Sayida je bila majka dvojice dječaka koja je iščekivala prinovu. Suprug
Mohammed, nekada vojnik, sjedio je u kući bez posla. Jednoga jutra, dok
su se djeca igrala na ulici, ondje se zaustavio američki transporter.
Vojnici su sišli da se poigraju s djecom i dadu im slastice. Mohammed,
koji zna ponešto engleskog, izašao je kako bi od vojnika zatražio kakav
posao.
Nakon nekoliko trenutaka ondje se raznio bombaš samoubojica
poginulo je petero djece, a Sayida je ostala bez supruga i
petogodišnjeg sinčića Saifa. Četiri mjeseca kasnije rodila je
djevojčicu. Nitko joj ne pomaže, posla nema pa živi vrlo teško. Kaže da
ima mnogo udovica poput nje prepuštenih da se snalaze kako znaju.
Pomažu jedne drugima s ono malo humanitarne pomoći koju dobiju. Kaže
kako je drži nada da će svojoj djeci pružiti dobro obrazovanje i
sretniju budućnost.
Prijeteće poruke
Državni službenik šijit Asad živio je u nekada ugodnoj stambenoj
četvrti Bagdada s pretežno sunitskim stanovništvom. Nekoliko dana nakon
napada na šijitsko svetište u Sammari ispod vrata je našao prijeteću
cedulju na kojoj mu poručuju da se hitno iseli iz kuće ili će biti
ubijen on i cijela obitelj. Bez riječi spakirali su stvari i otišli.
Kuću su iznajmili za smiješan novac u nadi da će doći vrijeme kad će u
njoj opet moći živjeti.
U međuvremenu, on i njegova obitelj su beskućnici.
Tri godine nakon američke invazije i rušenja diktature Sadama Huseina
život običnih ljudi u Iraku nalikuje na pakao nije sigurno izaći
na ulicu, otići na tržnicu kupiti hranu, otići na posao, pustiti djecu
u školu. Više od 70 posto stanovništva nezaposleno je. Radnik koji
uspije naći posao na dan može zaraditi otprilike šest dolara. Vojna
služba donosi 350 dolara, a služba u policiji 275 dolara na mjesec uz
golem rizik, jer vojnici i policajci na meti su bombaša samoubojica, a
poginu li, njihove obitelji ostaju posve nezbrinute i nezaštićene.
Od toga novca često žive višečlane obitelji, a o tome koliko je život
težak govore i cijene hrane za kilogram mesa treba izdvojiti pet
dolara, a za štrucu kruha dolar. Čak četvrtina iračkog stanovništva
potpuno ovisi o humanitarnoj pomoći koja se uglavnom sastoji od trajnih
namirnica poput riže, graha ili brašna, a voće, povrće i meso u to nisu
uključeni. Podaci također pokazuju da svi Iračani dobivaju humanitarnu
pomoć pa čak 80 posto kalorijske vrijednosti hrane koju pojedu Iračani
dolazi iz humanitarne pomoći. No, pothranjenost je velika zato što je
većina prisiljena dio svojih obroka prodati na tržnici kako bi namirila
druge troškove života. Procjenjuje se da je četvrtina djece u dobi do
pet godina vrlo ozbiljno pothranjena.
Velika smrtnost rodilja
Iako je golem novac uložen u zdravstveni sustav, bolnice su još uvijek
u jadnom stanju nema suvremene medicinske opreme, a opskrba
lijekovima više je nego loša. Smrtnost rodilja velika je, a umire deset
posto živorođene djece, što je tri puta više nego prije 15-ak godina. U
bolnice svakodnevno stižu deseci teških ranjenika raznesenih bombama.
No, stručnjake koji su nedavno proveli istraživanje o mentalnim
posljedicama stanja koje već tri godine vlada Irakom osobito
zabrinjavaju djeca koja su u sve većem broju vrlo depresivna i pate od
težih poremećaja ponašanja. No, i odrasli nisu pošteđeni
ispitivanje provedeno u bagdadskom Sadr Cityju pokazalo je da 90 posto
odraslih pati od teške depresije, nesanice i PTSP-a. To nije čudno jer
je od 1000 ispitanih čak 890 nakon 2003. doživjelo težak incident u
kojem je netko bio ranjen ili je poginuo.
Nije nebitan ni podatak da u cijelom Iraku ima samo 75 psihijatara.
Stručnjaci zapravo naglašavaju da je riječ o uništenoj naciji uz
Sadamovu diktaturu, tu je bio i brutalni osmogodišnji iračko-iranski
rat, dva američka napada i sankcije te događaji u posljednje tri
godine. Ni budućnost nije blistava zemlju najvjerojatnije čeka
krvavi građanski rat. Život obi?nih ljudi u Iraku nalikuje na
pakao nije sigurno iza?i na ulicu, oti?i na tržnicu kupiti hranu,
oti?i na posao, pustiti djecu u školu, više od 70 posto stanovništva
nezaposleno je...
Granata za učenike
Pune dvije godine eksplozije su grmjele oko osnovne škole u Bagdadu, a učenici i nastavnici na to su se navikli. No, prije dva tjedna školu je pogodila zalutala granata, probila strop i pala u učionicu punu desetogodišnjaka. Jednom dječaku eksplozija je otkinula glavu, drugome obje ruke, a jedna djevojčica ostala je bez obje noge do bokova. Ostalu djecu roditelji više ne šalju u školu. U posljednja tri mjeseca u napadima na škole u Bagdadu poginula su 64 djeteta, a ranjeno je 57 djece.
