Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) održala je danas znanstveni skup posvećen povijesnom hrvatskom grbu, na kojem je svečano proglašena Deklaracija HAZU o povijesnom hrvatskom grbu. Najviša znanstvena i umjetnička institucija u Hrvatskoj ovim dokumentom iznijela je svoj znanstveno utemeljen stav o raznolikim povijesnim varijantama šahiranoga grba, odlučno odbacivši suvremene pokušaje ideološke manipulacije tim simbolom nacionalnog identiteta.
Deklaracijom se naglašava da je službeni grb Republike Hrvatske zakonom jasno definiran i jedinstven, ali da su se povijesne varijante šahiranoga grba – s početnim bijelim ili crvenim poljem – tijekom stoljeća podjednako koristile i poštovale. HAZU upozorava kako su prijepori koji sugeriraju da upotreba jedne varijante isključuje drugu lažna dilema, bez utemeljenja u historiografiji.
„Šahirani grb Hrvatske stilizirani je prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa, oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao bedema kršćanstva – Antemurale Christianitatis. Prve inačice pojavljuju se krajem 15. stoljeća, a gotovo jednako su prisutne verzije s bijelim i crvenim početnim poljem“, stoji u Deklaraciji. HAZU ističe da su medijski i politički pokušaji povezivanja bijelog početnog polja isključivo s Nezavisnom Državom Hrvatskom netočni, zlonamjerni i pseudoznanstveni te služe dnevno-političkoj instrumentalizaciji povijesnih simbola.
Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt, istaknuvši važnost istine i znanstvene utemeljenosti u raspravama o nacionalnim simbolima. Podsjetio je kako se skup održava 5. lipnja, na dan kad je 1848. za bana svečano ustoličen Josip Jelačić, koji je uveo trobojnicu s grbom Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – preteču današnje hrvatske zastave. „Akademija je savjest hrvatskog naroda. Moramo raščistiti povijesne neistine i Hrvatima vratiti pravo na puni identitet“, poručio je Neidhardt.
Tijekom skupa, brojni istaknuti znanstvenici obradili su različite aspekte povijesti hrvatskog grbovlja. Prof. dr. sc. Ivan Jurković iz Pule govorio je o nastanku šahiranog grba krajem 15. stoljeća u kontekstu otpora Osmanlijama i uzdizanja Hrvatske kao „predziđa kršćanstva“. Prvi poznati prikaz takvog grba nastao je oko 1494. u Bolzanu. Mr. sc. Mate Božić istaknuo je da je šahirani grb prvi put službeno korišten u Cetingradu 1527., a upozorio je i da naziv „šahovnica“ nije točan jer grb ne sadrži šahovsko raspoređen broj polja, niti koristi crnu boju.
Akademik Stjepan Ćosić analizirao je grbove u kruni službenog grba RH, istaknuvši da je grb Slavonije najstariji službeno definirani grb još iz 1496., dok je prvi grb u današnjoj kruni – sa zvijezdom i polumjesecom – zapravo pripadao imaginarnom području Ilirije iz 17. stoljeća.
Prof. dr. sc. Hrvoje Kekez govorio je o uporabi grbova u ispravama hrvatskog i slavonskog plemstva u 17. i 18. stoljeću, a prof. dr. sc. Tomislav Galović o značenju grba u djelima Pavla Rittera Vitezovića, koji ga je opisao u Stemmatographiji iz 1701. kao simbol sudbine hrvatskog naroda.
Dr. sc. Željko Holjevac iz Instituta Ivo Pilar izložio je uporabu grba i zastave u hrvatsko-mađarskim odnosima 19. stoljeća, dok je dr. sc. Mario Jareb iz Hrvatskog instituta za povijest govorio o šahiranom grbu kao dijelu državne simbolike Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske, u kojoj se koristio u inačici s crvenim početnim poljem.
Zaključno, HAZU svojom Deklaracijom ističe da nametanje ideologizirane rasprave o hrvatskom grbu ima za cilj „suziti i kontaminirati simbole hrvatskog identiteta“. Akademija se zato zalaže za kraj stigmatizacije povijesnih varijanti grba i obranu znanstvenog pristupa nasuprot manipulaciji simbolima u političke svrhe. „Hrvatski povijesni grb, bez obzira na boju početnog polja, dio je našeg identiteta koji treba biti izvor ponosa, a ne političkih podjela“, poručuje HAZU.
Otvori KEKS Pay
Slava našem prelijepom hrvatskom grbu. A svi oni koji pljuju po njemu trebaju odgovarati za svoje zločine!