj probijamo granicu od 1 petaflopsa. Ono je iste arhitekture kao neko od top deset računala na svijetu, no kapacitet je manji i prilagođen našim potrebama. Za usporedbu, predstavlja 8000 do 9000 klasičnih kompjutera. I direktne koristi od njega imat će sva znanstvena područja i obrazovni sustavi - znanstvena područja kroz istraživačke projekte, studenti za izradu završnih radova, kao i gospodarstvo i javni sektor – prikazuje naš gost.
- Sva propulzivna područja u gospodarstvu, poput automobilske industrije, ne mogu funkcionirati bez superračunarstva. Područja su velika. Naš uvjet za korištenje Supeka je da je riječ o istraživačkom projektu, a korist će biti novo znanje koje će gospodarstvenik primijeniti u svom sektoru – dodao je.
Cilj je pretočiti znanja iz akademske zajednice u gospodarstvo i javni sektor.
Superračunalo može pomoći i u novim znanjima o potresu, kao i pandemiji i otkrivanju novih lijekova.
- Simulacije potresa i onoga što potres može učiniti na manjem području, pošto je tu niz matematičkih operacija, sigurno će biti brže obavljeni na deset puta snažnijem računalu. Što se tiče Covida, dokazali smo i kako se, prikupljajući brzo kliničke i epidemiološke podatke na razini jedne zemlje i razmjenjujući ih s Europom, jednostavnije može predvidjeti širenje pandemije – iznio je Ivan Marić, dodajući da su sudjelovali i na otkrivanju novih lijekova protiv malarije.
- Čim ubrzate istraživanje, ubrzate i inovaciju, a danas je vrijeme sve – podcrtao je.
Prva ideja za HR-ZOO nastala je 2011., Srce ga tehnološki dugo gradi, samo što nije, rekao je, imalo novca da ga "podigne". Projekt je stajao 26,3 milijuna eura, od čega je 85 posto novca je EU, a preostalih 15 posto iz nacionalnih sredstava.
- Bez potpore Ministarstva, Sveučilišta i partnera ne bismo uspjeli. Vjerujem kako će vrijednost koju smo projektom kreirali biti multiplicirano vraćena u sustav kroz benefite koje će akademska i obrazovna zajednica dobiti – zahvalan je on.
Hoće li ih moći predvidjeti? Naravno, retoričko pitanje.