Za vrijeme socijalizma Hrvatska je izvozila sjeme za cijeli SSSR, a danas imamo problema prodati tonu ekološki uzgojenih jabuka koje rastu nedaleko Osijeka, kaže Mario Miličević iz Komletinaca koji se nakon školovanja u Zagrebu odlučio vratit na pradjedovo imanje i živjeti od zemlje, piše Deutsche Welle.
Miličević je predsjednik udruge OSPERA (Osječki permakulturni aktivisti) i volonterski koordinator Grupe solidarne razmjene (GSR) koja članovima omogućava da direktno nabavljaju hranu od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) i tako izbjegnu posrednike poput trgovačkih lanaca, prekupaca i trgovaca te svježu, ekološki uzgojenu hranu direktno stavi na stol potrošača nedolako od mjesta na kojem je hrana proizvedena. No, nije riječ o samo pukoj proizvodnji hrane jer se proizvođači i potrošači vode snažnim etičkim načelima u koja spada i socijalna dimenzija te solidarna povezanost između proizvođača i potrošača.
Solidarna razmjena robe
Alma Mihaljević, vlasnica OPG-a „Mihaljević“ kaže da ju je GSR spasio od propasti. „Jabuke prve klase su zbog velike kiše propale, mogla sam samo od njih napraviti sok, ali nisam imala novaca za isprešat ih. Članovi su uplatili unaprijed po četiri pakovanja soka i s tim novcem sam financirala proizvodnju soka, nakon takvog iskustva nije teško vidjeti koje su prednosti GSR-a.
Solidarnost između onoga koji proizvodi i onoga koji koristi proizvode ide u oba smjera i samo na taj način sustav može funkcionirati“, kaže Alma koja naglašava suradnju sa drugim OPG-ovima u Hrvatskoj. „Ja proizvodim samo jabuke, ali limun koji raste u drugoj klimi mi je neophodan zbog oksidacije. Mijenjamo limun iz Dubrovnika za jabuke iz Slavonije i tako spajamo „zelenu“ i „plavu“ Hrvatsku i pomažemo se međusobno. Točno znam tko je taj limun uzgojio i da je iz ekološkog uzgoja, tako da i moj proizvod ne gubi na kvaliteti“, ističe prednosti robne razmjene Alma.
Domaća hrana - umjesto iz uvoza
Hrana koju proizvode je ekološka, ali nije skupa poput one koja se prodaje u specijaliziranim prodavaonicama, upravo suprotno, zbog manjih troškova prijevoza, cijene su pristupačne svima.
Jedan manji OPG može „hraniti“ dvadesetak obitelji, no zbog raznovrsnosti proizvodnje potrebno ih je nekoliko, tako da pet OPG-ova može prehraniti stotinjak obitelji, to je otprilike omjer koji je potreban za uspješno funkcioniranje jedne grupe solidarne razmjene. GSR-ovi već postoje u drugim djelovima Hrvatske, pa se sada radi i na razmjeni robe koja ne uspijeva u Slavoniji. Slanutak, leća, citronsko voće, smokve... sve je to dostopno iz domaćeg uzgoja, umjesto iz uvoza.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
>> Ova dvogodišnjakinja iz Nijemaca je nacionalna šampionka
