Crkvu tijekom povijesti nisu toliko nagrizale hereze koliko tišina. I to ne ona plodna tišina pustinje i molitve, u kojoj čovjek dovoljno dugo prestane biti u svom fokusu da bi mogao osluhnuti Boga, nego ona druga, administrativna i vrlo zaposlena, koja se zna ugnijezditi između priopćenja, mandata i skandala. Takva tišina čuva ugled i pažljivo kadriranu sliku institucije, a pritom stvara mentalitet u kojem se istina doživljava kao incident, a pitanje kao oblik nelojalnosti.
Crkva u Hrvatskoj ovih je tjedana dobila podsjetnik na cijenu takve tišine. Svećenik Požeške biskupije, kojega bivši sjemeništarac optužuje za dugogodišnje seksualno zlostavljanje, razriješen je dužnosti nakon što je slučaj dospio u javnost i nakon novinarskog pitanja što dalje. DORH provodi izvide, krivnja nije utvrđena i zato treba paziti na svaku riječ. No oprez prema presudi ne smije se pretvoriti u neoprez prema mogućoj žrtvi.
Institucija stvorena za fabriciranje iracionalnih strahova 24/7 kod naivnog puka ne bi li ga držala u stanju pokornosti i mentalnog stupora.