Godine 1899. posjetio sam Krapinu, da upoznam mjesto, gdje su oni preostaci životinja nađeni. Već iz stanovite udaljenosti od one otvorene spilje opažalo se u onoj svijetlo žutoj otkritoj pješčanoj stijeni nekoliko tamnih, više-manje poredno položenih pruga. Došavši do stijene, poučio me je sastav onih pruga od pepela, isprženog pijeska i drvenog uglja, da im pred sobom čitav niz ognjišta, koja su se u toj 8 – 9 metara visokoj pješčanoj stijeni po više puta opetovala. Namah mi je bilo jasno da je tu negda boravilo biće koje je vatru ložilo. Ali u blizini takovog ognjišta našao sam i krhotina kremenastog kamenja, što je bilo priređeno za uporabu. Uz to vidio sam i komadiće životinjskih kosti, a izvadio sam, a to je onda bilo prvi put – jedan zub kutnjak od čovjeka. Cijenjeni čitalac može sebi zamisliti kako me je taj pronalaz presenetio! Ta stajao sam kraj prastarog čovječjeg naselja, kakovo još do onda nije bilo poznato u našoj domovini!
'Namah mi je bilo jasno da je tu negda boravilo biće koje je vatru ložilo'
Njemački anatom Klaatsch požurio je provjeriti tvrdnje Gorjanović-Krambergera, no danas ga literatura pamti po zabludama, a hrvatskog paleontologa po točnim zaključcima. Zagrepčanin rođen prije 170 godina neke je od svojih kritičara nadmašio metodama koje tada nitko nije koristio, od rendgena do datiranja kostiju prema fluoru
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.