Već tri godine Moja Hrvatska dijeli sudbinu s našom dijasporom u cijelom svijetu. Sve ono što je desetljećima mnogima bila samo ideja, Večernji list pretvorio je u stvarnost – u život s prijevodom, u dijete koje ponovno ima svoju obitelj...
A što je Moja Hrvatska danas? Utočište iseljeničkim sudbinama kakvih bi se posramili i najbolji američki scenaristi. Sjećate li se 11-godišnjeg Mije koji je sam otišao u Kanadu? Obitelj je na kolodvoru plakala, a on je glumio da skriva suze: "Tek kada sam dobio svoju djecu, shvatio sam kroz što je tad prolazila moja obitelj", rekao je Mija, ne u filmu, ne u predstavi, nego u stvarnom životu, na našem portalu, u priči koja se stvarno dogodila. I da nije bilo Moje Hrvatske, ne bi se ni znalo...
VIDEO Izvršni urednici otkrivaju kako je raditi na portalu Vecernji.hr:
I bježali smo od medijske tendencioznosti, ali opet nismo zatvarali oči pred stvarnošću. Hrvatsku je u posljednjih pet godina napustilo čak 250 tisuća stanovnika. I tu smo bili svojevrsni servis, pomagali kontaktima i savjetima, u najmanju ruku prenoseći tuđa iskustva.
I ostali smo posljednja brana od zaborava. Iseljenici su umirali, ali ne i priče o njihovim životima.
I voljeli smo vijesti o povratnicima i ulaganjima u Lijepu Našu jer one su dokaz da Hrvatska i dalje može računati na svoju dijasporu, ali krajnje je vrijeme da se ponudi suvisli program, da država pruži iskrenu ruku pomirenja i da shvati tko joj je prava obitelj.
Bez patetike, život je nepredvidiv i nosi mnogo iznenađenja. Jedan mudar čovjek, koji je usput dopisnik Moje Hrvatske, rekao je: "Ako nije zapisano, kao da se nije ni dogodilo."
A dogodilo se i sada je zapisano. Jednom zauvijek, na jednom mjestu, u jednoj obitelji. I nema natrag...
Pogledajte kako se portal mijenjao kroz povijest:
