Njemačka vojska posljednje dvije i pol godine intenzivno radi na najtajnovitijem sigurnosnom dokumentu u modernoj povijesti zemlje, operativnom planu za slučaj rata s Rusijom. Kako piše Wall Street Journal, sve je počelo u Berlinu, u trokutasto oblikovanom vojnom kompleksu Julius Leber, gdje se skupina visokih vojnih časnika povukla kako bi u potpunoj tišini sastavila strategiju koja bi trebala odrediti kako će Njemačka i njezini saveznici reagirati u najtežem mogućem scenariju. Taj plan danas je postao hitan prioritet, a vlasti pokušavaju nadoknaditi tri desetljeća zapuštanja obrane.
Prekretnica je bila 2022. godina. Ruska invazija na Ukrajinu iz temelja je promijenila europsku sigurnosnu arhitekturu, dok je Kontinent nakon višedesetljetnog zatišja ušao u najbrže vojno jačanje od završetka Drugog svjetskog rata. No, broj vojnika i količina oružja više nisu jedini presudni faktori. Od ishoda eventualnog sukoba presudno bi ovisila logistika, masovno premještanje ljudi, opreme i zaliha preko Europe, pri čemu Njemačka zbog svog položaja postaje ključni tranzitni čvor cijelog NATO-a. Njemački dužnosnici procjenjuju da bi Rusija do 2029. godine mogla biti spremna napasti NATO, ali učestali incidenti sugeriraju da bi opasnost mogla nastupiti i ranije.
U središtu procesa nalazi se OPLAN DEU, strogo povjerljiv dokument od 1.200 stranica u kojem je razrađeno kako bi se do 800.000 njemačkih, američkih i NATO vojnika premjestilo prema istoku. Plan određuje luke u koje bi pristizale snage, željezničke pravce kojima bi se kretale tisuće vagona s opremom, te autoputove i mostove koji bi morali izdržati teške konvoje. Logistika je pritom zamišljena kao zajednički napor vojske, civilne administracije i privatnog sektora, što njemačke vlasti nazivaju “pristupom cijelog društva”. U praksi to znači da civilna infrastruktura ponovno poprima stratešku ulogu kakvu je imala u doba Hladnog rata, ali uz izazove koji tada nisu postojali, od zastarjele infrastrukture do modernih oblika sabotaže i kibernetičkih napada.
Wall Street Journal ističe da je dio problema vrlo konkretan, njemačke ceste, mostovi, tuneli, luke i željeznice često nisu u stanju podnijeti opterećenja koja bi ratne operacije zahtijevale. Više od petine autocesta i gotovo trećina mostova potrebno je temeljito obnoviti zbog dugogodišnjeg nedovoljnog ulaganja. Čak i nedavni sigurnosni incidenti pokazuju ranjivost sustava. Primjerice, nakon što je teretni brod slučajno srušio željeznički most koji vodi prema luci Nordenham, jedinom terminalu u sjevernoj Europi potpuno prilagođenom rukovanju streljivom za Ukrajinu, opskrbni tokovi bili su poremećeni tjednima. NATO je tada bio prisiljen improvizirati, preusmjeravati pošiljke u Poljsku i reorganizirati dovod municije.
Slični problemi otkrivaju se i u testnim vojnim vježbama. U Hamburgu je prošle jeseni održan scenarij prema kojem NATO snage trebaju stići u luku i formirati konvoj koji potom kreće prema istočnoj Njemačkoj. Iako je operacija bila uvježbavanje, niz zastoja pokazao je da civilna i vojna regulativa nisu usklađene. Konvoj se zaustavljao zbog rupa u formaciji, dron iznad kolone izazvao je lažnu uzbunu, a dio prometnih situacija nije se mogao riješiti jer policija nije imala potrebnu opremu. Do jutra, konvoj je prešao tek desetak kilometara, rezultat koji pokazuje koliko će prilagodba zakonskog i organizacijskog okvira biti nužna.
Osim infrastrukturnih ograničenja, problem predstavljaju i birokratske prepreke. Wall Street Journal navodi da zastarjeli propisi otežavaju nabavu opreme, korištenje dronova u urbanim područjima te suradnju vojske i privatnog sektora. Mnoge tehnološke tvrtke koje vojsci nude sustave nadzora, zaštite konvoja i sigurnosnih operacija nailaze na pravne zapreke koje ih koče u djelovanju. Istodobno raste broj sabotaža, kibernetičkih upada i napada na kritičnu infrastrukturu, što upućuje na to da bi se Njemačka u potencijalnom sukobu mogla suočiti s pokušajima paraliziranja zemlje iznutra.
Njemačka vlada stoga ulaže goleme iznose u obranu. Nakon što je Olaf Scholz 2022. najavio „zeitenwende“, odnosno povijesni zaokret u sigurnosnoj politici, počeli su se obnavljati obrambeni sustavi, vraćati suradnički modeli s civilnim sektorom i razmatrati oblike ponovne reaktivacije obveznog vojnog roka. Kancelar Friedrich Merz nedavno je upozorio da se Europa suočava s razdobljem u kojem granica između mira i sukoba postaje nejasna. „Nismo u ratu, ali više ne živimo u miru“, poručio je poslovnoj zajednici.
OPLAN DEU, iako već u drugoj verziji, po riječima njegovih autora još nije dovršen. No prema izvještaju Wall Street Journala, ono što najviše zabrinjava njemačke planere nije tehnička izvedba plana, nego pitanje vremena. U trenutku kada se sabotaže i cyber napadi množe, a zračni prostor Europe bilježi sve više incidenata, strah je da bi Rusija, osobito ako dođe do zamrzavanja sukoba u Ukrajini, mogla brže nego što se očekuje preusmjeriti resurse prema zapadu.
Njemačka se tako nalazi u utrci s vremenom. Plan postoji, volja postoji, ali izazovi su golemi. Prema analitičarima s kojima je razgovarao Wall Street Journal, uspije li Berlin ojačati infrastrukturu, ubrzati zakone i povezati civilni i vojni sektor, Njemačka bi mogla ne samo obraniti Europu, nego i spriječiti da do rata uopće dođe. Upravo to i jest glavna namjera cijelog projekta, odvraćanje agresije kroz dokaz spremnosti.
FOTO Što ako izbije nuklearni rat? Ovo je 12 najsigurnijih zemalja u koje biste mogli pobjeći
Otvori KEKS Pay
Samo političarima koji ne odlaze u rat, već huškaju na isti iz fotelja, granica između mira i, sukoba je nejasna. Običnim ljudima je ta granica vrlo jasna kao i, EU propaganda koja silom želi uvući Europu u rat da bi kao i, u Ukrajini sakrila kriminal na vrhu. Previše povučenih bijelih crtica dovodi do raznih halucinacija...pa miš brije da je opasna mačketina. Sve to trenutka kad će se po običaju, sakriti u svoju rupu.