Prije pet mjeseci, kad je pobijedio na izborima, najavio je da neće pregovarati s Trojkom o mjerama štednje i da će pregovarati o otpisu grčkog duga s najvišim političkim dužnosnicima država vjerovnika. U noći sa srijede na četvrtak, dok su ga vozikali u automobilu po Bruxellesu s jednog mjesta intenzivnih pregovora na drugo, grčki premijer Alexis Tsipras našao se u potpuno oprečnoj situaciji. Ne samo da je pregovarao s Trojkom, za koju on upotrebljava eufemizam "institucije" premda je riječ o jednom te istom (Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond), nego mu je Trojka upravo vratila njegov prijedlog reformi, a vraćeni dokument crvenio se na svakoj stranici od precrtanih i nadopisanih rečenica. I nije uopće ni s kim pregovarao o otpisu grčkog duga, o čemu njegovi kolege premijeri i predsjednici na summitu euro zone, održanom u ponedjeljak navečer, nisu željeli čuti ni slova. Ako je zaista imao koncept da Grčka pod njegovom vladavinom raskrsti s Trojkom, prekine program pomoći i natjera vjerovnike na otpis duga, te da pritom ostane u euro zoni kao svijetli primjer pobjede demokracije nad politikom štednje, takav Tsiprasov politički koncept izgledao je ovih dana mrtav.
Ponovno u recesiji
Kockajući se s takvim konceptom, koji su mnogi od početka vidjeli kao nerealnu i šuplju priču, Tsipras je doveo Grčku do točke u kojoj je, bliže nego ikad prije, nadomak bankrota i izlaska iz euro zone. S obzirom da u europskim propisima nije uopće predviđen izlazak neke zemlje iz euro zone, mnogi tvrde da izlazak iz eura automatski znači i izlazak iz Europske unije. Tu leži još jedan važan stup Tsiprasova koncepta, odnosno političke kalkulacije. Grci predobro znaju da izlazak jedne zemlje iz euro zone može nanijeti nemjerljivu štetu čitavom europskom i globalnom gospodarstvu, te da poigravanje s izlaskom jedne zemlje poput Grčke iz EU nije u geostrateškom interesu ni Europe ni SAD-a. Moguće je još da će taj argument "upaliti", da će u konačnici Berlin i Bruxelles spasiti Atenu od bankrota zbog toga što bi u slučaju skliznuća Grčke iz euro zone i EU gubitnici bili svi, a ne samo Grci. Visoki diplomat jedne države članice euro zone rekao je novinarima u ponedjeljak navečer, dok je trajao izvanredni euro summit, da u raspravi iza zatvorenih vrata ipak prevladava stav da ovu krizu ne treba rješavati samo iz financijske, već iz geopolitičke perspektive.
Taj argument, da bi ogluha (default) ili bankrot Grčke bio velik problem za Njemačku i čitavu euro zonu, imao je i ministar financija Yanis Varoufakis na onom čuvenom predavanju na Subversive festivalu u Zagrebu 2013., kada je (tada, naravno, ne kao ministar, nego kao luckasti profesor) rekao ovo:
– Grčka je jednostavno trebala još 2010. objaviti ogluhu na svoje dugove unutar euro zone i pokazati prst Njemačkoj i reći: sad sami rješavajte taj problem...
Yanis Varoufakis je, kao što znamo, prije ulaska u politiku bio ekonomist i profesor specijaliziran za tzv. teoriju igara, znanstvenu disciplinu koja se bavi opisivanjem konfliktnih situacija i pronalaženjem rješenja tih situacija. Stručnjaci za teoriju igara trebali bi znati odabrati strategiju koja osigurava dobitak. Trebali bi imati vještinu gledanja unaprijed u poteze konkurencije i odabrati najučinkovitije protumjere. Kako onda iz današnje perspektive izgleda rad stručnjaka za teoriju igara Yanisa Varoufakisa u praksi? Grčko gospodarstvo vratilo se u recesiju, Grci proteklih dana i tjedana podižu sve veće iznose sa svojih štednih računa u grčkim bankama, a najbolji scenarij koji se sada može dogoditi je da vjerovnici pristanu na dogovor koji bi u istom obliku bio postignut i prije 3-4 mjeseca da su ga Grci tada predložili. Ali tada su se njihovi prijedlozi "reformi" sastojali od ideja poput – slat ćemo obične građane kao prikrivene inspektore da provjeravaju tko od trgovaca i ugostitelja ne izdaje račune... Kad je direktorica MMF-a Christine Lagarde u četvrtak prošloga tjedna nakon sastanka Eurogrupe u Luksemburgu izjavila da dogovora s Grcima još nema jer je za dijalog "potrebno da u sobi sjede odrasle osobe", sumirala je svu frustraciju vjerovnika onime što izgleda kao neozbiljnost grčkog ministra financija i drugih članova grčke vlade, uglavnom popunjene članovima radikalno lijevog pokreta Syriza.
Na strani vjerovnika osjeća se frustracija. Golemo nepovjerenje vlada prema Syrizinoj vladi. No, prebacite li se na drugu stranu i promotrite li istu scenu iz perspektive Tsiprasa ili Varoufakisa, frustracija ponašanjem vjerovnika je jednako iskrena i jednako golema. Syriza je dobila mandat od grčkih birača da prekine politiku štednje, da prekine programe pomoći u kojima se novac isplaćuje pod strogim uvjetima provođenja unaprijed zadanih reformi. To možda nije pretjerano realan mandat jer država koja je odsječena od redovnog financiranja na tržištu teško može prekinuti programe pomoći a da pritom ne strada (jer, ako vam tržište ne želi posuditi novac, a vi ne želite uzeti od jedinih koji vam žele posuditi u znak pomoći, onda ste upravo ostali bez ikakvog novca), no ipak je demokratski mandat. Taj mandat došao je u kombinaciji s mandatom, također zadanim Syrizi od strane grčkih birača, da vlada ne odvede zemlju iz euro zone. Najveći Tsiprasov problem zapravo je u tome kako pomiriti ta dva proturječna zadatka.
Ali, ne treba biti radikalni ljevičar da bi se suosjećalo s Tsiprasom ili Varoufakisom, dovoljno je tek pogledati dokument koji je grčkoj vladi vraćen iskrižan i prepravljan crvenom bojom iz Trojke. Grčka vlada je, dakle, u ponedjeljak rano ujutro poslala dokument koji je šef Europskog vijeća Donald Tusk opisao kao "prvi pravi prijedlog reformi" proizašao iz Syrizine vlade, a šef Eurogrupe Jeroen Dijsselbloem kao "pozitivan korak". U srijedu, nakon što su ga detaljno analizirali stručnjaci MMF-a i Trojke, dokument je vraćen Grcima s brojnim ispravcima. Jedan pogled na taj zacrvenjeni dokument i čovjek lako pomisli: ovako izgleda protektorat u današnjoj Europi.
'Vijesti iz budućnosti' se ostvaruju
Skupina neizabranih stručnjaka međunarodnih institucija iza zatvorenih vrata određuje jednoj suverenoj državi kada će dopustiti građanima odlazak u mirovinu, koliku stopu PDV-a će plaćati otočani, kako i kada će ukinuti povoljne stope poreza za poljoprivrednike i tako unedogled.
Dokument je trebao ostati tajan, ali je procurio do novinara Financial Timesa koji su ga objavili na svom blogu, no takav tip dokumenata, u kojima Trojka piše grčkim vlastima što imaju raditi, pojavljuje se redovito sve ove godine otkako je Grčka 2010. ušla u program međunarodne pomoći. Realno je postaviti pitanje gdje je granica do koje jedna država može podnijeti takvo nametanje fiskalne i gospodarske politike izvana. Gospodarska depresija je dulja i dublja u Grčkoj nego u SAD-u za vrijeme tzv. Velike depresije ili u Argentini za vrijeme velike argentinske krize 1998.-2002. godine. Grčki BDP smanjio se za četvrtinu.
No, problem Tsiprasa i Syrize je u metodama, u nedostatku takta, u tome što nisu izgradili krug prijatelja na vladajućim pozicijama u Europi koji s njima dijele isto razmišljanje nego su vrlo brzo antagonizirali sve partnere. Možda najbizarnije, unaprijed se znalo da će se dogoditi čitav ovaj konflikt nove grčke vlade i grčkih vjerovnika. Stranka Nova demokracija, koja je bila na vlasti prije Syrize, u predizbornom TV spotu nastojala je prikazati biračima "vijesti iz budućnosti", odnosno što će se događati u slučaju dolaska Tsiprasa na vlast.
U tom spotu predvidjeli su da Syrizin zahtjev za pregovorima o otpisu duga doživljava neuspjeh, da "Tsiprasov blef nije uspio", da propada isplata nove tranše od 7,2 milijuna eura iz programa pomoći, da Grci podižu svoj novac s računa u bankama... Sve se to manje-više ostvaruje.
Novi sastanak Eurogrupe sazvan je za subotu, a u trenutku pisanja ovog teksta, u petak ujutro, još nije bilo naznaka da je dogovor između Atene i Trojke postignut. Bez dogovora, Grčka će u utorak, 30. lipnja, izaći iz programa pomoći i propustiti platiti dospjeli dug MMF-u u visini 1,5 milijuna eura. Šefica MMF-a Lagarde kaže da će to biti službena ogluha, a šef Europske središnje banke (ECB) Mario Draghi upozorio je da bez programa pomoći ECB ne može davati grčkim bankama povoljne kredite za slučaj nužde.
Drugim riječima, već sljedećeg tjedna moguć je bankrot Grčke. Sve što slijedi nakon toga je nepoznat teritorij, i za Grčku i za EU. Jedino što Tsiprasa može spasiti od najgoreg scenarija je očita želja Angele Merkel da ne bude upamćena u povijesti kao njemačka kancelarka koja je dopustila prvi izlazak neke države iz euro zone. Kancelarka ne želi da to bude njezino političko naslijeđe.
>> Preokret u pregovorima: Grčka će o prijedlogu kreditora odlučiti na referendumu
>> Grčka odbila novi prijedlog kreditora. 'Ne pristajemo na ultimatume i ucjene'
Tko posudi milijun, to je njegov problem... Tko posudi 320 milijardi, to je problem onoga tko ih je posudio.