Haaški sud – najveći dobitnik, HNB i guverner Boris Vujčić te predsjednik Ivo Josipović – najveći gubitnici. Tako bi se mogli sažeti rezultati najnovijeg istraživanja o povjerenju u neke domaće institucije koje je u prosincu 2012. na 1000 ispitanika iz cijele Hrvatske, starijih od 15 godina, provela agencija GfK. Naime, usporede li se podaci istog istraživanja iz prosinca 2011., doznaje se da je tada tek 11% ispitanika vjerovalo sudu u Haagu, a sad ih vjeruje 32%. HNB-u i ondašnjem guverneru Željku Rohatinskom povjerenje je iskazivalo 44% građana, dok centralnoj banci i njezinu novom čelniku Vujčiću sada vjeruje 25% ljudi, a povjerenje u predsjednika Josipovića s preklanjskih 48% otopilo se na 34%.
>> Vladi vjeruje 14 posto Hrvata, a strankama samo 6-7 posto
Nezadovoljstvo u društvu
No, pogledaju li se svi podaci, vidi se da građani najmanje vjeruju onima koji zemlju vode: političkim strankama, Vladi, premijeru i državnoj upravi, dok se u svoje prijatelje i u znanost još nisu teško razočarali. Politologu Bertu Šalaju i sociologu Zoranu Malenici porast povjerenja u Haaški sud nije nimalo čudan. Posljedica je to, kažu, oslobađajuće presude za generale Gotovinu i Markača.
Što se znatnog pada povjerenja u HNB i novog guvernera tiče, Šalaj kaže:
– U tome su ulogu odigrali sami guverneri, no ne treba zaboraviti ni to da se novi guverner u javnosti povezuje s premijerom, s kojim je u bliskim odnosima, što ga je stajalo povjerenja, dok je Rohatinski svojom pozicijom neutralnosti zadobio povjerenje javnosti. Oba sugovornika Josipovićev lošiji rejting tumače lošom političkom i gospodarskom situacijom koju uzrokuje opće nezadovoljstvo u društvu, što se onda prelama i preko predsjednikovih leđa, za kojeg ljudi također očekuju da bi trebao biti odlučniji u poticanju izlaska iz krize.
– Političke stranke nisu učinile ništa i zato je ovo najniže povjerenje u njih posve logično – ističe Malenica.
Šalaj dodaje da ljudi osjećaju kako nas postojeće političke elite ne mogu izvući iz krize, a Vlada još nije dala ni naznake da bi se situacija mogla promijeniti nabolje pa je ljude obuzela velika frustracija i razočaranost.
Milanović malo porastao
Blagi, ali još uvijek nedovoljan porast povjerenja u premijera (malo veći nego u Vladu) Šalaj objašnjava i uvjerenjem dijela javnosti da je Milanović sposoban, ali se okružio nesposobnim suradnicima. Manji porast povjerenja u EU oba sugovornika povezuju i s približavanjem ulaska u Uniju te nadom da će to nešto promijeniti, a za pad povjerenja u banke Malenica ističe:
– Jednostavno, raste broj građana koji više ne mogu vraćati kredite pa su ljudi prisiljeni prodavati svoju imovinu i ljutiti su zbog neosjetljivosti banaka. Šalaj je čak i začuđen da je povjerenje u banke i toliko (sada 26 posto) jer su, kaže, one glavni generatori krize i jedini su dobitnik u cijeloj ovoj situaciji. Najveće povjerenje u prijatelje Šalaj objašnjava time da “imamo li prijatelje kojima ne vjerujemo, onda to govori i o nama”.
Odnarođenoj političkoj bolumenti u Hrvata vjeruju još samo oni koji se informiraju putem mainstream medija. Paradoksalno je da prema tim pseudo-anketama predsjednik države uživa, navodno, najveću moguću popularnost ( na ovim prostorima nezabilježenu od vremena Josipa Broza) , a da se taj čovjek o niti jednom aktualnom problemu nije konkretnije odredio. Još uvijek je ,navodno, prilično popularan i premijer koji nije kadar dati suvisli odgovor na najbanalnija pitanja , a da se pri tom na postavljača pitanja ne obruši primitivnim ad hominem diskvalfikacijama. Još uvjek je ,navodno, popularna Vlada sastavljana od mediokriteta koji nisu kadri voditi svoje vlastito poduzeće, kamoli državna ministarstva koja priređuju zakonska rješenja za sve građane. Naposlijetku, kako je to moguće da je popularno i vodstvo HNB-a, koje za privredu i građane ne čini ništa, već nas je bankarskom sektoru prepustilo na milost i nemilost. Kako onda ne posumnjati u vjerodostojnost tih i takvih anketa i istraživanja stavova javnosti.