Priča o Nigerijcu koji živi u Hrvatskoj došla je i do njemačkih medija, gdje je objavljen članak zagrebačkih gimnazijalki Valentine Jozić i Erne Jugović. Članak je objavljen u Frankfurter Allgemeine Zeitungu.
Prince Wale Soniyiki ispričao im je svoju priču te je govorio o teškom stanju u Africi te o siromaštvu i opasnostima. On je rođen 1985. godine u gradu Jos u središnjem djelu zemlje. Velik dio populacije živi u siromaštvu, a mjesečno je potrebno oko 150 eura.
– Nema obrazovanja. Državne škole štrajkaju i mladi ljudi vrlo rano nađu se na krivom putu. Zato što su ljudi needucirani i siromašni, oni su podmitljivi. Tijekom izborne kampanje gladnim se ljudima dijele jaja i kruh. To je dovoljno da oni donesu odluku. Nažalost, tako potpomažu korupciju – kazao je Soniyiki.
Nadu vidi u Afrikancima koji su došli u Europu, gdje im je dostupno obrazovanje, ali i upoznavanje s poreznim sustavom kao i sustavom bez korupcije. To su ljudi, smatra Soniyiki, koji mogu osigurati ponovno rođenje Afrike. Poziva da se novac ne daje izravno Africi jer tamo završava u rukama korumpiranih političara.
Na bijeg iz Nigerije odlučio se 2011. godine kada su teroristi Boko Harama napali Kuru, grad u kojem je tada živio. Spasio se skokom u blatnu rupu pokraj ceste koja je služila kao kanalizacija, gdje se ozlijedio zbog stakla koje se nalazilo u rupi. Svjedočio je ubojstvu dvoje braće, a nakon toga uslijedila je nova opasnost. Tvrdi kako je sigurnosna služba Join Task Force (JTF), koja im je trebala pomoći, ubila ozlijeđene ljude tvrdeći da je riječ o teroristima. Soniyiki se još jednom spasio skokom u rupu te mu je trebalo dva mjeseca da se oporavi.
Sve je prijavio vlastima koje su tražile da povuče svoj iskaz, a pripadnici JTF-a pretukli su ga zbog prijave gotovo do smrti. Nakon toga odustao je od traženja pravde za svoju braću te je odlučio pobjeći uz pomoć svećenika. Na granici se predstavljao kao musliman, a upozorava kako u Sahari, kroz koju ga je put nanio, umire mnogo više ljudi nego u Mediteranu. U Libiji je doživio brutalnosti građanskog rata.
Cilj mu je bila Italija, no ribar koji ga je prevozio s još četiri osobe ostavio ih je na otoku kod Splita. Poslije su čamcem prebačeni do obale, gdje su se svi razišli. Soniyki je htio do Italije, za što ga je taksist tražio 1000 eura, no on je imao samo 600 i toliko mu je i dao. Zaspao je, a četiri sata kasnije taksist ga je probudio kazavši mu da je u Italiji. Zapravo je bio 50 kilometara od Zagreba. Policajci su mu objasnili da nije u Europskoj uniji te da ne može zatražiti azil za EU, prenosi njegove riječi Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Dok su ga ispitivali, na televiziji je vidio vijest o napadu na nigerijski grad Jos. Tada je zatražio da telefonom nazove majku i vlasti su uvidjele ozbiljnost situacije. Nakon sedam mjeseci njegov zahtjev za azilom je odobren.
U tekstu se spominje i kako je general Ante Gotovina zaposlio Soniykija u tunogojilištu kod Biograda, gdje je radio te se uklopio u okolinu i naučio hrvatski s dalmatinskim naglaskom.
Hrvatsku smatra svojom drugom domovinom, a sada pomaže drugim azilantima u Hrvatskoj. Ipak, kaže da ne spava mirno jer su mu misli u Africi, gdje mu je obitelj.
Ljudi needucirani, sto god to znaci ali mozda su obrazovaniji nego ovaj neobrazovan novinar, koji ne poznaje niti svoj hrvatski jezik.