Desetljećima na odjavnoj špici najboljih dokumentaraca, serija i filmova na Hrvatskoj televiziji stoji već legendarna fraza "odabrao Đelo Hadžiselimović". Posljednjih godina upotrebljavaju je, pa i zloupotrebljavaju, u razne svrhe, no malo bi tko pomislio da će doajen hrvatske dokumentarističke scene odabrati – jednu političku stranku. I ne samo zaokružiti na izborima, ispunjavajući svoju građansku dužnost, nego u svom rodnom Zagrebu biti drugi na listi HSLS-a u drugoj izbornoj jedinici. Đelo će se 4. prosinca naći na drugoj strani, vidjet će – tko je odabrao njega...
Bolno iskren i konstruktivan
Nedavno je vaš stranački kolega Velimir Srića predstavio rezultate istraživanja javnog mišljenja u EU prema kojima u političare i novinare građani imaju najmanje povjerenja. Cijeli ste život u medijima. Zašto iz jednog "nečasnog" zanimanja prelazite u drugo?
– Ne bih ja to tako rekao, mislim da su medijska zanimanja vrlo časna, a i u politici je uz neke iznimke isto. Ne bih rekao da su to nečasna zanimanja. Dapače, ima tu vrlo časnih ljudi. Ja sebe uopće ne gledam kao političara. Jesam ušao u politiku, ali ne smatram se političarem.
Znači, nije vam cilj promijeniti karijeru?
– Ne, nipošto. Naime, u mnogim slučajevima ljudi upravo u politici traže neku afirmaciju, a meni to doista ne treba. Ja sam samo htio jasno i glasno izreći svoj stav. A smatram da smo onog časa kad izađemo na birališta svi kročili u politiku.
Dosad nitko o vama nije govorio ništa loše. Bojite li se da bi vam iskorak u politiku mogao promijeniti imidž?
– Mislim da ne. Osobito zato što ne želim nikakve funkcije, niti bih ih prema etičkom kodeksu HTV-a i smio imati u stranci. Izbori su nešto drugo, svi imaju pravo izaći na izbore, birati i biti birani.
Što govori pravilnik HTV-a kad je riječ o privatnom političkom angažmanu djelatnika?
– Ne ograničava previše političku aktivnost. Ne smijem biti član nijednog stranačkog tijela ni odbora, niti u svome radu smijem javno propagirati stavove svoje stranke, što se na mene i ne odnosi jer se bavim stranim programom. Nitko nikomu ne može zabraniti da iznosi svoje političke stavove i da bude član neke stranke, ali naravno da treba čuvati ugled svoje kuće...
HSLS je predstavljanje programa počeo upravo vašim pozdravnim riječima. Mora da vjeruju kako ste im jak adut s "mantrom" da je Đelo Hadžiselimović odabrao HSLS... Zašto HSLS?
– Ja nikad u životu nisam bio ni u jednoj stranci, a sad sam ušao u HSLS. Zašto? Prvo zbog tradicije, jer je to najstarija stranka u neovisnoj Hrvatskoj, drugo zbog imena ljudi koji su u njoj bili, poput Gotovca i Budiše, a možda ponajviše zbog novih lica u toj staroj stranci, među kojima imam dosta prijatelja. Program HSLS-a vrlo mi se dopao i mislim da je, koliko god bio bolno iskren, vrlo konstruktivan. Jednostavno sam se priklonio toj ideji.
Mislite li da je tako iskren samo zato što su male šanse da HSLS postane vladajuća stranka? Bi li, da pretendiraju na vlast, mogli biti tako iskreni i najavljivati takve rezove?
Ni lijevo, ni desno
– Prema mojem mišljenju, čim netko predstavlja program koji sadržava bolne rezove, a koji su nam, na žalost, u Hrvatskoj potrebni, on je i iskren. Nitko neće nekomu zamagljivati oči takvim programom. Većina je mojih poznanika sa simpatijama dočekala moj ulazak u HSLS. Da sam ušao u jednu od dvije sada najjače stranke u Hrvatskoj, svi bi pomislili da sam to učinio radi nekakve koristi. Budući da sam ušao u HSLS, svi smatraju da sam samo htio glasno izraziti svoj politički izbor.
Znači li to da se ne biste usudili na takav iskorak da je vaš politički izbor neka od te dvije stranke?
– Samim time što nikad nisam bio ni u jednoj od tih stranaka očito je da se nisam priklanjao ni lijevo ni desno. Za mene je HSLS centar, jedna građanska stranka koja mi po svemu odgovara. A to što ljudi odmah gledaju je li stranka velika ili mala nema veze. Da sutra idem igrati tenis s Đokovićem, igrao bih da ga pobijedim.
Vaš brend "odabrao" tako je dobro postavljen, koristio se u reklamama, kazališnim predstavama, glazbenim bendovima... Netko bi to dobro naplatio.
– Svima mora biti jasno, a jasno je i HSLS-u, da tom sintagmom "odabrao Đelo Hadžiselimović" niti se smijemo niti ćemo se koristiti u predizbornoj kampanji jer je ona vlasništvo televizije.
No, i kad se ne izgovori cijela rečenica, ljudi znaju na što se misli...
– To je drugi par rukava.
U HSLS-u nema foteljaša
Darinko Kosor je izjavio "Đelo je došao u stranku i ništa nije tražio...".
– Ja ni sada ništa ne tražim. Što se tiče fotelja, pogledajte ekipu koja je bila na predstavljanju programa HSLS-a. Svi ti ljudi imaju vrlo udobne fotelje, njima nisu potrebne nove fotelje da bi se dokazivali ni nečim okoristili. Jasminko Umičević, Velimir Srića, Darinko Kosor, pogledajte čak i mene... Imam prekrasan posao koji ne namjeravam ostaviti. U HSLS-u sigurno nema foteljaša.
Vodite li se vi to onom Kennedyjevom "Ne pitajte što Amerika može učiniti za vas, nego što vi možete učiniti za nju..."?
– To zvuči malo srcedrapateljski, ali doista je tako. Ne mislim samo na sebe, nego na sve nas. Ja uopće ne želim razgovarati o političkim ili gospodarstvenim temama s ljudima koji mi kažu da nisu izašli na izbore! Mislim da je svatko čak i dužan izlazeći na izbore pokazati svoj stav... Ima jedna prekrasna rečenica Ive Andrića – "U našim krajevima svakih 50 godina pametni zašute, budale progovore, a fukara se obogati". Tako se otprilike i kod nas događa...
Jeste li vi liberal po svjetonazoru?
– Da, definitivno.
Što mislite o pobuni protiv neoliberalnog kapitalizma?
– Općenito, mislim da nas je kapitalizam sve dočekao malo nespremne. Mi smo malo prebrzo prešli iz jednog sustava u drugi, naše su navike previše vezane uz stari sustav. Uvijek je bilo pravilo "zaposli se, ne govori protiv Tita i partije, dočekaj tamo penziju, nitko te ne može maknuti". Malo se sve to prebrzo dogodio, valja se s time nositi. A vidite da se po cijelom svijetu bune protiv ovakve vrste kapitalizma koji prema ljudima zna biti vrlo gadan.
No, nije li i on dio liberalne doktrine?
– Radi se o tome da je sve to zahvatilo mlade ljude. Oni se najviše bune, i to s pravom! Baš sam danas čitao da je, ne samo u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu, postotak nezaposlenih među mladima alarmantan. A riječ liberalno možete upotrijebiti u mnogim kontekstima, negdje može izgledati zlokobna, a negdje može biti vrlo pozitivna. Ja je uglavnom gledam u onom pozitivnom smislu.
Iznenadio okolinu
Je li vas netko nagovarao da uđete u HSLS?
– Ni za Boga! Samo me sad dosta prijatelja nagovara da i oni uđu u stranku...
I što im vi kažete?
– Kažem, eno vam na Zrinjevcu, pa vi otiđite...
Kaže li vam obitelj isto? Ili pitaju što vam je to trebalo?
– Takve odluke čovjek donosi sam, ni s kim se ne savjetuje. Dosta je ljudi to iznenadilo, i meni bliskih ljudi. No, bila je to moja želja javno izreći.
Često ste ponavljali da uživate u poslu koji radite i još ste za njega plaćeni. Znače li ovi novi izazovi da više ne uživate?
– I dalje uživam u svom poslu i ne mislim da je ovaj iskorak na bilo koji način to poremetio. Dapače, moram reći da sam iznimno počašćen i zadovoljan novim poznanstvima.
Mnogi se zgražaju nad idejom da bi se moglo dogoditi da vi više "ne odabirete", prenosite li nekome svoje znanje?
– Neka se ništa ne brinu. U mom programu, u našoj redakciji, rade iznimno kvalitetni ljudi i mislim da nema nikakvih problema da se kvaliteta koju Hrvatska televizija godinama održava nastavi i dalje u našem segmentu programa.
Po internetskim forumima mnogi vas doživljavaju kao gotovo kultnu figuru. Jeste li ikada imali mentora u poslu ili životu?
– Imao sam sreću da sam imao iznimno kvalitetne mentore u svom poslu, radio sam s Lazom Golužom, pokojnom Mignon Mihaljević, Sašom Zalepuginom, Miroslavom Mahečićem, s ljudima od kojih se doista moglo jako puno naučiti o poslu.
Uvijek ste se bavili samo televizijom?
– Da, samo televizijom. Kad sam bio apsolvent, pozvali su me da radim na televiziji i ostao sam do danas, dakle cijeli moj radni vijek bio je vezan za televiziju. A moram priznati da su svih ovih godina to bila fascinantna iskustva... I još su uvijek.
Đelo je legenda i institucija a ušao je u jedinu građansku stranku ovog trenutka na hrvatskom političkom bojištu,